Kako je samo Inoslav Bešker, dopisnik Jutarnjeg lista iz Rima, mogao spojiti slučajeve Konferencije redovničkih poglavarica (LCWR) iz Amerike i Bratstvo sv. Pija X, odlučili smo prenijeti dio teksta našeg zbilja maštovitog novinara.
Dva međusobno nepovezana događaja – “pomirba” Vatikana i američkih socijalno angažiranih redovnica te Papin kritički stav prema “rodnoj teoriji” – neprecizno ali znakovito upućuju i na opseg i na granice otvaranja spram nekih aspekata ne toliko spolnih koliko međuspolnih odnosa u ovom pontifikatu. Pritom ne treba zaboraviti da su Papina mišljenja i inicijative vidljiviji, s većim odjekom, ali i da je sadašnji papa Frane, kako je bilo razvidno za lanjskoga izvanrednog zasjedanja Biskupske sinode o obitelji, zapravo satjeran u manjinski kut i da su protivnici “talasanja” naizgled tiši, ali brojniji: tradicija obično daje dojam sigurnosti, traženje je vazda neizvjesno.
I još jedno opće mjesto: sukob obično izaziva pozornost, smiraj je nedovoljno bučan za medije koji i šušur maestrala pretaču u burne talambase.
Tako je u potpunoj tišini u četvrtak prošla obznana da je – bez ama baš ikakvih stegovnih posljedica, čak ni radi “spašavanja obraza” – završila doktrinarna istraga nad američkim redovnicama pod okriljem Konferencije redovničkih glavarica (LCWR), započeta prije šest godina, dok je nadležnu kongregaciju vodio slovenski kardinal Franc Rodé, a američki kardinal William Levada Kongregaciju za nauk vjere, koja je preuzela najopasniji aspekt “slučaja”: optužbu da su časne otpale od katoličkoga kršćanskog nauka.
Sveta Stolica oštro kritizirala LCWR, koja okuplja glavninu katoličkih redovnica u SAD, optuživši je nakon inspekcije za “ozbiljne doktrinarne probleme”, tj. za ozbiljno razilaženje s naukom Katoličke crkve: konkretno da zastupa feminističke ideje i provocira biskupe (npr. predbacivanjem da su zataškavali pedofilske skandale).
Glavni odbor LCWR je 2012., nakon trodnevnog zasjedanja, istupio s prilično oštrom obznanom, optuživši Vatikan da je izvijest njegovih referenata “izazvala mnogo sablazni i patnji” i da se zasniva na “neutemeljenim optužbama”, da je rezultat “nedovoljno transparentnog procesa”. Glavni odbor je “uzeo u obzir” prijedlog da se LCWR odrekne svoga kanonskog statusa, postavši dakle katoličkom redovničkom zajednicom posve autonomnom od rimskog Pape i njegove Katoličke crkve.
To je bila ozbiljna prijetnja. Papa Benedikt XVI. suočio se tako s mogućnošću raskola potencijalno daleko opasnijom od posljednje velike krize, s Bratstvom sv. Pija X. koje je osnovao nekadašnji nadbiskup Marcel Lefebvre. Ondje grupa zatucanih regresista, uvjerenih da je sam Đavo natentao Pavla VI. da odobri rezultate Drugoga vatikanskog koncila, može privlačiti samo sebi slične mračnjake, kakvih se u Katoličkoj crkvi ionako nakupilo previše i pod posljednjim papama (dosta je sjetiti se Kristovih legionara ogavnog licemjera Maciela koji se šmajhlao svakom papi). Ovdje bi se ispod okrilja Katoličke crkve mogla oteti većina katoličkih redovnica u Sjedinjenim Državama Amerike, a s njima bi se vlasti Rima, a još više američkih katoličkih biskupa uglavnom irskog porijekla, užasno osramoćenih i novčano odranih pedofilskim skandalima, mogli oteti i siromašni “Latinosi” kojima redovnice pomažu, a i brojne vjernice, kojima je ionako pun nos mačističke Crkve, gluhe za njihove tegobe. Osim toga, na strani redovnica je bio i ostao i dio progresivnih katolika muškaraca.
Cijeli članak na portalu Jutarnjeg lista možete čitati ovdje
