Naslovnica Društvo 18 razloga zbog kojih neću primiti cjepivo protiv COVID-a

18 razloga zbog kojih neću primiti cjepivo protiv COVID-a

Do sada nitko nije uspio odgovoriti na dolje navedene primjedbe. Evo razloga zašto se neću cijepiti cjepivom protiv COVID-a:

1) Proizvođači cjepiva nisu odgovorni za posljedice

Jedina industrija u svijetu koja ne snosi odgovornost za zdravstvene probleme ili smrt koja je nastala kao rezultat korištenja njihovog proizvoda je farmaceutska industrija.

Proizvođači cjepiva protiv COVID-a smiju stvoriti proizvod koji teoretski odgovara svima, ali bez testiranja na dijelu populacije (tj. osobama sa specifičnim zdravstvenim problemima), a ipak nisu spremni prihvatiti nikakvu odgovornost za bilo kakve štetne posljedice, niti za smrt koja je nastala kao uzrok njihovog proizvoda.

Ako tvrtka nije spremna stati iza svog proizvoda kao sigurnog, pogotovo ona tvrtka koja je požurila sa plasiranjem proizvoda na tržište, nisam spreman riskirati svoje zdravlje s tim proizvodom.

Nema odgovornosti. Nema povjerenja. Evo zašto…

2) Burna prošlost farmaceutskih kompanija

Četiri velike kompanije koje proizvode cjepiva protiv COVID-a su napravile sljedeće:

Nikada prije pandemije COVID nisu na tržište plasirali cjepivo (Moderna i Johnson & Johnson).

Pfizer i AstraZenece su bili ozbiljni kršitelji zakona.

Moderna je godinama pokušavala „modernizirati naš RNA” (što govori i sam naziv tvrtke), ali nikada nije uspješno plasirala neki proizvod na tržište. Kako je lijepo za tvrtku dobiti veliku ekonomsku donaciju od vlade da nastavi sa pokušajima.

Zapravo su svi veliki proizvođači cjepiva (izuzev Moderne) platili desetke milijardi dolara odštete za druge proizvode koje su plasirali na tržište iako su znali da će ti proizvodi uzrokovati zdravstvene komplikacije i smrt – kao dokaz možemo vidjeti odštete zbog Vioxxa, Bextra, Celebrexa, Thalidomida itd.

Ako farmaceutske tvrtke namjerno odluče staviti štetne proizvode na tržište – kada ih se može tužiti – zašto bismo vjerovali cjepivu protiv COVID-a za koji nemaju nikakvu odgovornost?

Tri od četiri proizvođača cjepiva protiv COVID -a tuženi su zbog proizvoda koje su plasirali na tržište iako su znali da će doći do zdravstvenih komplikacija i smrti.

Johnson & Johnson je izgubio velike tužbe 1995., 1996., 2001., 2010., 2011., 2016. i 2019. godine (i zapamtite, da cjepivo ove tvrtke isto tako sadrži tkiva iz fetalnih stanica pobačene bebe).

Pfizer je morao isplatiti najveće naknade u povijesti. Tvrtka je izgubila toliko tužbi da ih je teško pobrojati. Možda je razlog u tome što Pfizer zahtijeva da zemlje u kojima ne postoji zaštita od odgovornosti posreduju u zaštiti protiv tužbi zbog cjepiva.

AstraZeneca je na sličan način izgubila toliko tužbi da ih je teško sve pobrojati. A u slučaju da ste propustili vijesti, tvrtka je obustavila isporuka svoga cjepiva protiv COVID-a u najmanje osamnaest zemalja zbog zabrinutosti od krvnih ugrušaka.

Očito su Johnson & Johnson (čije je cjepivo dobilo odobrenje za hitnu uporabu u SAD-u) i AstraZeneca (čije cjepivo nije odobreno u SAD-u), imali nesporazum u vezi proizvodnje cjepiva… kod petnaest milijuna doza.

S obzirom na to da su tvrtke oslobođene odgovornosti i znamo burnu prošlost ovih tvrtki, po čemu bismo trebali pretpostavili da su sva njihova cjepiva sigurna i ispravna?

