Fratar Clodovis Boff napisao je otvoreno pismo biskupima Vijeća biskupa Latinske Amerike i Kariba (CELAM, prema španjolskoj kratici), koji su se nedavno okupili na skupštini, postavljajući pitanje: „Koju radosnu vijest sam tamo pročitao? Oprostite na iskrenosti: nijednu. Vi, biskupi CELAM-a, uvijek ponavljate istu staru priču: društvena pitanja, društvena pitanja i opet društvena pitanja. I to traje već više od pedeset godina.“
„Draga starija braćo, zar ne vidite da ova glazba postaje dosadna?“ upitao je svećenik iz Reda službenika Marijinih (serviti), reagirajući na završni dokument 40. redovne generalne skupštine CELAM-a, održane krajem svibnja u nadbiskupiji Rio de Janeiro u Brazilu.
„Kad ćete nam donijeti radosne vijesti o Bogu, Kristu i njegovu Duhu? O milosti i spasenju? O obraćenju srca i razmatranju Riječi? O molitvi i klanjanju, pobožnosti prema Majci Gospodinovoj i sličnim temama? Ukratko, kada ćete nam poslati doista religioznu, duhovnu poruku?“
Clodovis Boff, zajedno sa svojim bratom Leonardom Boffom, bio je jedan od najvažnijih filozofa teologije oslobođenja. Međutim, 2007. godine objavio je članak „Teologija oslobođenja i povratak temeljnome“ u 68. broju Brazilian Ecclesiastical Review.
U tom članku naveo je kako je „pogreška teologije oslobođenja… bila ta što je siromašne stavila na mjesto Krista, pretvorivši ih u fetiš i svela Krista na puku podršku; dok je Krist učinio suprotno: stavio je sebe na mjesto siromašnih kako bi ih učinio dionicima svoje božanske dostojanstvenosti.“
Pismo, napisano 13. lipnja — na blagdan svetog Antuna Padovanskog, crkvenog naučitelja — poslano je „prije svega generalnom predsjedniku CELAM-a“, kardinalu Jaimeu Spengleru, nadbiskupu Porto Alegrea u Brazilu, te „svim predsjednicima regionalnih ureda CELAM-a“, rekao je Boff za ACI Digital, portugalski jezični partner CNA-a.
Svećenik je rekao biskupima da se usudio pisati im „jer već dugo vremena“ s tugom promatra „ponavljajuće znakove da naša ljubljena Crkva prolazi kroz zaista ozbiljnu opasnost: da se otuđuje od svoje duhovne biti, na vlastitu štetu i na štetu svijeta.“
„Kad kuća gori, svatko može vikati“, objasnio je Boff. Nakon što je pročitao poruku CELAM-a, vratio mu se osjećaj koji je prvi put osjetio prije gotovo dvadeset godina, kada „više nije mogao podnositi ponavljane zablude teologije oslobođenja“ pa je iz dubine njegove duše proizašao snažan poriv te je rekao: „Dosta! Moram progovoriti.“
„Upravo pod utjecajem sličnog unutarnjeg poticaja napisao sam ovo pismo, u nadi da je Duh Sveti na neki način imao udjela u njemu“, naglasio je. „Dosad sam primio odgovor samo od monsinjora Jaimea, predsjednika CELAM-a, i također od CNBB-a,“ Nacionalne biskupske konferencije Brazila, rekao je fratar za ACI Digital.
Prema Boffovim riječima, Spengler, koji mu je bio „učenik još 1980-ih u Petropolisu“, bio je „otvoren prema pismu, cijenivši to što sam izrazio svoje misli, koje bi mogle pomoći u preispitivanju smjerova Crkve u Americi.“
Boff je u pismu napisao da mu se, čitajući dokument sa skupštine CELAM-a, „u mislima javila Kristova riječ: Djeca traže kruha, a vi im dajete kamen (Mt 7,9).“
Za fratara, „sam sekularni svijet je umoran od sekularnosti i u potrazi je za duhovnošću“, ali biskupi CELAM-a „i dalje im nude društvene teme i opet društvene teme; a od duhovnoga im dajete gotovo samo mrvice.“
„I pomisliti da ste vi čuvari najvećeg blaga, onoga što svijetu najviše treba, a vi mu ga, na neki način, uskraćujete“, napisao je svećenik.
