Tužna je istina da se nalazimo u vremenu velike krize u Crkvi. Bog je, ipak, s nama. Pitali ste me što vjernici mogu učiniti u borbi protiv zabluda koje se šire u Crkvi. Želio bih odgovoriti s nekim prijedlozima:
Moramo stvoriti grupu pravih katolika, znanstvenika, obitelji i svećenika koji će hrabro širiti puninu katoličke istine, pogotovo Crkvenog učenja o obitelji, o prirodi, i Božjim zapovijedima.
Kao sredstvo za tu svrhu, moramo iskoristiti sve resurse koje nam suvremeni svijet nudi. Ne trebamo se ograničiti na medije i samo očekivati kako će oni širiti ove poruke. Ne trebamo čekati ni svakog pojedinog župnika da o tome progovori s propovjedaonice. Trebamo prihvatiti nove medijske forme koje nam omogućuju širenje Evanđelja i učenje naše Svete Majke Crkve. Moramo našu poruku prenijeti putem interneta, objaviti je na web stranicama, blogovima i društvenim medijima.
No, ne smijemo zaboraviti udruživanje s našim kolegama katolicima i na tradicionalan način. Trebali bismo organizirati konferencije i simpozije na znanstvenoj razini. Trebali bismo ih koristiti za izradu publikacija, radova i knjige koje se mogu koristiti kao reference i tako proširiti našu raspravu.
Također treba stvoriti pokret katoličkih obitelji, od “domaćih crkava”, svjedočiti, braniti i širiti integralnu vjeru i nauk o obitelji, braku i naravnom zakonu.
Trebamo, u ovim opasnim vremenima, biti hrabri u rasvjetljavanju “Kasperove agende“, koja je doista gnostičkog i revolucionarnog karaktera, treba upućivati na kontinuitet božanskog nauka o braku i njegovoj praksi tijekom dvije tisuće godina povijesti naše Crkve. Trebamo potaknuti vjernike s primjerima svetih muževa, obitelji, djece i tinejdžera. Trebamo pokazati, s jedne strane, pravu ljepotu bračnog, obiteljskog ili samačkog života u čistoći i vjernosti. S druge strane, moramo ukazati na sve više naglašenu ružnoću, nezadovoljstvo, i shizofreniju jednog života protiv Božjeg uspostavljenog reda.
Kako bi dali nadu onima koji se bore, važno je pokazivati primjere raskajanih katolika iz prošlosti i sadašnjosti. Onih koji su se obratili iz svojeg grešnog života- iz preljuba, razvoda, ili sodomije.
Za rješavanje zabluda koje se trenutno šire, pravi katolički muževi, obitelji i samci morali bi pisati papi, svojim biskupima, te nadležnim dikasterijima Rimske kurije, i obavijestiti ih o heretičkim, polu-heretičkim, ili gnostičkim izjavama crkvenih osoba ili događaja koji nude takav program.
To su sve načini obrazovanja i odgoja. No bitka koju vodimo nije samo bitka protiv neznanja. Ona je protiv moći i sila. Ne možemo uspjeti, osim ako ne organiziramo veliku nacionalnu i međunarodnu mrežu molitve kroz euharistijska klanjanja, hodočašća, svečane mise, zagovorničke molitve i pokorničke procesije s temama kao što su “Svetost obitelji i braka,” “Poziv na čistoću“, “Ljepota i sreća čestitog života“, “Nasljedovanje Krista u obiteljskom životu” i “Iskupljenje za grijehe protiv obitelji i braka“.
No možda više od svega, trebamo usrdno moliti da Bog svojoj Crkvi podari svete biskupe i svete pape. Takve molitve bi osobito trebala moliti djeca, jer molitve nevinih prodiru u nebo kao nijedne druge.