Gdje bismo drugdje u životu vjerovali nekome s takvom reputacijom?

Ne, ne vjerujem im. Nema odgovornosti. Nema povjerenja. Evo još jednog razloga zašto im ne vjerujem…

3) Ružna povijest pokušaja stvaranja cjepiva protiv koronavirusa

U prošlosti je bilo mnogo pokušaja izrade cjepiva protiv virusa koji su završili potpunim neuspjehom – zbog čega 2020. godine nismo imali cjepivo protiv koronavirusa.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici su pokušali napraviti cjepivo za dojenčad protiv respiratornog virusa (RSV). U toj su studiji preskočili pokuse na životinjama jer tada ispitivanja nisu bila potrebna.

Na kraju su cijepljena djeca postala mnogo bolesnija od necijepljene djece, napose kada su bila izložena virusu u prirodi, pri čemu je zdravstveno stanje kod osamdeset posto cijepljene djece zahtijevalo hospitalizaciju. Dvoje od te cijepljene djece je umrlo.

Nakon 2000. godine, znanstvenici su često pokušavali stvoriti cjepiva protiv koronavirusa. Posljednjih dvadeset godina su pokušaji završavali neuspjehom jer su se životinje u kliničkim ispitivanjima jako razboljele i mnoge su umrle, baš kao i djeca šezdesetih godina.

Evo pitanja za raspravu. Proizvođači cjepiva nemaju podataka koji bi sugerirali da su njihova cjepiva prevladala taj problem.

Drugim riječima, do sada nijedan pokušaj da se napravi cjepivo protiv respiratornog korona virusa nije bio uspješan, niti je tehnologija genske terapije u „cjepivima“ sigurna za korištenje.

Mogli bismo pretpostaviti da su, budući da su tvrtke dobile milijarde dolara državnog financiranja, morale nadići taj problem.

Osim što ne znamo jesu li…

4) „Praznine u podacima“ koje su proizvođači cjepiva dostavili Agenciji za hranu i lijekove

Kada su proizvođači cjepiva dali podatke o cjepivu američkoj Agenciju za hranu i lijekove (FDA) radi odobrenja za hitnu upotrebu (što nije isto što i potpuno odobrenje), među mnogim „prazninama u podacima“ djelatnici agencije su naišli na informaciju da proizvođači cjepiva u svojim ispitivanjima nisu uspjeli prevladati problem sprečavanja bolesti.

Oni jednostavno ne znaju hoće li cjepiva koja su napravili isto tako proizvesti iste zdravstvene probleme (i smrt) kao i prethodni pokušaji.

Kao što dr. Joseph Mercola ističe:

            „Prethodni pokušaji razvoja lijeka na bazi mRNA nisu uspjeli i morali su biti napušteni jer kada je doza bila preniska, lijek nije imao učinka, a kada je doza bila previsoka, lijek je postao previše opasan za zdravlje. Očigledno pitanje glasi: Što se promijenilo što sada čini ovu tehnologiju dovoljno sigurnom za masovnu uporabu?”

Ako to nije dovoljno alarmantno, evo i drugih praznina u podacima – drugim riječima, nema podataka koji ukazuju na sigurnost ili djelotvornost u pogledu:

  • Svakoga mlađeg od osamnaest ili starijeg od pedeset i pet godina.
  • Trudnih majki.
  • Autoimunih bolesnika.
  • Pojedinaca s oslabljenim imunitetom.
  • Nema podataka o tome u kolikom postotku cijepljeni prenose COVID.
  • Nema podataka o sprječavanju smrtnosti od COVID-a.
  • Nema podataka o trajanju zaštite od COVID -a.

U slučaju da mislite da ovo izmišljam ili želite vidjeti stvarne dokumente koje su Pfizer i Moderna poslali Agenciji za hranu i lijekove radi odobrenja u slučaju hitne upotrebe, možete provjeriti ovdje.

