Naslovnica Izdvojeno Treba li nam “brza teologija?”

Treba li nam “brza teologija?”

U Vatikanu se provlači novi slogan: “teologia rapida”.

Isusovački svećenik i pisac Antonio Spadaro, koji je podtajnik vatikanskog Dikasterija za kulturu i obrazovanje te bivši glavni urednik La Civiltà Cattolica, forsira ovaj novi koncept, za koji misli da je potreban zbog “sve radikalnije sinodalnosti Crkve”. Koliko ja to mogu shvatiti – a čini se da je to koncept u nastajanju – “teologia rapida” znači “brzo teološko razmišljanje”.

Što to točno znači?

Čini se da to znači brzo odgovoriti na promjene u svijetu koji se brzo mijenja. Spadaro primjećuje da se tempo promjena u današnjem svijetu povećao u odnosu na prethodna razdoblja i čini se da želi da Crkva drži korak s tim.

Njegov esej – “U ovom vremenu vrtložnih promjena, potrebna je ‘brza” teologija’” – vodi nas na etimološko putovanje riječi “brzo”. Ne samo da je promjena “brza”, već, poput rijeke, može uzdrmati stvari, nešto što je i opasno i uzbudljivo, te postaviti posebne izazove koji zahtijevaju brz odgovor.

Moje reakcije su pomiješane.

Da, Crkva treba brže reagirati na znakove vremena. Jedna nam izreka kaže da “Crkva razmišlja stoljećima”. Tradicionalno, činilo se da se Crkva jasno može povezati s tvrdnjom – ne znam je li točno ili ne – kao kad je Nixon upitao tadašnjeg komunističkog kineskog premijera Zhou En-Laija što misli o Francuskoj revoluciji, on odgovorio: “prerano je reći.”

Da, bilo je trenutaka kada je Crkva kasnila u rješavanju suvremenih promjena na nagli način. Pritom odgovorna institucija poput Crkve ne bi smjela davati ishitrene izjave. Crkva nije glasnogovornik političara od kojeg se očekuje da reagira na trenutnu vijest.

Iskreno se bojim iskušenja ovog posljednjeg. Teologija dobrog morala inzistira na tome da katoličko socijalno učenje u velikoj mjeri pruža opća načela, okvir unutar kojeg se donose pojedinačne političke odluke. Ali između općih načela i pojedinačnih politika ima velik broj koraka i, kao što je zamijetio sveti Toma Akvinski, stupanj izvjesnosti (a time i pogreške) između općeg načela i pojedinačne primjene može se povećati.

Zato je, općenito, katoličko socijalno učenje barem bilo zadovoljno ponavljanjem općih načela koja bi trebala voditi stvari (npr. načela ljudskih i nacionalnih prava), dok je pojedinačne primjene (npr. ispravna imigracijska politika zemlje X) prepustila katoličkoj politici- kreatori s informiranom savješću. To nije samo bedem protiv klerikalizma, već i za supsidijarnost.

Ako Crkva podlegne iskušenju da se izjasni o konkretnoj politici u kontingentnim političkim stvarima, riskira razvodnjavanje svog moralnog autoriteta da postane samo još jedan lobi ili nevladina organizacija. I primijetiti će se – osobito izvan Crkve – da ona gura svoje “interese” u javnim raspravama. To bi bio poraz od bilo kakve vrijednosti od “teologia rapida”.

Sam Spadaro govori o ovoj “brzoj teologiji” kao o procesu koji kombinira “sjećanje na Crkvu … s instinktom da ga preobrazi u “intuiciju”, što je sposobnost osjetiti, razlučiti i brzo procijeniti situaciju kako se razvija.” Oprostite mi ako odbacujem ono što sam trebao naučiti od svojih isusovačkih učitelja, ali želim da taj proces dovede do pojmova koji su racionalno razumljivi i razborito testirani, a ne intuicije koje se “razaznaju”.

Spadarov bijeg od takve racionalnosti čini se očitim u njegovom argumentu da bi “brzu teologiju” trebalo karakterizirati “trčanjem, bez prigovaranja da nema vremena za razmišljanje, za planiranje”.

Ovaj Vatikan sigurno nismo vidjeli da radi taj sprint u slučaju bivšeg isusovca Marka Rupnika.

Kao urednik i službenik za komunikacije, razumijem i čak suosjećam sa Spadarovom željom za Crkvom koja bolje reagira. Ali, bez napornog rada koji je potreban i u sadašnjoj crkvenoj klimi, bojim se što bi ta “brza teologija” zapravo mogla značiti u praksi.

I ne volim slogane. Već smo prošli “poljsku bolnicu”, paradigmu koja je dobro zvučala, ali usred globalne pandemije kada je prisutnost Crkve bila potrebnija nego ikad, Crkva je pobjegla s bojnog polja i zaključala crkvena vrata.

Stoga upozoravam da “teologia rapida” ne preraste u “teologia stupida”.

Izvor