Budući da je Krist naš Bog i Kralj, želimo Mu dati čitavo srce, ali također ga želimo i hrabro braniti. Nad nama ne smiju vladati zlatna telad našeg vremena, s njihovim idejama i praksama koja su protivna Kristu. Sve su to idoli i mi kršćani nemamo ništa s njima.
Iako se ovih dana dosta pisalo o slučaju idola Pachamame, odlučili smo objaviti još nekoliko teoloških promišljanja o ovom zaista bizarnom događaju u povijesti Crkve.
Nekoliko osoba iz Katoličke Crkve javilo se portalu LifeSiteNews iznoseći svoje snažno protivljenje izlaganju poganskih kipova Pachamame u Vatikanu, naročito nakon što je sam Papa odlučno istupio u obranu kipova koji su bačeni u rijeku Tiber. U svojoj je izjavi Papa priznao kako se uistinu radi o Pachamama kipovima. Osim jednog biskupa, portalu su se javili jedan svećenik teolog, dva župna svećenika i jedan odvjetnik za kanonsko pravo s kratkim pismenim izjavama.
Odvjetnik za kanonsko pravo javio se portalu LifeSite pod uvjetom da ostane anoniman. Navodi kako je „izlaganje kipova Pachamame u nekoj katoličkoj crkvi kršenje kanonskog zakonika“, preciznije kanona 1188 Zakonika kanonskog prava Rimokatoličke Crkve, koji se odnosi na izlaganje svetih slika po crkvama.
Na latinskom jeziku ovaj kanon glasi: “Firma maneat praxis in ecclesiis sacras imagines fidelium venerationi proponendi; attamen moderato numero et congruo ordine exponantur, ne populi christiani admiratio excitetur, neve devotioni minus rectae ansa praebeatur.”
Odvjetnik za kanonsko pravo ističe tri točke:
Najprije, kanon 1188 govori da se u crkvama mogu izlagati sveti predmet, ali odvjetnik ističe kako su kipovi Pachamame sami po sebi „urezani likovi i slike“ u jeziku Biblije, odnosno pogani idoli. U knjizi Izlaska 20, 3-6 Bog zabranjuje izrađivanje urezanih likova i slika u svrhu idolopoklonstva jer se na taj način ljude poziva da štuju stvorene stvari umjesto samog Stvoritelja. Drugim riječima, izlaganje nesvetih slika i likova u crkvama zabranjeno je prema Zakoniku kanonskog prava Rimokatoličke Crkve.
Drugo, isti kanon određuje da svete slike smiju biti izložene jedino na način da ne „potiču bilo kakvo neprikladno štovanje među kršćanima”. Stoga je unutar Crkve zabranjeno izlaganje slika i likova koji izazivaju konfuziju ili nemir među vjernicima.
Treće, objašnjava ovaj stručnjak za kanonsko pravo, kanon 1188 zabranjuje izlaganje slika i likova koji „postaju prilikom za nedostojno štovanje.“
Prema tome, kanonsko pravo zabranjuje izlaganje Pachamame u bazilici Svetog Petra po tri osnove.
Ali povrh toga, naš stručnjak objašnjava: „Ovdje je pravi skandal u tome što je u svojoj jučerašnjoj izjavi papa Franjo implicitno tvrdio da se poganski idoli smiju izložiti na počasno mjesto u nekoj katoličkoj crkvi, pod uvjetom da su izloženi bez namjere idolopoklonstva ili, još je gori skandal da se smatra mogućim razdvojiti izlaganje evidentno poganskih idola na počasnom mjestu u katoličkoj crkvi od prešutnog zazivanja demona koje takvi idoli sami po sebi predstavljaju.”
Ovdje odvjetnik za kanonsko pravo upućuje na Mudre izreke 95, 5 prema kojima su „svi bogovi pogana đavli.”