Za sada okrenimo pogled prema podacima koje su proizvođači cjepiva predali za odobrenje u slučaju hitne upotrebe…

5) Nemamo pristup podacima iz vremena ispitivanja cjepiva

Želite li vidjeti podatke koji su iznijeli tvrdnje o „90% i 95% učinkovitosti cjepiva“ u vijestima?

Ja isto želim. No tvrtke nam ne dopuštaju da vidimo te podatke.

Kao što je istaknuto, nešto u tvrdnjama o učinkovitosti cjepiva Pfizera i Moderne nije uredu. Bilo je „3.410 ukupnih slučajeva sumnjivog, ali nepotvrđenog COVID-19 u ukupnoj populaciji ispitanika, 1.594 se dogodilo u cijepljenoj skupini naspram 1.816 u skupini koja je primala placebo“.

Čekajte… što? Nisu li propustili potvrditi znanstvene tvrdnje u svome znanstvenom proučavanju ne provjerivši veliku varijablu?

Zar nisu mogli testirati te „sumnjive, ali nepotvrđene“ slučajeve kako bi saznali imaju li COVID? Zašto ne biste testirali svih 3.410 sudionika radi točnosti podataka?

Možemo li pretpostaviti da nisu testirali ispitanike jer bi se poremetile njihove tvrdnje o „učinkovitosti od 90 do 95 posto“?

Ne bi li bilo pametno da Agencija za hranu i lijekove (FDA) očekuje (traži) od proizvođača cjepiva da testiraju ljude koji imaju „simptome slične COVID-u“ i objave podatke istraživanja kako bi neovisne treće strane mogle ispitati kako su proizvođači opravdali te brojke?

Većina građana u zemljama širom svijeta biti će cijepljena ovim eksperimentalnim proizvodima – zašto onda Agencija za hranu i lijekove to isto nije zahtijevala? Nije li to ionako svrha Agencije za hranu i lijekove?

Dobro pitanje. Ako nema odgovornosti, onda nema povjerenja.

6) Nema dugoročnih sigurnosnih ispitivanja lijekova

Cjepiva su na tržištu nekoliko mjeseci, ali mi i dalje nemamo dugoročnih sigurnosnih podataka.

Drugim riječima, nemamo pojma što će ovaj proizvod učiniti nekoj populaciji nakon dosta mjeseci ili godina.

S obzirom na sve gore navedene rizike (rizike koje imaju svi farmaceutski proizvodi), ne bi li bilo pametno pričekati da se vidi jesu li doista izbjegnuti najgori mogući scenariji?

Ne bi li imalo smisla pričekati da se popune te dosadne „praznine u podacima“ prije nego što to pokušamo dati svakom muškarcu, ženi i djetetu na planeti?

To bi imalo smisla. No da bi imali te podatke, moraju testirati cjepivo na ljudima, što me dovodi do sljedeće točke…

7) Bez informiranog pristanka

Ono što većina onih koji uzimaju cjepivo ne znaju je da, budući da su ti proizvodi još uvijek u kliničkim ispitivanjima, svatko tko dobije injekciju postaje dio kliničkog ispitivanja – dio eksperimenta.

Oni (poput mene) koji ne prime cjepivo postaju dio grupe koja nije kontrolirana. Vrijeme će pokazati kako će ovaj eksperiment uspjeti.

No, možda se pitate, ako cjepiva nanose štetu, ne bismo li to trebali vidjeti po svim vijestima? Sigurno bi se Agencija za hranu i lijekove umiješala i pauzirala distribuciju?

Kada bi funkcionirao Sustav izvješćivanja o nepovoljnosti cjepiva (VAERS) – državni sustav za prijavu smrti i zdravstvenih komplikacija nakon cijepljenja – onda bi možda stvari bile drugačije, ali…

8) Premali broj prijavljivanih nuspojava i smrti

Prema jednoj znanstvenoj studiji na Harvardu (koju je naručila vlada), manje od 1 posto svih nuspojava radi cjepiva zapravo se podnosi Sustavu izvješćivanja o nepovoljnosti cjepiva.

