Osamnaest mjeseci nakon što su ‘znanstvenici’ šokirali svijet s otkrićem jednog dnevnog papirusa, za koji tvrde da dokazuje da je Isus bio oženjen, sada, baš pred Veliki Tjedan (koja slučajnost), znanstvenici nam opet, ali ovog puta sa prestižnog mjesta kao što su Harvard i MIT donose dokaze da papirus nije falsifikat, kako su navodno tvrdili u Vatikanu, nego je zaista autentičan. Vijest su brzo prenijeli svi svjetski mediji, pa tako je i kod nas Jutarnji List izašao s naslovom POTVRĐENO ŠOKANTNO OTKRIĆE: Drevni papirus kojem piše da je Isus imao ženu je autentičan.
A uz samo malo istraživanja na internetu možete doći do hrpe informacija koje je autor u našim cijenjenim dnevnim novinama izostavio iz cijeli priče.
Kao prvo, dokaz da je sam papirus autentičan ne znači apsolutno ništa što se tiče samog falsifikata teksta, što i Vatikan drži spornim. Normalno da će moderni falsifikatori koristiti drevni papirus za svoja dijela. Neki će čak prenijeti staru tintu sa drugih rukopisa kako bi se falsifikat učinio što autentičnijim. S druge strane, test ugljikom (C-14) je pokazao tri različita moguća datuma, dva u trećem odnosno četvrtom stoljeću prije Krista, i jedan koji ga smješta negdje između 659. i 969. godine poslije Krista. Ako zanemarimo ova prva dva moguća datuma, onda se i ovaj treći bitno razlikuje od prvotne tvrdnje prije godinu i pol dana kada se govorilo o gnostičkom tekstu iz četvrtog stoljeća, i to još pod nazivom evanđelje po ‘Isusovoj ženi’.
Kako stvari sada stoje, čak i da je cijela priča autentična, sama činjenica da dokument potiče iz Egipata negdje iz devetog stoljeća, dakle pod islamskim okružjem, čini tekst posve irelevantnim, jer kod muslimanskih učenjaka u to doba, Isus je sasvim očekivano imao ženu.
Cijelo otkriće dakle ne vrijedi više od jedne fus note u moru povijesne literature o Isusovom životu, ovog puta iz muslimanskih izvora.
Ali autori ove priče, koliko god bila prestižna sveučilišta na kojima rade, imaju druge ciljeve. O Isusovoj ženi se sada pišu knjige, snimaju se dokumentarci, a u stvarnosti- samo se obmanjuje javnost.
Najbolji komentar na koji sam naišao o svemu ovome ovako glasi-
Neki ga zovu “Evanđelje o Isusovoj ženi.” I pod “neki” mislim na ljude koji zapravo ne vjeruju u stvarna Evanđelja.
Zanimljivo je da uvijek oni koji ne mogu prihvatiti autentičnost Evanđelja olako prihvaćaju sva ona kvazi evanđelja koja se uvijek nekako pred Uskrs senzacionalno pojave.