Biskup Marian Eleganti, pomoćni biskup Chura u Švicarskoj poslao je portalu LifeSiteNews kratku izjavu uznemiren viješću o isprici pape Franje što su idoli Pachamame završili u rijeci Tiber:
Biskup Marian Eleganti
Pachamama nije Djevica Marija, Majka Crkve. Nezamislivo je da su u Vatikanskim vrtovima ljudi padali ničice licem prema zemlji pred likom Pachamame, da ona stoji svugdje izložena na istaknutim mjestima ili se nosi okolo u procesiji, kada bi na tom mjestu trebalo štovati i izložiti čudotvornu sliku Gospe od Guadalupe. Ta slika prepuna milosti je slika Djevice Marije, koju nam je poslalo Nebo, i ona je nedvosmislena i istovremeno inkulturirana, sadrži domorodačke karakteristike i simbole. Promatraču nije razumljivo ni jasno da takvo javno i cijelom svijetu vidljivo odavanje počasti Pachamami za vrijeme Sinode o Amazoniji nije zamišljeno kao idolopoklonstvo.
Pa čak i kad bi to stvarno bilo istina [da odavanje počasti Pachamami nije idolopoklonstvo], opet bi u najmanju ruku bilo skandalozno da to sve izgleda kao idolopoklonstvo i da se Petrova stolica nimalo ne zabrinjava u vezi toga već, umjesto toga čak brani obrede koji su se izvodili u Vatikanskim vrtovima, a koji su dobro dokumentirani i strani kršćanstvu te da u isto vrijeme izražava žaljenje zbog žestoke, ali sasvim razumljive reakcije.
Padre Frank Unterhalt, Nadbiskupija Paderborn (Njemačka):
Slava Trojedinom Bogu!
„Neznalice puke oni su što nose kip izrađen od drveta i mole boga koji ih spasit ne može. Nema drugoga boga do mene; Boga pravednoga i Spasitelja osim mene nema.“ (Izaija 45, 20-21).
Aktualna zbivanja u Vatikanu povezana s izlaganjem kipova Pachamame izgledaju kao kontinuitet heretičnom dokumentu iz Abu Dhabija.
Tvrditi kako su pluralizam i različitost religija Božja volja znači identificirati se kao lažni prorok.
Profesor dr. Hubert Windisch, teolog (Njemačka)
Crkva koja pruža otpor
Bog, koji se objavio Mojsiji u gorućem grmu i rekao ‘Ja sam ovdje’ (Izl. 3,14), govorio je ocima mnogo puta na različite načine, kroz proroke. Na kraju nam je govorio kroz svoga Sina (vidi Hebrejima 1, 1-14) koji je put, istina i život i bez koga nitko ne može k Ocu (vidi Ivan 14,6). „I nema ni u kom drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.“ (Djela Apostolska 4,12) Ne mogu stajati nikakvi drugi bogovi pored Trojedinog Boga koji nam se objavio u Isusu Kristu i kroz Isusa Krista (vidi Prvu zapovjed Dekaloga).
Kada se vjera Crkve, koja nam je predana u Nicejskom Vjerovanju, pomračuje riječima i djelima članova crkvene hijerarhije, pa čak i da se radi o samom Papi, tada pastiri i teolozi, ali ne samo oni već i Crkveni laici moraju pružiti jasan otpor.
Velečasni padre Paolo D’Angona iz biskupije Roermond (Nizozemska)
Izvadak iz njegove homilije za nedjelju Krista Kralja (prema tradicionalnom kalendaru):
Budući da je Krist naš Bog i Kralj, želimo Mu dati čitavo srce, ali također ga želimo i hrabro braniti. Nad nama ne smiju vladati zlatna telad našeg vremena, s njihovim idejama i praksama koja su protivna Kristu. Sve su to idoli i mi kršćani nemamo ništa s njima.
Onaj koji slijedi idola, slijedi laž. Ali mi želimo slijediti istinu, a to je Krist. U današnjem Evanđelju On govori ne samo Pilatu, već i nama: „Ja sam Kralj, Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.”
A sveti apostol Ivan piše u svom prvom pismu: „A znamo da je Sin Božji došao i dao nam znanje da raspoznamo Pravoga Boga i da budemo u Njegovom Pravom Sinu. To je pravi Bog i život vječni! Dječice! Klonite se idola.“ (1 Ivan 5, 20)
Ove nježne i istovremeno toliko ozbiljne riječi svetoga Ivana slijedimo jer želimo ostati vjerni našim krsnim zavjetima. Želimo sami sebe posvetiti Kristu i izdržati napade đavla i svih djela njegovih, a to znači obraniti se od bilo kakvih idola, kako god da se zvali, nebitno da li Baal, Apolon, Ohin, Shiva ili Pachamama. Jer, kako kaže psalmist „svi bogovi pogana su đavli.” (Mudre izreke. 95, 5)
