Crkva u različitim fazama svojega života odražava kao u vjernu zrcalu Isusov život, život svoga Poglavara i Zaručnika. Sva otajstva, svi čini iz života Našega Gospodina, postali su predmetom posebnih štovanja i posebni izvori milosti, primijenjeni s većim ili manjim obiljem, prema vremenima, pogiblima ili potrebama Crkve.
Ne živimo za sebe, sve treba gledati u nacrtima Božjim. Naše sadašnje boli – ako dosežu vrhunac i ako bismo i sami bili žrtvovani u velikoj nevolji – kupuju i pripravljaju buduće i sigurne trijumfe Crkve… Crkva tako ide iz borbe u borbu te iz pobjede u pobjedu koje slijede jedna za drugom sve do Vječnosti koja će biti konačni trijumf.
Trebalo je da Krist trpi i tako uđe u svoju slavu. I Crkva i duše trebaju proći istim putem. Crkva ne živi samo jedan dan. Kada su mučenici padali kao što padaju zimi snježne pahulje, nije li se moglo vjerovati kako je sve izgubljeno? Ne, njihova krv pripremala je trijumfe budućnosti.
Kao Zaručnica koja se ukrašava za svoga Zaručnika, Crkva prolazi kroz stoljeća prema savršenstvu Neba, ukrašava se sve više, sve do dana vječne svadbe. Kada stigne na prag vječnosti u svemu sjaju svoje ljepote, njezina na posljetku pristigla djeca približit će se savršenosti Neba kolikogod je moguće u smrtnom stanju i pružit će ruku izabranicima Neba da prijeđu posljednji prolaz.
Ne bojte se opasnosti za Crkvu, nije Crkva u opasnosti, ona ima riječ Isusa Krista i ništa je neće uzdrmati. Tko je kao Bog? Vrata paklena neće nadvladati Crkvu koju je On utemeljio.
Blažena Marija od Isusa Deluil-Martiny
Utemeljiteljica Kćeri Srca Isusova (1841. – 1884.)
