Libero Milone, prvi generalni revizor Vatikana, obećao je nastaviti svoju pravnu borbu protiv, kako tvrdi, nezakonitog otpuštanja, unatoč značajnim preprekama u svom slučaju. Milone je zajedno sa svojim pokojnim zamjenikom Ferrucciom Paniccom 2022. godine podnio tužbu protiv Vatikana, tražeći 9,3 milijuna eura odštete zbog nepoštenog otkaza, gubitka prihoda i narušavanja ugleda. Dvojac tvrdi da su bili prisiljeni napustiti svoje pozicije nakon što su otkrili opsežno financijsko loše upravljanje i korupciju tijekom svog mandata od 2015. do 2017. godine.
Milone, bivši izvršni direktor tvrtke Deloitte, dosljedno tvrdi da je njegovo otpuštanje organizirano od strane visokih vatikanskih dužnosnika koji su se osjećali ugroženima njegovim otkrićima. Ona su uključivala dokaze o financijskim nepravilnostima u velikim vatikanskim institucijama, uključujući bolnicu Bambino Gesù, Državno tajništvo i Upravu imovine Apostolske Stolice (APSA). Konkretne optužbe uključuju skrivene fondove, nezakonite akvizicije bolnica, pronevjeru donacija, sumnjive isplate i opstrukciju revizija.
Vatikanski tribunal odbacio je tužbu u siječnju 2024. godine, kaznio Milonea i Paniccovu ostavštinu sa 100.000 eura te kasnije naredio uklanjanje značajnih dijelova njihove žalbene dokumentacije. Sud je naveo “neprimjeren jezik” i označio određene elemente tužbi kao “neprikladne”. Ovaj potez potaknuo je Miloneovog glavnog odvjetnika, Romana Vaccarellu, na ostavku zbog, kako je naveo, nedostatka nepristranosti i prekomjernog uplitanja suda.
Među odlomcima za koje je sud naložio uklanjanje nalaze se detaljne optužbe o financijskim zloupotrebama i opstrukcijama. Primjeri uključuju:
- Zlouporabu bolničkih fondova za političke kampanje.
- Nestanak milijuna eura donacija.
- Otpor prema revizijskim praksama ključnih vatikanskih ureda.
- Opstrukciju vezanu uz kontroverznu londonsku investiciju, koja je uzrokovala značajne financijske gubitke.
Milone je također tvrdio da su se njegovi redoviti sastanci licem u lice s papom Franjom naglo prekinuli nakon što je iznio zabrinutost zbog londonske investicije. Sud je naložio da se i ta tvrdnja, zajedno s drugima koje dokumentiraju sustavnu korupciju i otpor prema transparentnosti, izbaci iz spisa.
Milone je tvrdio da je svoj rad obavljao u skladu s međunarodnim standardima revizije koje je propisao papinski statut iz 2014. godine te da je izravno izvještavao Papu. Međutim, njegovi su napori, kako navodi, naišli na neprijateljstvo, što je kulminiralo njegovim otpuštanjem. Kritizirao je način na koji je tribunal donio odluke, tvrdeći da mu je onemogućeno učinkovito predstavljanje slučaja. Također je ukazao na nedosljednosti u obrazloženju tribunala, osobito u vezi s ispravnim pravnim tijelom kojem treba podnijeti tužbu.
Unatoč ovim preprekama, Milone ostaje odlučan, obećavajući da će nastaviti slučaj do kraja. Izjavio je da se bori ne samo za pravdu za sebe i Panicca, već i za razotkrivanje financijskih nepravilnosti i otpora reformama unutar Vatikana. Milone vjeruje da je njegovo otpuštanje bilo izravna posljedica njegovih nastojanja da uvede transparentnost i odgovornost u vatikanske financije.
