Onaj tko razbije prijateljstvo s Isusom, odbacuje slobodu i daje se zarobiti, postati rob nečastivoga.
…A Juda se malo po malo odvajao od Isusa…
Draga braćo i sestre današnje evanđelje govori nam o Judinoj izdaji. Isus je vidno potresen, okupio je oko sebe svoje najvjernije učenike, ali ipak nisu svi ostali vjerni. Znao je tko je onaj tko će ga izdati. Njegov ga prijatelj izdaje. Prijatelj kojeg je osobno pozvao da bude njegov apostol, koji je svjedočio brojnim čudesima, koji je iskusio njegovu dobrotu.
Judina izdaja ne započinje u trenutku večere. On se već prije postepeno udaljavao od Krista. Jučer smo čuli kako je bio blagajnik i kako je često znao uzimati za sebe od zajedničkih dobara. On prigovara na znak pažnje koji je Marija učinila Gospodinu iz ljubavi. Naizgled to je opravdao navodnom brigom za siromahe. Juda je dopustio da se malo po malo njegova ljubav prema Gospodinu ohladi. Djelo na koje se spremao počiniti jest rezultat njegove nevjere. Onaj tko razbije prijateljstvo s Isusom, odbacuje slobodu i daje se zarobiti, postati rob nečastivoga. U Judu je ušao Sotona kaže evanđelist. Njegovo srce se postupno zatvaralo Kristu da bi se na koncu posve otvorilo djelovlnju Sotone. Izvještaj o Judi evanđelist zaključuje riječima: On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć. “Juda izlazi van – u dubljemu smislu. On odlazi u noć, odlazi iz svjetla u tamu; zahvatila ga je vlast tmina.” (Benedikt XVI)
Draga braćo i sestre, vidjeli smo kako se Juda malo po malo odvajao od Isusa. Ispočetka je možda činio sitne krađe, onda malo krupnije te mu ni to nije bilo dovoljno nego je odlučio prodati svog Gospodina. Nije bio vjeran u malim stvarima. Postojanost je svakodnevna vjernost u malim stvarima, postojanost se oslanja na poniznost koja nam pomaže uvijek iznova obnavljati svoju vjernost Gospodinu. Kuća se nikad ne uruši iznenada, razlog može biti u loše postavljenim temeljima te se ona urušava malo po malo. Ili u zanemarivanju prokišnjavanja kada vlaga sve više obuzima kuću. Dakle sve počinje od par kapi. Ali ako ništa ne činimo cijela se kuća s vremenom navlaži. Zato je važna ustrajnost i vjernost u malim stvarima. Raditi male s stvari s puno ljubavi. Kad primjetimo kako one postaju rutinske, odmah to moramo popravljati i začiniti ih s ljubavlju.
I mi poput Jude možemo izdati Isusa. Ako gomilamo laki grijeh, on nam vrlo brzo prelazi u naviku i postaje teškim grijehom. Smrtnim grijehom izdajemo Isusa. U ispovijedi svakako imamo mogućnost povratka. Juda to nije znao učiniti. U svojoj oholosti nije se htio poniziti i zamoliti Isusa za oproštenje, nego se njegovo kajanje pretvorilo u očaj te je počinio još jedan strašni grijeh – oduzeo si je život. Vidimo kako je teško nositi posljedice izdaje Isusa i odvajanje od njega. Za Judu, a možemo reći i za svakog čovjeka koji ga izdaje, Isus je rekao: “Jao onomu čovjeku koji izdaje Sina čovječjega, tome bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije”. Juda se predao tami, otišao je u noć, nije htio doći po oproštenje kod jedinog koji mu ga je mogao dati. Vratio je Židovima novac, u tome možda možemo gledati neku vrstu kajanja, no nakon toga on pada u očaj, izvršio je čin samoubojstva jer se nije nadao oproštenju od Krista. Toliko je vremena bio s njim, a uopće ga nije poznavao, nije prepoznao njegovu ljubav prema raskajanim grješnicima. Nije se htio poniziti i pasti ničice pred Isuovse noge. Oholost ga je posve obuzela. Baš poput anđela Lucifera koji je bio najsjaniji u nebeskom dvoru, i Juda je mogao biti jedan od stupova Crkve. No i on poput Lucifera bira oholost i pada u ponor vječni.
Draga braćo i sestre, stoga moramo znati: koliko god nas gušio grijeh uvijek postoji riješenje – sakramenat svete ispovijedi. Vjernost u malim stvarima naučit će nas poniznosti i pravom prijeteljstvu s Isusom. Poniznost nas uči pokajanju za grijehe. A pokajanje nam daruje Isusovo oproštenje. No on nam neće oprostiti ako mi to ne tražimo. Nemojmo poput Jude tražiti drugi izlaz, nego se suočimo s Licem Kristovim u svetoj ispovijedi i oprostit će nam. Amen.
Vlč. Daniel Katačić
