Fenomen stalnih sastanaka, sabora i sinoda svojevrsna je parlamentarnost crkvenog života

Danas donosimo zanimljiv odlomak iz nove knjige Christus Vincit: Christ’s Triumph Over the Darkness of the Age biskupa Athanasiusa Schneidera.

Biskup Schneider:

“Čitava kriza u Crkvi, viđena nakon Drugog vatikanskog sabora, očitovala se u nevjerojatnoj inflaciji frenetične ljudske aktivnosti kako bi se ispunila praznina ili vakum molitve i euharistijskog klanjanja, kako bi se ispunila praznina stvorena napuštanjem nadnaravnog.”

 To je praznina koja se nikada ne može ispuniti …

Biskup Schneider:

“Točno. Ipak, ta se praznina nastoji ispuniti raznim pokušajima, na primjer stalnim crkvenim sastancima i okupljanjima na različitim razinama i u različitim oblicima – neprekidnim sinodama. Ovo je često užurban rad s maskom pobožnosti. To je gubitak novca; to je gubljenje vremena koje bi se moglo iskoristiti za molitvu i za izravnu evangelizaciju. Fenomen stalnih sastanaka, sabora i sinoda na različitim razinama svojevrsna je parlamentarnost crkvenog života i stoga je svjetovna, iako maskirana sa impresivnom riječi „sinodalnost“. Postoje biskupski sastanci na kontinentalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, na subnacionalnoj razini, na biskupijskoj razini i tako dalje.

Izgubili smo se u neprekidnim sastancima, a za svaki sastanak se moraju pripremiti papiri. Dakle, stvarno smo potopljeni težinom papira i papira i još papira. Ovo je čisti, frenetični pelagijanizam. Ne samo da ovo oduzima novac i vrijeme za evangelizaciju i molitvu; To je također Sotonin izrazito lukav način odvlačenja nasljednika apostola i svećenika od molitve i evangelizacije – pod izgovorom takozvane „sinodalnosti“.”

Izvor