„Duše traže nadnaravno, a vi im uporno dajete naravno. Taj je paradoks očit čak i u župama: dok laici s radošću pokazuju znakove svog katoličkog identiteta (križeve, medaljice, velove, majice s religijskim motivima), svećenici i časne sestre idu suprotnim smjerom i pojavljuju se bez ikakvih prepoznatljivih znakova.“
U svojoj „Poruci Crkvi na putu u Latinskoj Americi i Karibima“, biskupi CELAM-a napisali su da je 40. skupština „bila prostor razlučivanja, molitve i biskupske bratske povezanosti“, u kojem su podijelili „svjetla i sjene“ svojih „stvarnosti, vapaje“ svojih „naroda i čežnju za Crkvom koja je dom i škola zajedništva.“
„[Svjesni smo] aktualnih izazova koji nas pogađaju kao regiju Latinske Amerike i Kariba: ustrajnost siromaštva i rastuće nejednakosti, nekažnjeno nasilje, korupcija, trgovina drogom, prisilne migracije, slabljenje demokracije, vapaj zemlje i sekularizacija, među najčešćima“, naveli su biskupi.
Boff je odgovorio: „Kažete, bez ikakvog ustručavanja, da čujete ‘vapaje’ naroda i da ste ‘svjesni izazova’ današnjice. No, dopire li to vaše slušanje do dubine? Ili ipak ostaje na površini?“
„Pročitao sam vaš popis današnjih ‘vapaja’ i ‘izazova’ i vidim da ne ide dalje od onoga što primjećuju i najobičniji novinari i sociolozi. Ne čuju li Preuzvišeni da se, iz ‘dubina svijeta’, danas uzdiže snažan vapaj za Bogom? Vapaj koji čak i mnogi sekularni analitičari prepoznaju? I nije li upravo osluškivanje tog vapaja i davanje odgovora na njega — pravog i potpunog odgovora — razlog postojanja Crkve i njezinih službenika?“
„Za ‘društvene vapaje’ postoje vlade i nevladine organizacije. Crkva, bez sumnje, ne smije isključiti samu sebe iz te službe. Ali ona nije glavna akterica na tom polju. Njezino pravo područje djelovanja je drugo i uzvišenije: dati odgovor upravo na ‘vapaj za Bogom’,“ naglasio je.
‘Progresivni’ ili ‘tradicionalisti’
Fratar je u pismu naveo kako zna da su biskupi „danonoćno izloženi pritisku javnosti da se odrede kao ‘progresivni’ ili ‘tradicionalisti’, ‘desni’ ili ‘lijevi’.“
„O tome je sveti Pavao jasan,“ napisao je, citirajući: „Neka nas ljudi smatraju slugama Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih“ (1 Kor 4,1).
„Vrijedi podsjetiti“ da je „Crkva prije svega ‘sakrament spasenja’, a ne puka društvena institucija, bila ona progresivna ili ne,“ rekao je fratar.
„Ona postoji da naviješta Krista i njegovu milost. To je njezino središte, njezina najveća i trajna obveza. Sve ostalo dolazi poslije toga,“ naglasio je svećenik.
„Oprostite mi, najdraži prijatelji, ako ovdje podsjećam na ono što već znate. No zašto se onda sve to ne spominje u vašoj poruci i u spisima CELAM-a općenito? Čitajući ih, čovjek gotovo neizbježno zaključuje da velika briga Crkve danas, na našem kontinentu, nije Krist i njegovo spasenje, već društvene teme poput pravde, mira i ekologije, koje u vašoj poruci opet iznosite kao refren.“
Fratar je također istaknuo da „i samo pismo koje je papa Lav poslao CELAM-u, osobno predsjedniku, jasno govori o ‘hitnoj potrebi da se podsjeti kako Uskrsli vodi i štiti Crkvu, oživljujući je u nadi itd.’“
„Sveti Otac nas također podsjeća da je pravo poslanje Crkve, njegovim vlastitim riječima, ‘izaći ususret tolikoj braći i sestrama kako bi im navijestila poruku spasenja u Kristu Isusu’,“ rekao je Boff.
