Iako je glavni i izvorni blagdan Svete Euharistije Veliki Četvrtak, dan kada je Isus ustanovio euharistiju na Posljednjoj večeri, u srednjemu vijeku, točnije u 13. stoljeću, nastaje i poseban blagdan Kristova Tijela i Krvi. Na ovaj blagdan pažnja vjernika je usmjerena prema presvetom oltarskom sakramentu. U 14. stoljeću augustinska redovnica, sv. Julijana iz samostana kod Liega u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, nad kojim je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim be se posebno častio Presveti oltarski sakrament. Sveta Julijana i njeni suvreminici promicali su ideju tog blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu, a cilj je i ostvaren 1264. god. kada je Papa Urban IV. objavio bulu u kojoj svečano proglašava novi blagdan Euharistije koji će se slaviti u čitavoj Crkvi i to sa svečanom procesijom. Svako vrijeme donosi svoje. Tako su ono vrijeme procesije bile poželjne i ubičajne; ljudi su imali potrebu pokazati svoju vjeru na izvanjski način i proći sa svojim Kraljem kroz cijelo mjesto kako bi pokazali koga slave i kome se klanjaju. Danas su procesije sve manje, ulice sve uže (tamo gdje ima turista se izbjegava izlaganje Presvetog oltarskog sakramenta) a čini mi se i da je i nekim vjernicima često neugodno. S druge strane, imamo klanjanje koje bi itekako moglo postati novi trend u poplavi kojekakvih meditacija i mantri.
Obrazac Mise i časoslova za blagdan Tijelova, kao i sve himne, izvorno je pripremio sv. Toma Akvinski. Prema jednoj predaji sv. Bonaventura je također bio zamoljen da sastavi tekstove tog bogoslužja, ali kad je pročitao Tomino djelo, svoje je uništio.
Ovdje donosimo jedan od četiri himna koji je Toma sastavio na molbu Papa Urban IV. :
RIJEČ SVEVIŠNJA SE POJAVI
Riječ svevišnja se pojavi,
Uz desnu Oca ostajuć,
Na poso ruku postavi
I dođe kraju stradajuć.
Dok s družbom ono zavidnom
Smrt spremao mu učenik,
On preda sebe zboru svom
Zaodjev se u jela lik.
U prilici ih dvosrtukoj
On tijelom, krvlju ponudi,
Da tijelu, duši čovječjoj,
ko sveta hrana posluži.
Po porodu nam posta drug,
Naš kruh za časnom trpezom,
Na smrti cijena za naš dug
I plaća nam u carstvu svom.
O hostijo spasonosna,
Što otvaraš nam širom raj,
Sred rvanja sudbonosna
Ti jačaj nas i očuvaj.
Gospodinu trojedinom
Nek bude slava vječita,
Koj život vječni puku svom
U rajskom domu neka da.
Amen.
(Prijevod je načinio Milan Pavelić DI, 1945.godine)