Iako problemi sa Sustavom izvješćivanja o nepovoljnosti cjepiva nisu riješeni (u vrijeme pisanja ovog članka, VAERS izvještava o preko 2.200 smrtnih slučajeva od trenutnih cjepiva protiv COVID-a, kao i o blizu 60.000 nuspojava.

Ako ti brojevi predstavljaju samo 1 posto ukupnih nuspojava (ili 0,8% do 2% onoga što je nedavno objavljeno u ovoj studiji), možete izračunati – da je to približno od 110.000 do 220.000 umrlih od početka cijepljenja do danas, a broj nuspojava je „smiješan“.

Kladim se da to niste vidjeli na vijestima.

Tako da bi broj smrtnih slučajeva i dalje bio manji od 424.000 smrtnih slučajeva zbog liječničkih grešaka koje se događaju svake godine (za koje vjerojatno i ne čujete), ali još nije prošlo ni šest mjeseci od uvođenja ovih cjepiva.

Ako želite dublje zaroniti u probleme sa sustavom izvješćivanja – VAERS, možete provjeriti sve probleme ovdje.

No, tu je i moja sljedeća točka, za koju bi se moglo reći da zapravo ukazuje na moguću besmislenost ovih cjepiva protiv COVID-a…

9) Cjepiva ne zaustavljaju prenošenje virusa ili oboljenje od njega

Nisu li ova cjepiva trebala biti ono što smo čekali da bi se „vratili u normalu“? Ne.

Zašto mislite da dobivamo sve ove oprečne poruke o potrebi prakticiranja socijalne distance i nošenja maski nakon što primimo cjepivo? Razlog je u tome što ta cjepiva nikada nisu bila osmišljena da zaustave prijenos ili infekciju virusa.

Ako mi ne vjerujete, ponovno vas upućujem na podatke o cjepivu predane Agenciji za hranu i lijekove koji pokazuju da je primarna, ali i krajnja točka (ono što se želi postići cjepivima) smanjenje vaših simptoma.

Zvuči kao svaki drugi lijek na tržištu, zar ne? To je zapravo to… smanjenje simptoma je veliki rezultat koji smo čekali. Čini li se još nekom to potpuno besmisleno osim meni?

Cijepljenje nas ne može spriječiti u širenju virusa.

Ne može spriječiti da obolimo od virusa.

Dobiti cjepivo znači prihvatiti sav rizik ovih eksperimentalnih proizvoda, a najbolje što cjepiva mogu učiniti je smanjenje simptoma?

Postoji mnogo drugih stvari koje možemo učiniti za smanjenje simptoma, a koje ne uključuju uzimanje onoga što se čini kao doista rizičan proizvod.

A sada prelazimo na slijedeće logično pitanje. Ako smo zabrinuti zbog asimptomatskog širenja, ne bi li cjepivo učinilo vjerojatnijim stvaranje asimptomatskog širenja?

Ako uistinu umanjuje simptome, svatko tko primi cjepivo ne bi ni znao da je bolestan pa je vjerojatnije da će širiti virus, zar ne?

Koliko cjepivo vrijedi? Dovoljno nam govori da mnogi ljudi tvrde kako su nuspojave cjepiva (osobito druge doze) gore od oboljenja od COVID-a.

Ja ovo ne mogu shvatiti.

Riskirate, ne dobijete zaštitu i patite od nuspojava cjepiva. Nosite svoju masku i pridržavate se društvenog distanciranja … i nastavljate biti potencijalni širitelj virusa.

Postaje još gore…

10) Ljudi obolijevaju od COVID-a nakon što su primili obje doze

Razgovaramo o problemu. Cijepimo se i još uvijek možemo dobiti COVID.

To se dogodilo kod 80 posto od 35 časnih sestara koje su primile cjepivo u Kentuckyju. Usput, dvije su umrle.

U stvarnosti, ovaj se fenomen vjerojatno događao i drugdje u svijetu, ali se o njemu ne izvještava u vijestima.

S obzirom na gore navedene razloge, možda vas ovo ne čudi, ali šteta je velika ako ste mislili da je cjepivo štit koji će vas zaštititi.