„A kakav je bio odgovor koji su časna braća dala papi? U pismu koje ste mu napisali, nema odjeka tih papinskih opomena. Umjesto toga, zamolili ste ga da vam pomogne, ne kako bi održao živim spomen na Uskrsloga Gospodina u Crkvi; ne kako bi navijestio spasenje u Kristu svojoj braći, već da vas podrži u vašoj borbi za ‘promicanje pravde i mira’ i da vas ‘podrži u osudi svakog oblika nepravde’. Ukratko, ono što ste dali papi da čuje bio je isti stari refren: ‘društvena pitanja, društvena pitanja…’, kao da on, koji je desetljećima živio među nama, to nikada nije čuo.“
Boff se ovdje referirao na činjenicu da je papa Lav XIV bio misionar i biskup u Peruu, te je stoga dobro poznavao i društvenu stvarnost Latinske Amerike i različite oblike teologije i pastorala na tom kontinentu.
„Reći ćete: Ali to su pretpostavljene istine, koje ne treba stalno ponavljati. Ne, najdraži moji; moramo ih ponavljati, s obnovljenim žarom, svakog blagoslovljenog dana, inače će biti zaboravljene,“ napisao je Boff biskupima CELAM-a.
„Da ih nije potrebno ponavljati, zašto vas je onda papa Lav na njih podsjetio? Znamo što se događa kad muškarac uzme ljubav svoje žene zdravo za gotovo i ne trudi se njegovati je. Ovo je beskrajno važnije kada je riječ o vjeri i ljubavi prema Kristu.“
Fratar je u pismu također istaknuo da „vokabular vjere“, poput riječi Bog, Krist, evangelizacija, uskrsnuće, Kraljevstvo, poslanje i nada „nije izostao“ iz poruke CELAM-a, ali, prema njegovu mišljenju, te su riječi „stavljene tamo na generički način“, jer „u njima se ne vidi jasan duhovni sadržaj“ i „više podsjećaju na uobičajeni refren ‘društvena pitanja, društvena pitanja i još društvenih pitanja’.“
„Molim vas, razmotrite prve dvije riječi, ključne i više nego temeljne riječi naše vjere: ‘Bog’ i ‘Krist’. Što se tiče ‘Boga’, nikada ga ne spominjete samoga po sebi,“ napisao je fratar, već se „na njega pozivate samo u stereotipnim izrazima ‘Sin Božji’ i ‘Narod Božji’. Braćo, zar vas to ne zaprepašćuje?“
Ime Krista „pojavljuje se samo dvaput, i to oba puta usputno“, primijetio je Boff.
Fratar kaže da biskupi „s pravom izjavljuju da žele Crkvu koja je ‘kuća i škola zajedništva’, i nadalje, ‘milosrdna, sinodalna i izlazna’“, ali i da „Crkva koja nema Krista kao svoj razlog postojanja i govora, kako kaže papa Franjo, nije ništa drugo nego ‘pobožna nevladina organizacija’.“
„No, zar nije upravo tamo naša Crkva krenula? Manje zlo je kada katolici, umjesto da postanu nereligiozni, prijeđu među evangelike. U svakom slučaju, naša Crkva krvari. Ono što najviše viđamo ovdje su prazne crkve, prazna sjemeništa, prazni samostani“, primijetio je fratar.
