Današnjom svetkovinom Krista Kralja Crkva nam želi odaslati poruku da je Krist drugačiji kralj od svih i da na drugačiji način vlada... Njegova vladavina, njegovo kraljevstvo donosi pravu i trajnu slobodu pojedincu, obitelji, zajednici, društvu, narodu… Bez prihvaćanja Krista za Kralja u svijetu neće i ne može biti trajnog mira, niti blagoslova, niti napretka, svijet i civilizacija bez Krista nema budućnosti. O prihvaćenoj vladavini ovisi naime trajnost građevine. Zapitajmo se: Za čiju smo se vlast mi odlučili u svojim srcima? O tome će ovisiti i naše trajanje!
Sveta Crkva uči nas o našim temeljima na kojima moramo graditi svoj život, poput onog mudrog graditelja koji gradi na stijeni i kojemu bujice krivovjernih i ideoloških zabluda, s koje god strane dolazile, ne mogu nauditi. Koliko je zaista Krist naš Kralj i Gospodin vidljivo je po tome koliko se držimo temelja koji je on postavio, koliko ljubimo Crkvu. I koliko ga zaista poznajemo vidi se upravo po tome koliko je prepoznat Krist u našim djelima? Jasno je da se naša djela ravnaju prema misli i nauku koju smo usvojili…
Isus je jednom upozorio – Ako ljubite one koji vas ljube, što posebno činite? Zar to isto ne čine i pogani. Ili ako dobro činite samo onima od kojih očekujete da će vam isto uzvratiti, što posebno činite. Zar to isto ne čine i pogani… Krist od nas očekuje nešto posebno: On od nas očekuje biti prepoznat. Mjerilo neće biti neka humanost prikazana pred kamerama, niti aplauz namještene Nobelove nagrade… Mjerilo će biti, jasno je to iz usta samoga Krista, koliko je on prepoznat kao Gospodin u onome što činimo i koliko mi sami prepoznajemo Krista u svojim djelima… Koliko Krist vlada u nama, koliko je on zaista kralj našeg života?!
ONO U TEBI VLADA ŠTO TE SVLADA…
Pogubna mješavina: Zašto mi Bog ovo čini? – pjenio su ljutito jedan čovjek, jer mu nije išao posao. Kad mu je žena došla iskalio se na njoj samo zato što ga je upitala: Kako si? Nakon toga istrčao je van i sav crven u licu zašao nekim seoskim putem nikako se ne smirujući. U susret mu naiđe jedan starac, pa će mu: Oprostite molim vas, ali u zadnje vrijeme stalno mi se vrti jedno pitanje. Kakvo pitanje? – ljutito će naš čova, ali ipak probuđene znatiželje. Što se dobije kad stisnete naranču? – glasilo je starčevo pitanje. Molim! – vrisnuo je, čuvši pitanje, i već je pomislio kako je naletio na luđaka. Što se dobije kad stisnete naranču? – ponovi pitanje starac. Pa, pa ti, vi ste … – u zadnji tren se suzdržao, a onda izrekao više s režanjem u glasu – Dobije se sok od naranče. Da, da, tako je, dobijete ono što naranča ima u sebi, zar ne?! – sad će ozarenog lica starac. A što dobijete kad nešto vas stisne? – postavi starac odmah drugo pitanje. Molim? – sad će već razrogačenih očiju čovjek, ne znajući što bi rekao. Dobijete ono što imate u sebi – odgovori umjesto njega starac. – Kod vas je to gospodine srdžba, vika, optužba, krivnja na sve i svakoga, pa i na samog Boga. Vi nosite pogubnu mješavinu u sebi koja nije za piće. Čuvši starčeve riječi čovjek se šokiran skamenio, i kao da ga je munja ošinula. Kad se malo pribrao, pogleda, okrene se, ali onoga starca nigdje. Ono u tebi vlada što te svlada, čemu si prepustio vlast nad svojim srcem…
U današnjem evanđelju sam Gospodin sebe naziva kraljem i nadodaje: Tko je god od istine sluša moj glas (Iv 18, 37). Da je on kralj napisano je bilo i na križu: kao razlog njegove osude od svijeta protivnog Bogu. Osudili su ga vladari svijeta koji ne priznaju Božju vlast nad svojom. Ali on, koji je tada osuđen kao kralj, doći će suditi kao Kralj upravo onima koji su odbili prepoznati ga i priznati ga svojim kraljem. Krist je zasigurno naš kralj i On je zavladao po svome križu. Na njemu je potvrda onoga što on jest za nas. Svi prijepori od samo početka su dakle vezani uz toga Kralja koji je drugačiji i čije kraljevstvo je drugačije od svih drugih kraljevstava. On vlada na drugačiji način i sudit će na drugačiji način. On vlada u ljudskim srcima, i sud će se ticati upravo toga koliko smo mu dali da zaista vlada u nama. Neki su mu znamo unaprijed poslali poruku: „Nećemo da se ovaj nad nama zakralji!“ (vidi Lk 19, 11-28). Kad je jedna osoba zatražila pomoć od svećenika ovaj je, znajući njeno prijašnje opredjeljenje, naivno, s nadom u glasu, usput spomenuo – Znači vi ste konačno odlučili svoj život podložiti Kristu?! Kristu! Njemu?! Nikada! Imam ja svoga šefa. – ragirala je osoba na svećenikovu izjavu s nekom čudnom bojom glasa. Podvrgnuti se Kristu znači odlučiti se za drugačiju vlast u životu, ali odlučiti se i za posve drugačiji život. Krist je Kralj koji donosi drugačiju vlast u ove naše predjele. On je Kralj koji poslužuje one koji njega odaberu slijediti: on sam ustaje od stola i daruje nam sebe samoga. Njegova vlast i vladanje je drugačije! On se ne koristi silom, ne buči i ne zastrašuje. On osvaja ljubavlju koja s križa govori. Njegovo prijestolje nije iza utvrđenih zidina u velebnim palačama, nego u ljudskim srcima. Kraljevstvo Božje i njegov Kalj, Isus Krist, ostaju zauvijek, za razliku od kraljevstava zemaljskih i vladara ovog svijeta. Kad on dođe u slavi kao Sudac presuda će glasiti prema onome što budemo u tom trenutku nosili u sebi, prema vlasti kojom smo se dali upravljati.
Sa stranice dominikanci.hr