Neće. U tome i jest problem.

Ako će 66 posto zdravstvenih radnika u Los Angelesu odgoditi ili preskočiti cjepivo… možda se ni njima ne žuri zbog „dostignuća“ u znanosti.

Jer upravo oni svjedoče stvarnosti smrti i prijavljuju slučajeve zaraze…

11) Ukupna stopa smrtnosti od COVID-a

Prema brojkama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), COVID ima stopu od 99,74% preživljavanja.

Zašto bih riskirao sa proizvodom koji ne zaustavlja infekciju ili prijenos kako bi mi pomogao prebroditi prehladu koja ima 0,26% šanse da me ubije – što za moju dobnoj skupini predstavlja oko 0,1% da ishod bolesti završi fatalno (i 0,01% šanse da bolest bude fatalna za moju djecu).

S tako niskim stupnjem smrtnosti nalazimo se u lockdownu skoro dvije godine, a čini se da je zauvijek.

Ali čekaj, što je s petsto tisuća smrtnih slučajeva, to je alarmantno, zar ne? Drago mi je da ste pitali…

12) Povećani broj umrlih od COVID-a

Nešto smrdi u vezi ovoga. Nikada prije u povijesti naša vlast nije promijenila način prijavljivanja smrti.

Zašto sada prijavljujemo svaku osobu koja je umrla s COVID-om u tijelu, kao da su umrli od COVID-a, a ne drugih oboljenja koja su im zapravo oduzela život?

Do COVID-a, svi korona virusi (obične prehlade) nikada nisu bili navedeni kao primarni uzrok smrti kada je netko zapravo umro od srčane bolesti, raka, dijabetesa, autoimunih bolesti ili bilo kojeg drugog oboljenja.

Bolest je navedena kao uzrok smrti, a drugi faktori poput drugih oboljenja ili upale pluća su navedeni u zasebnom retku.

Kako bi taj broj još više povećali, Svjetska zdravstvena organizacija i Centar za kontrolu i prevenciju bolesti su izmijenili svoje smjernice tako da su oni u koje se sumnja ili je vjerojatnije (ali im uzrok smrti nikada nije potvrđen) da su umrli od COVID-a su isto tako uključeni u broj umrlih.

Ako ćemo to učiniti, zar se ne bismo trebali vratiti unatrag i promijeniti razloge preminuća svih umrlih za vrijeme prošlih sezona prehlade i gripe kako bismo mogli usporediti stopu smrtnosti?

Prema vlastitim brojkama Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, samo šest posto smrtnih slučajeva koji se pripisuju COVID-u su slučajevi u kojima se čini da je COVID jedini problem.

Drugim riječima, smanjite broj smrtnih slučajeva koje vidite na vijestima za 94 posto i imate ono što je vjerojatno stvarni broj smrtnih slučajeva kao posljedica COVID-a.

Čak i ako je bivši direktor Centra za kontrolu i prevenciju lijekova u pravu, a COVID-19 je bio laboratorijski pojačan virus (vidi razlog 14 ispod), stopa smrtnosti od 0,26 posto i dalje je u skladu sa stopom smrtnosti od virusa koji svake godine kruži planetom.

13) Fauci i drugi posjeduju patent za cjepivo farmaceutske kompanije Moderne

Zahvaljujući zakonu Bayh-Dole, vladinom djelatniku dopušteno je da preda zahtjev za patent za svako istraživanje koje provodi koristeći sredstva poreznih obveznika.

Tony Fauci posjeduje više od tisuću patenata (pogledajte ovaj video za više detalja), uključujući patente koji su se koristili za izradu cjepiva Moderne… za koja je dobio državna sredstva.

Zapravo, Nacionalni instituti za zdravlje (NIH) – koji nadzire Nacionalni institut za alergije i zarazne bolesti (NIAID), čiji je direktor Fauci – tvrdi da ta dva instituta s njim imaju zajedničko vlasništvo nad cjepivom Moderne.

Vidi li to još netko veliki sukob interesa, ili čak kriminal na djelu?

