Što si spreman učiniti da bi Isus došao u tvoj dom? … da bi se dogodila restauracija u tvojoj kući… Bog traži od nas konkretna djela, i to je ono što se tiče poziva – Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze…
Očito je, nešto konkretno mi trebamo učiniti za dolazak Božji. Ima ih koji očekuju da Bog učini sve za njih, a oni sami su pasivni i bez ikakvih znakova promjene…
Ima takvih osoba koje godinama možete vidjeti u istom stanju žalosti, a mole se i čine razne pobožnosti.
O čemu je tu riječ? Riječ je o tome da se osoba navikla na svoje stanje, toliko da ne izlazi iz njega, toliko da mu je prilagodila i svoje pobožnosti. No, ako zaista želimo nešto drugačije, onda treba učiniti i konkretne korake i znakove te želje.
NAČINITI ISKORAK IZ ONOGA SVOGA, to je presudno za nešto novo!
Pitanje za to glasi: Što si spreman poduzeti da bi vidio Isusa? Pogledajmo što je učinio Zakej carinik: On zbog mnoštva i jer je bio niska stasa nije mogao vidjeti Isusa. Međutim on trči naprijed i penje se na smokvu.
On čini iskorak u svom životu, čini nešto novo u svom uobičajenom ponašanju. Imao je i on mnoštvo zapreka i problema, što se može iščitati i u riječima onih koji su mrmljali – Čovjeku se grešniku svratio.
PENJANJE NA SMOKVU DA BI VIDIO ISUSA bio je čin velike novosti…
Ispravna nakana, iskrena želja je ono što svladava sve zapreke… Neki ljudi su fiksirani na svoje probleme, okupirani su svojim neriješenim i zbrkanim osjećajima, frustrirani su određenim osobama.
Ovdje pak, jedan čovjek se uspijeva othrvati svemu tome i ima samo jednu želju: vidjeti Isusa, vidjeti Isusa… To je ono što postaje MISAO U NJEGOVU SRCU. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan. (Iv 6, 40)
Gdje to mi možemo vidjeti Sina i vjerovati u njega? Gdje i kako ga je vidio Zakej? I on ima zapreke, prepreke koje mu priječe jasno motrenje. Ali on čini nešto konkretno, poduzima korake prema jasnom gledanju, prema motrenju.
MISAO NA ISUSOV ŽIVOT oslobađa put za motrenje, za jasnoću gledanja… To je i razlog zašto Isus uza sve druge okupljene, a riječ je o mnoštvu, vidi baš Zakeja. Zakej je sve poduzeo da bi ga zaista vidio, a ne samo iz nekakve znatiželje što je očito bila riječ kod drugih…
SVE PODUZETI VODI GLEDANJU. To pak dovodi do toga da i Isus onda mene ugleda, i svraća svu pozornost na mene. Uočimo da je Isus došao baš na mjesto gdje je bio Zakej. Razumiješ li svoju poziciju gdje si sada, jer Isus želi doći također na mjesto gdje si trenutno. Je li u tvom srcu onakvo raspoloženje za vidjeti da ga vidiš?
Bez obzira na svoje stanje … Zakej poduzima konkretne korake. Njegova želja dovodi ga do gledanja, a preduvjet ispravnom gledanju je povjerovati. Tada sami Gospodin dolazi k nama, i sam se poziva u naš život. Pa iako su oni koji su to rekli mrmljali, ipak istina je: Isus se svraća u život grešnika koji zaista želi raskinuti s grešnim životom, s grešnom prošlošću…
ISUS NIJE U ŽIVOTU ONIH KOJI SU SAMO IZVANJSKI S NJIME…
Da je riječ o nutarnjoj želji za gledanjem Isusa i za promjenom u životu vidi se i po radosti kojom Zakej reagira na Isusove riječi – Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući. On žurno siđe i primi ga sav radostan.
Osim toga, prije nego je mu je to rekao Isus je došao na mjesto gdje je on bio i pogledao gore prema njemu. Isus je zapravo došao u njegovu poziciju, u njegovo stanje. On se na neki način solidarizirao s njime, da bi mu pomogao ustrajati u onoj odluci koja se u njemu tako probudila…
Isusova podrška nam je jako važna i on će uvijek biti uz nas kad smo u sebi potaknuli ispravno, iskreno raspoloženje. Isus se svraća čovjeku grešniku koji ga zaista traži, koji ga zaista želi vidjeti, i to je proces tek početnog obraćenja na kojem ne smijemo stati.
