Pojam “konklava” potječe od talijanske riječi koja znači “zaključana soba,” što doslovno označava prostor zatvoren od vanjskog svijeta. No to ne znači da događaji izvan Sikstinske kapele nisu na umu kardinalima-elektorima dok započinju svoj period izolacije.
Dva pitanja koja će vjerojatno zaokupiti pažnju 133 glasača na izborima za papu kada konklava započne 7. svibnja su njemački blagoslovi istospolnih parova i sporazum između Vatikana i Kine.
To nije slučajno. Naprotiv, rezultat je dvaju nedavnih događaja izvan Rima koji su očito osmišljeni kako bi utjecali na razgovore koji se trenutno odvijaju u Vatikanu — te na konačno glasovanje.
Prvo, 23. travnja, samo dva dana nakon smrti pape Franje, Njemačka biskupska konferencija objavila je vodič za “ceremonije blagoslova” parova u “neregularnim situacijama” — uključujući istospolne zajednice. Osiguravanje formaliziranih blagoslova istospolnih parova već dugo je cilj kampanje Sinodalnog puta u Njemačkoj, koja je često kritizirana, a ovaj najnoviji potez prkosi dokumentu Fiducia Supplicans, vatikanskom uputstvu iz 2023. godine koje dopušta samo “spontane” blagoslove osoba koje se nalaze u istospolnim vezama, ali ne i “legitimaciju [statusa para].”
Zatim, unatoč tome što nije bilo pape koji bi mogao potvrditi biskupske imenovanja, kineske su vlasti 28. travnja “izabrale” dva nova biskupa, uključujući jednog u biskupiji kojom već upravlja biskup priznat od Vatikana. Ovaj je razvoj posljednji u nizu spornih ishoda od kada je Vatikan 2018. potpisao sporazum s kineskom vladom o zajedničkom postupku imenovanja biskupa, sporazum za koji Vatikan priznaje da je opetovano zloupotrebljavan, ali ga je unatoč tome obnovio 2024. godine.
U ovoj fazi procesa izbora novog pape, teško je zamisliti da su se oba ova događaja dogodila bez namjere onih koji su odgovorni da utječu na konklavu.
Interregnum — latinski izraz za “između vladavina” — razdoblje je kada se velik dio institucionalnog života Crkve zaustavlja. Čelnici vatikanskih dikasterija prestaju obnašati dužnost, procesi kanonizacije se obustavljaju, a imenovanja novih papinskih diplomata privremeno se zaustavljaju. Svaki pokret tijekom ovog razdoblja nije slučajan — ima pojačano značenje i zamišljen je da ostavi utjecaj.
Zapravo, razdoblje između smrti pape i početka izolacije kardinala često je obilježeno intenzivnim naporima da se utječe na papinske elektore — bilo putem medijskih kampanja ili provokacija poput onih iz Njemačke i Kine.
I to s razlogom: Postoje čvrsti dokazi da događaji u danima neposredno prije konklave mogu utjecati na to tko će izići u bijelom.
Primjerice, 2013. godine se široko vjerovalo da su papinske šanse kardinala Angela Scole pretrpjele udarac nakon što je talijanska policija upala u urede diljem njegove nadbiskupije u sklopu istrage o korupciji povezanoj s jednim od bivših suradnika milanskog kardinala — samo nekoliko sati prije nego što je konklava započela 12. ožujka. A 1914. godine, papinska konklava započela je samo tri dana nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, što je možda utjecalo na kardinale da izaberu iskusnog diplomata kardinala Giacoma della Chiesu, koji je postao papa Benedikt XV.
Zapravo, mogućnost da kardinali-elektori budu previše pod utjecajem događaja i kampanja pritiska uoči konklave navela je neke na prijedlog da bi ih trebalo izolirati odmah nakon smrti pape.
U Njemačkoj, poruka kardinalima-elektorima čini se jasnom: Sinodalni put ne usporava, i bilo bi pametno izabrati papu koji je spreman “susresti Nijemce tamo gdje se nalaze” – što je sve više izvan okvira katoličke pravovjerje.
Što se tiče Kine, ovaj potez možda ima za cilj učvrstiti njihovu nadmoć u sporazumu s Vatikanom, čineći bilo kakav preokret previše rizičnim za kineske katolike. Istodobno, jedan analitičar vidi pokušaj Kine da potakne nezadovoljstvo oko sporazuma među kardinalima kao strateški potez s ciljem da oslabi papinske izglede čovjeka najviše povezanog s njim, državnog tajnika pape Franje, kardinala Pietra Parolina, kako bi se uzdigao filipinski kardinal Luis Antonio Tagle.
Ako je to točno, Kina nije jedina koja pokušava umanjiti ugled kardinala Parolina neposredno prije konklave. Talijanski prelati bili su ove sedmice tema nekoliko negativnih medijskih prikaza, uključujući dva progresivna katolička medija u SAD-u.
Što se tiče poteza Njemačke i Kine, oboje se mogu promatrati kao pokušaji da se kardinali-elektori i čovjek kojeg izaberu za sljedećeg papu stave u ograničen okvir.
Naravno, takvi potezi mogu imati suprotan učinak. Ovakvo “zveckanje oružjem” unutar Crkve moglo bi potaknuti kardinale-elektore da izaberu papu spremnijeg od pape Franje da se suprotstavi njemačkoj nepokolebljivosti i kineskom zastrašivanju.
Franjo je cijenio dijalog i s aktivistima Sinodalnog puta i s aparatčicima Kineske komunističke partije, vjerujući da se proboji mogu dogoditi samo ako se nastavi razgovarati. No, nakon ovih posljednjih događaja, među kardinalima se sada lakše može iznijeti tvrdnja da takav pristup nije donio željene rezultate. Novi smjer djelovanja — onaj koji je možda manje sklon prihvaćanju kršenja sporazuma ili prelaska jasno definiranih crvenih linija — mogao bi dobiti prednost među elektorima, ironijom sudbine dovodeći do potpuno suprotnog ishoda od onoga što su možda zamislili vođe njemačke Crkve i kineski dužnosnici.
Naravno, možda je upravo takva konfrontacija ono čemu Kina — iako ne nužno njemački biskupi — u konačnici teži.
Međutim, dok motivi i njihov stvarni utjecaj mogu ostati nejasni, nema sumnje da su potresi tijekom sede vacante iz Njemačke i Kine osmišljeni kako bi utjecali na konklavu. A kako se dani do zaključavanja 133 elektora u Sikstinsku kapelu bliže kraju, može se očekivati da će se pojačati napori da se utječe na stavove koje oni donose sa sobom.