„U našim Amerikama, sedam ili osam zemalja više nema katoličku većinu. Sama Brazil ide prema tome da postane ‘najveća bivša katolička zemlja na svijetu’, riječima poznatog brazilskog pisca“, rekao je fratar, referirajući se na dramatičara, pisca i novinara Nelsona Rodriguesa. „Međutim, taj stalni pad kao da ne zabrinjava časnu braću.“
Svećenik čak ističe kako poruka CELAM-a tvrdi da „Crkva u Latinskoj Americi i dalje snažno kuca“ i da postoje „sjeme uskrsnuća i nade“, te pita: „Ali gdje je to ‘sjeme’, dragi biskupi? Ne čini se da se nalazi u društvenoj sferi, kako biste možda mislili, već u onoj vjerskoj. Ono je osobito prisutno u obnovljenim župama, kao i u novim pokretima i zajednicama.“
„Sve te izraze duhovnosti i evangelizacije“ on naziva „crkvenim aspektom koji najviše ispunjava naše crkve (i srca vjernika),“ napisao je. „Upravo se tamo, u tom duhovnom rasadištu, nalazi budućnost naše Crkve. Rječit znak te budućnosti je činjenica da, dok u društvenoj sferi danas gotovo da vidimo samo ‘ljude sijede kose’, u duhovnoj sferi svjedočimo masovnom jurnjavu mladih prema duhovnome.“
„Bez kvasca žive vjere, sama društvena borba postaje iskvarena: od oslobađajuće postaje ideološka, a na kraju i represivna,“ naglasio je Boff. „To je bistro i ozbiljno upozorenje koje je izrekao sveti Pavao VI. (u Evangelii Nuntiandi 35.2) u vezi tada rastuće ‘teologije oslobođenja’ (upozorenje od kojeg ta teologija, čini se, nije imala koristi).“
Kamo CELAM želi ‘odvesti našu Crkvu’?
„Draga starija braćo, dopustite mi da vas pitam: Kamo želite odvesti našu Crkvu?“ pitao je Boff. Biskupi „puno govore o ‘Kraljevstvu’, ali što je konkretan sadržaj tog ‘Kraljevstva’?“, pita fratar u svom otvorenom pismu.
„Budući da toliko govorite o izgradnji ‘pravednog i bratskog društva’ (još jedan od vaših refrena), moglo bi se pomisliti da je upravo to društvo središnji sadržaj ‘Kraljevstva’ o kojem govorite. Nisam slijep za zrno istine u tome. No, Preuzvišeni biskupi ne govore ništa o glavnom sadržaju ‘Kraljevstva’ — onome koje je prisutno, i danas u srcima, i sutra u svojoj punini,“ primijetio je.
„U vašem govoru nema nikakve eshatologije. Istina, dvaput govorite o ‘nadi’, ali na tako neodređen način da, s obzirom na društvenu orijentaciju vaše poruke, nitko tko čuje tu riječ iz vaših usta neće podići pogled prema nebu.“
„Zašto tolika suzdržanost da se jasno i glasno, kao što su to činili toliki biskupi prošlosti, govori o ‘Kraljevstvu nebeskom’ (ali i o ‘paklu’), o ‘uskrsnuću mrtvih’, o ‘vječnom životu’ i drugim eshatološkim istinama, koje nude toliko svjetla i snage za borbe sadašnjosti, kao i konačni smisao svega?“
„Nije da zemaljski ideal ‘pravednog i bratskog društva’ nije lijep i velik,“ napomenuo je fratar, „ali ništa se ne može usporediti s nebeskim Gradom (Fil 3,20; Heb 11,10.16), čiji smo, na sreću po vjeri, građani i graditelji, a vi, po svom biskupskom poslanju, njegovi veliki inženjeri.“
„Vrijeme je, i više nego vrijeme, da Krista izvučemo iz sjene i stavimo ga u punu svjetlost. Vrijeme je da mu vratimo apsolutno prvenstvo — kako u Crkvi ad intra (u osobnoj savjesti, u duhovnosti i teologiji), tako i ad extra (u evangelizaciji, etici i politici),“ napisao je Boff. „Crkva na našem kontinentu hitno mora vratiti se svome pravom središtu, vratiti se svom ‘prvom ljubavlju’.“
„Bi li time, najdraži moji, od vas tražio nešto novo?“ upitao je Boff. „Apsolutno ne. Samo vas podsjećam na najjasniji zahtjev vjere, na ‘vjeru staru i uvijek novu’: apsolutnu opciju za Krista Gospodina, bezuvjetnu ljubav prema njemu — osobito traženu od vas, kao što je bila tražena od Petra (Iv 21,15-17).“
Za fratra je hitno da biskupi „jasno i odlučno usvoje i žive snažan i sustavan kristocentrizam; istinski ‘nadmoćan’ kristocentrizam, kako ga je izrazio sveti Ivan Pavao II.,“ te da „žive otvoreni kristocentrizam koji djeluje kao kvasac i preobražava sve: ljude, Crkvu i društvo.“





