Gospodin traži od nas pročišćenje, a na neki način živimo u vrijeme intenzivnog pročišćenja…
PRIPRAVIMO PUT GOSPODINU! NA POSAO, I TO ODMAH!
Božja riječ nosi nam poruku za pouku, za konkretan život, jer ono što je nekoć napisano nama je za pouku napisano (Rim 15, 4). Ljudi nisu obraćeni sve dok u njima vladaju pobunjeni elementi koji izbijaju u vidu nekog nezadovoljstva…
Što to ljudi skrivaju u pozadini je njihovih reakcija…
„Nikada ne obraćajte previše pozornosti na ono što ljudi kažu, umjesto toga obratite pozornost na razlog zašto to kažu. Što prikrivaju?“ (Sluga Božji Fulton J. Sheen).
Jedan čovjek koji je nekada živio u grešnim vezama, a stanovao je u blizini crkve, nakon što se obratio posvjedočio je: „Da samo znate koliko mi je u to vrijeme smetalo zvono s crkve. Kad bi ono zvonilo ja bih bjesnio.
Jednom mi je zvonjava poremetila grešne namjere sa jednom udanom ženom, koja se na zvuk zvona brzo ustala i pobjegla van. Bio sam toliko bijesan da sam hitnuo pepeljaru u zmjeru zvonika kroz zatvoren prozor svoga stana. Sve je prsnulo kao bomba…
U to sam vrijeme, kao u inat tome zvonu, namjerno podržavao sve ono čemu se Crkva protivila. I kao luđak bih se tada kesio prijeteći šakom prema zvoniku… Kasnije, nakon nekoliko godina takvog grešnog života, shvatio sam kako mi je zvono smetalo ne zbog buke nego jer me uvijek iznova podsjećalo na moj grešni život, na moje grijehe.“
Mnogima i danas smeta zvono Crkve, odnosno kad se glas istine jasno čuje, kad se jasno imenuje što je grijeh. Svatko tko je Kristov morao bi biti poput Ivana u pustinji, a to je prva zadaća Crkve.
Valja dizati glas i pozivati na razbuđivanje, bez traženja hvale i aplauza. Glas iz pustinje uvijek je tu da uznemiruje one na suprotnoj strani, ne bi li ipak jednom dopro do nekog od njih. BITI TAJ GLAS ZNAČI UJEDNO I IZLOŽITI SE (bijesu neizmirenih)…
Crkvu se napada upravo kad viče istinu u pustinji svijeta, kad jasno diže glas protiv nepravde, kad prokazuje grijeh, odnosno kad jasno naviješta nauk Isusa Krista…
Krist nije Crkvu osnovao da bi ona u svemu surađivala sa svima i „sa svima bila dobra“, jer njena je zadaća da „uznemiruje“ (one koji vole čuti samo povlađivanje i klimoglavstvo)…
Određeni krugovi očito su svjesni (svjesniji od mnogih i u samoj Crkvi) čiji glas Crkva predstavlja u svijetu pa se trude što više je ušutkati, utišati, čak i laskavošću, samo da im više ne zvoni i ne viče…
No, zadaća Crkve u svijetu mora uvijek ostati poput Ivana Krstitelja u pustinji: vikati i upozoravati na svako bezakonje koje se želi nametnuti kao društveno-poželjno i kao moderni način života…
Mora se jasno i nedvosmisleno čuti kako onima koji su odbili poziv na obraćenje, i tako prezreli Božje milosrđe, slijedi susret sa Božjom pravdom i ognjem neugasivim (vidi Mt 3, 12).
Sa stranice dominikanci.hr
