Izvještaj o „strašnim stvarima koje se događaju katolicima u Kini“ ne bi trebao iznenaditi nikoga tko prati tamošnja zbivanja posljednjih deset godina — ili, kad smo već kod toga, posljednjih sedamdeset godina. No pojedinosti koje slijede u senzacionalnoj priči koju je objavio Catholic World Report doista su eksplozivne.
Anthony Clark, stručnjak za pitanja kineskih katolika, prepričava svoj razgovor s jednim kineskim biskupom, čije ime Clark ne otkriva. Biskup je, kako nam Clark kaže, „nepovezan s Patriotskom udrugom“. Drugim riječima, on je vođa „podzemne“ Katoličke Crkve i, kad bi njegov identitet bio otkriven, odmah bi postao meta državnih tužitelja (ako već nije na njihovom nišanu). Taj biskup kaže da Crkva u Kini sada proživljava „izvanredno stanje“.
Zvuči li vam ta fraza poznato?
Anonimni biskup dalje kaže da u pokrajini Fujian agresivna kampanja vlasti usmjerena na kontrolu Crkve ugrožava cjelovitost vjere.
Kako bi se „osigurao opstanak Crkve u Kini“, novi su biskupi „potajno zaređeni“. Njihov broj nije poznat, ali biskup je naznačio da je za tamošnju podzemnu zajednicu zaređeno „najmanje deset novih biskupa“.
Možda taj biskup pretjeruje. Možda je pogrešno informiran ili je u zabludi. Možda je novinar, inače pouzdani Clark, nasjeo na obmanu. Ali ako je izvještaj barem približno točan, posljedice su goleme.
Prvo, tajno zaređivanje deset ili više biskupa konačno bi pokazalo da je tajni sporazum Vatikana s Pekingom doživio neuspjeh. Svrha tog sporazuma, kako ju je objavilo Državno tajništvo Svete Stolice, bila je osigurati jedinstvo Crkve u Kini te postići da svi dijecezanski biskupi u Kini budu priznati i od vlade i od Svete Stolice. Ako „podzemna“ Crkva zaređuje vlastite biskupe, podjela unutar kineskog katolicizma i dalje je ozbiljna. A ako se ta tajna biskupska ređenja događaju češće od „službenih“ ređenja odobrenih kroz tajanstvene i nespretno formulirane odredbe pekinško-vatikanskog sporazuma, onda je taj sporazum farsa.
No nezadovoljstvo nekih kineskih katolika pristupom Vatikana, opet, nije nikakva novost. Clark nas u svom članku u Catholic World Reportu podsjeća: „Vjernici u Kini također dovode u pitanje iskrenu brigu Rima za njihovu duhovnu dobrobit kada Sveta Stolica odobrava biskupe koje je odabrala vlada, a koji su sumnjivo odani državi.“
Važnije pitanje koje otvara tvrdnja tog biskupa jest odobrava li Vatikan ta tajna ređenja. (Podrazumijeva se da ih Peking ne odobrava.) Ako Vatikan doista daje svoj prešutni pristanak, time priznaje neuspjeh sporazuma s vladom. Ako ih Vatikan ne odobrava, ređenja koja provodi „podzemna“ Crkva nedopuštena su, a stanje u Kini čini se usporedivim sa stanjem tradicionalističkog Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (SSPX).
Ta dva slučaja daleko su od toga da budu istovjetna. „Podzemna“ Crkva u Kini nije dovodila u pitanje pravovjernost nauka Drugoga vatikanskog sabora niti se protivila doktrinarnim izjavama papinskog učiteljstva. Naprotiv, „podzemni“ kineski katolici prihvaćaju nauk Crkve i žele samo biti slobodni naviještati ga bez uplitanja vlasti i bez odavanja počasti komunističkom režimu.
Ipak, kanonski prijestupi koji se pripisuju SSPX-u jesu ređenje biskupa bez papinskog mandata i raskol. Ako su „podzemni“ prelati zaređeni bez odobrenja Rima, oni, kao i biskupi koji su ih zaredili, podliježu automatskoj ekskomunikaciji prema jasnim odredbama Zakonika kanonskog prava. Ako uspostavljaju neovisnu hijerarhijsku strukturu, odvojenu od one koju priznaje Vatikan, tada ispunjavaju uobičajenu definiciju raskola.
Prije nego što je Vatikan pristao na tajni sporazum s Pekingom, odani kineski katolici snažno su tvrdili da „službena“ Crkva, koju priznaje vlada, i Patriotska udruga — čiju je moćnu ulogu papa Benedikt XVI. osudio kao nespojivu s katoličkim naukom — trebaju biti prepoznate kao izvor podjele unutar Crkve. Ti su isti odani katolici sasvim ispravno primjećivali da su mnogi biskupi „službene“ Crkve, koji su bili zaređeni bez odobrenja Vatikana, podlijegali ekskomunikaciji. Bila bi to okrutna ironija kada bi se sada podzemni katolici, koji su godinama trpjeli upravo zbog svoje odlučnosti da ostanu vjerni Rimu, našli optuženi da se odvajaju od sveopće Crkve.