Isusove riječi – Žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući, govore nam koliko sami Gospodin želi iskoristiti onaj pozitivni trenutak u nama za naše spasenje. On ne želi da ostanemo tek na bljesku jedne ugode koju smo osjetili vidjevši Isusa. Nego on želi utvrditi nas u onome što smo vidjeli, spoznali, i to tako što nas poziva da taj čitav dan proboravimo s njime, odnosno da on učini našu kuću mjestom svoga boravka.
Tada ćemo i mi poput Zakeja biti ohrabreni, motivirani radošću Gospodinova boravka među nama, da učinimo konkretne korake u svom životu da bismo zaista postali Božji. Jer sve dok se to ne dogodi posljedice naših grešnih djela držat će nas pod prokletstvom, nas i našu kuću.
U nazočnosti Isusovoj Zakej je ohrabren i osnažen da učini ta konkretna djela bez kojih spasenje ne bi došlo ni njemu, ni njegovoj kući, bez obzira na to što se ono lijepo dogodilo u susretu toga dana. Problem za neke i jest u tome što oni ostanu na ovom prednjem djelu, prvim dojmovima, ali ne učine ništa na ovom presudnom drugom dijelu.
Đavao se boji naravno i jednog i drugog, ali ničega se tako ne boji kao ovog drugog pa će nas nastojati zadržati na ovom prvom. I ako uspije, onda će nam i sam ponuditi bljeskove kako bi nas zavarao da smo posebni.
Zato je nemali broj onih koji tu ostanu, na bljeskovima, a da nikada nisu proveli ovaj drugi dio, a tek s time nastupa spasenje našoj kući i tek u tom drugom dijelu dolazi do potpune uspostave vlasti Krista Raspetoga. Tada zapravo u potpunosti dolazi kraljevstvo Božje, i biva uništeno kraljevstvo đavla…
Pogledajmo što je učinio Zakej u ovom drugom dijelu, ohrabren Isusovim boravkom u svom domu toga dana… Naglašavam da ovo što se tiče drugog dijela nije moguće ni provesti ako prethodno nismo osigurali Isusov boravak s nama.
Ovu želju mnogi dobiju na duhovnim obnovama, i seminarima, ali valja nam uočiti da kod Zakeja sada nije samo želja nego i konkretna odluka koju javno obznanjuje pred Isusom i svima koji su tu bili.
On u svojoj odluci razotkriva i koji je uzrok prokletstva u njegovu životu i u njegovoj kući, i koji je razlog svemu neredu i nezadovoljstvu koje je osjećao i koje je ga je gazilo.
Krađa, lopovluk, prijevare, laži, tlačenje sirotinje, kamatarenja, nepoštene novčane transakcije, utaje, bludničenja, opijanja, a sa svime time praznovjerja, idolopoklonstva, vračanja… U svemu tome provlači se prokletstvo nepošteno stečenog novca.
Zato je za spasenje Zakeja i njegove kuće bilo presudno ono što je on učinio – Evo, Gospodine, polovicu svoga imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko. (Lk 19, 8)
Zašto je ovdje naglasio vraćam četverostruko za učinjene prevare? Zato što prokletstva kao posljedice takvih grijeha posebno teško mogu osjećati četiri generacije…
Bez ovoga ničija kuća koja je time zagađena ne može iskusiti plodove spasenja. A znakovi da je spasenje ušlo u nečiju kuću su – ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Riječ je dakle o plodovima Duha Svetoga koje navodi sv. Pavao u Gal 5, 22.
Zakej je svjestan da djela učinjena protiv Božjeg zakon i pravde vape za osvetom pred licem Božjim, te da je ozdravljenje i spasenje potrebno s naše strane učiniti konkretna djela za žrtvu i zadovoljštinu, te konkretna djela raskida s đavlom (djela tijela)…
Tada Krst ostaje ne samo taj jedan dan u našem životu, nego time osiguravamo da on stalno bude u našem životu, a tada je onda spasenje došlo našoj kući. To je dakle onda ako je Isus postao naš život u svemu…
Sa stranice dominikanci.hr