Kažem da je kriminal na djelu jer postoji i još jedan problem koji me čini još nepovjerljivijim prema Fauciju, Nacionalnom institut za alergije i zarazne bolesti te Institutu za zdravlje

14) Fauci je na optuženičkoj klupi za nezakoniti dobitak nad određenim istraživanjima povećanja funkcija virusa

Zvuči neetički, zar ne? Kakvu bi korist država mogla imati od toga?

Vlada se složila s time, a 2014. godine je zabranila tu praksu.

Što je Nacionalni institut za alergije i zarazne bolesti predvođen Faucijem učinio? Okrenuli su i prepustili istraživanje povećanja funkcije cjepiva (u manjoj mjeri u slučaju koronavirusa) Kini – u iznosu od šesto tisuća dolara bespovratnih sredstava.

Gospodine Fauci, morate objasniti ovo… i nadam se da će vas kamere snimati kada budete morali iznositi obranu za svoje postupke.

Vratimo svoju pozornost na virus…

15) Virus nastavlja mutirati

Ne samo da virus (kao i svi virusi) nastavlja mutirati, već prema svjetski poznatom proizvođaču cjepiva Geertu Vandenu Bosscheu, mutira otprilike svakih deset sati.

Kako ćemo nastaviti stvarati cjepiva kako bismo ih održali učinkovitim na ovu razinu mutacije? Nećemo.

Može li se objasniti zašto potpuno cijepljeni ljudi nastavljaju obolijevati od COVID-a?

Zašto? S obzirom na to da prirodni imunitet nikada nije iznevjerio čovječanstvo, odjednom mu ne vjerujemo?

Zašto će, ako postavim pitanja poput gore navedenih ili objavim poveznicu poput one što je u gornjem dijelu teksta možete pronaći, moje misli biti izbrisane sa svih važnijih platformi društvenih medija?

To me dovodi do sljedećeg zabrinjavajućeg problema koji imamo s ovim cjepivima…

16) Cenzura i potpuni izostanak znanstvene rasprave

Ne mogu, a da se ne naljutim ovdje pa ću se našaliti.

Jeste li uživali u svim tim nacionalnim i globalno televizijskim, snažnim raspravama koje su vodili dužnosnici iz sektora javnog zdravstva, a istodobno su se rasprave emitirale na svakoj velikoj informativnoj postaji?

Nije li bilo sjajno čuti novosti od najboljih umova iz područja medicine, virologije, epidemiologije i ekonomije iz cijelog svijeta. Dok su žustro i sa poštovanjem raspravljali o stvarima poput:

  • Lockdowna
  • Nošenja maski
  • Socijalnog distanciranja
  • Ispitivanja učinkovitosti i sigurnosti cjepiva
  • Kako provjeriti vlastitu osjetljivost na cjepiva
  • Terapijskih lijekova (tj. mogućnosti liječenja bez cjepiva)

Nije li bilo sjajno vidjeti kako su zdravstveni djelatnici (koji nikada nisu liječili nikoga s COVID-om) preispitivani od strane „znanost“?

Nije li bilo sjajno vidjeti kako Agencija za hranu i lijekove (FDA) javno ispituje proizvođače cjepiva teškim pitanjima o proizvodima za koje nemaju odgovornost?

Oh, čekajte… niste vidjeli te rasprave? Ne, niste. Jer se one nisu nikada dogodile.

Ono što se umjesto toga dogodilo bila je teška cenzura svih priča osim jedne.

S toliko toga na kocki, zašto cijelo vrijeme slušamo samo jednu priču. Ne bi li se trebale čuti i druge perspektiva i o njima se profesionalno raspravljati?

Što se dogodilo sa znanošću?

Što se dogodilo sa znanstvenom metodom koja prije svega osporava naše pretpostavke?

Što se dogodilo da su nestale rasprave u ovoj zemlji, ili barem u zapadnom društvu?

Zašto je svatko tko se ne slaže sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom toliko cenzuriran?

Je li znanost o javnom zdravlju sada religija – ili bi se o znanosti trebalo raspravljati?

Ako netko kaže „znanost je konačno utvrdila“, onda znam da imamo posla s nekim zatvorenog uma. Po definiciji znanost (osobito biologije) nikada nije konačno utvrđena.

Da jest, to bi bila dogma, a ne znanost.

Želim biti dobar građanin. Uistinu želim.

Ako lockdown funkcionira, želim odraditi svoj dio posla i ostati kod kuće.

Ako nošenje maski djeluju protiv COVID-a, onda ih želim nositi.

Ako je socijalno distanciranje učinkovito, onda ga se želim pridržavati.

Ali, ako postoje dokazi da maske ne pružaju zaštitu, želim čuti i te dokaze.

Ako znanstvenici s velikim ugledom imaju različita mišljenja, želim znati što misle. Želim priliku da čujem njihove argumente i odlučim se.

Ne mislim da sam najpametnija osoba na svijetu, ali mislim da mogu promišljati. Možda sam čudan, ali ako nekoga cenzuriraju, onda stvarno želim čuti što misle. Zar ne želite i vi?

Hoće li svi moji prijatelji koji sada nemaju problem s cenzurom, imati isto mišljenje kada se cenzurira ono što oni misle?

Nije li cenzura osnovni element vladanja diktatora, tirana i pohlepnih ljudi željnih moći?

Nije li to znak da oni koji vrše cenzuru znaju da je to jedini način na koji mogu pobijediti?

Što bi se dogodilo da je čovjek koji je cijeli život proveo razvijajući cjepiva spreman staviti svoju reputaciju na kocku i pozvati sve globalne lidere da zbog problema sa znanošću odmah zaustave cjepiva protiv COVID-a?

Što ako se založio za otvorenu znanstvenu raspravu na globalnoj sceni?

Želite li čuti što ima za reći? Želite li čuti i vidjeti raspravu koju traži?

17) Vodeći svjetski virolog je oglasio uzbunu

Evo što je možda najveći razlog zašto ovo cjepivo protiv COVID-a nema smisla za mene.

Kada netko tko se jako zalaže za cjepivo, koji je cijelu svoju profesionalnu karijeru nadgledao razvoj cjepiva, javno govori da imamo veliki problem s cjepivima, mislim da bi čovjeka trebalo saslušati.

U slučaju da ste propustili i željeli biste pogledati, evo Geerta Vandena Bosschea koji objašnjava zašto se vrši toliki pritisak na ljude da prime cjepivo protiv COVID-a što ubrzava sposobnost virusa da mutira i postane smrtonosniji.

Zašto cjepiva protiv COVID-a mogu stvarati viruse otporne na cjepivo (slično bakterijama otporne na antibiotike)?

Zašto? Pa zbog prethodnih problema s ovisnošću o antitijelima, možda ćemo gledati događaj masovne žrtve u sljedećih nekoliko mjeseci/godina.

Ako želite vidjeti/pročitati drugi, pa i duži, intervju s Vandenom Bosscheom, gdje su mu postavljena neka teška pitanja, možete ovdje provjeriti.

Ostvari li se polovica onoga što kaže, ta bi cjepiva mogla biti najgori izum svih vremena.

Ali mogu i osobno govoriti o posljedicama COVID-a…

18) Već sam prebolio COVID

Nisam uživao. Dva dana sam imao jaku prehladu:

Konstantna bol u leđima

Nisam imao snage

Malo povećana temperatura

Bilo je čudno što nekoliko dana ništa nisam mogao pomirisati. Tjedan dana kasnije, kava i dalje nije imala potpun okus.

Ali sam preživio.

Sada se čini (kao što je to uvijek bilo) da imam lijep, prirodan, doživotni imunitet – koji vjerojatno neće nestati za nekoliko mjeseci ako se cijepim. Jer sam prebolio COVID.

Zapravo postoje dokazi da bi cjepivo protiv COVID-a moglo biti opasnije za mene.

To nije rizik koji sam spreman preuzeti.

Nadam se da vam je ovo pomoglo. Ako je, slobodno podijelite.

Christian Elliot

The Defender – Children’s Health Defense, news and views