Naslovnica Izdvojeno Izjava kardinala Burkea u vezi novog dokumenta o slavljenja Svete mise u...

Izjava kardinala Burkea u vezi novog dokumenta o slavljenja Svete mise u Papinskoj bazilici Svetog Petra

Radi katoličke vjere i poretka svete liturgije, najvišeg i najsavršenijeg izraza eklezijalnog (crkvenog) života u Kristu, dokument bi trebalo odmah ukinuti!

Dana 12. ožujka 2021., Odsjek za opće poslove Državnog tajništva objavio je dokument pape Franje koji sadrži određene odluke u vezi sa slavljenjem Svete mise u Papinskoj bazilici Svetog Petra u Vatikanu. Dokument je upućen izvanrednom povjereniku domaćinstva Svetog Petra (Commissario Straordinario della Fabbrica di San Pietro), kanonskom institutu odgovornom za brigu o Papinskoj bazilici, kanonicima Vatikanskog kaptola (Canonici del Capitolo Vaticano), i službi za liturgijska slavlja bazilike sv. Petra (Servizio Celebrazioni liturgiche della Basilica). Oblik i sadržaj dokumenta s pravom upućuju vjernike i, prije svega, svećenika na brigu. Briga se ne odnosi samo na Papinsku baziliku Svetog Petra, već i na univerzalnu Crkvu, utoliko što je Papinska bazilika Svetog Petra na poseban način duhovni dom za sve katolike i kao takva bi trebala biti uzor liturgijske discipline za partikularne crkve.

Što se tiče same forme dokumenta, postoji nekoliko nedoumica.

1) To je nepotpisani dokument iz Odsjeka za opće poslove Državnog tajništva, bez protokolarnog broja, kojim se uređuje najsvetiji aspekt života Crkve, slavljenja Svete mise. Nosi pečat prvog odsjeka s inicijalima. Iako se čini da je dokument vjerodostojan, odnosno da nije falsificiran, ipak ga nije moguće uzeti kao dokument koji sadrži važeće zakone o svetoj liturgiji.

2) Državno tajništvo nije nadležno za liturgijsku disciplinu Crkve, a posebno za liturgijsku disciplinu u bazilici Svetog Petra u Vatikanu. S pravom se postavlja pitanje kojim je autoritetom Državno tajništvo izdalo smjernice koja su u suprotnosti s disciplinom sveopće Crkve. Daljnje pitanje odnosi se na postupak koji je slijedio kako bi se stiglo do objavljivanja tako „neobičnog“ dokumenta.

3) S obzirom na nesposobnost Državnog tajništva u tim pitanjima, vjernici imaju pravo znati koji je nadležni autoritet dao mandat Državnom tajništvu da donosi zakone o svetoj liturgiji, odnosno da izdaje smjernice vezane uz slavljenje Svetih misa u Papinskoj bazilici Svetog Petra.

4) Papinska bazilika Svetog Petra u Vatikanu ima kardinala arhisvećenika, ali mu sadržaj dokumenta nije službeno priopćen. Nema nijedne reference o njegovoj odgovornosti za liturgijsku disciplinu u bazilici (koja je povjerena njegovoj brizi).

Također, sadržaj dokumenta je izvor najveće zabrinutosti.

1.) U dokumentu se pretpostavlja da se Svete mise u bazilici Svetog Petra trenutačno slave u duhu kojemu u određenoj mjeri nedostaje sabranosti i liturgijskih ukrasa („di raccoglimento e di decoro“). To zasigurno nije moje iskustvo. Znam mnoge svećenike, koji žive i posjećuju Rim, koji su slavili ili redovito slave svetu misu u bazilici Svetog Petra. Iako su mi izrazili duboku zahvalnost na prilici da slave Svetu misu u bazilici, nisu nagovijestili da ozračju, u kojem su slavili Svetu misu u bazilici, na bilo koji način nedostaje poštovanja, sabranosti i dostojanstva koja priliči sakramentu sakramenata.

2.) Dokument nameće koncelebraciju svećenicima koji žele služiti Svetu misu u bazilici Svetog Petra, što je suprotno univerzalnom crkvenom zakonu, i čime se nepravedno uvjetuje primarnu dužnost pojedinog svećenika da svakodnevno služi svetu misu za spas svijeta (kanon 902). U kojoj bi crkvi svećenik više nego u bazilici Svetog Petra poželio služiti Svetu misu? Ako pojedinačni svećenik želi proslaviti Svetu misu u bazilici, nakon što dotične smjernice stupe na snagu, bit će prisiljen na koncelebraciju, što krši njegovu slobodu da samostalno služi Svetu misu.

3.) Što se tiče pojedinačnog slavljenja Svetih misa, mora se primijetiti da tu nije pitanje samo o pravu svećenika već i o velikom duhovnom plodu za cijelu Crkvu, budući da se neizmjerne zasluge svete misne žrtve uvelike primjenjuju na način koji odgovara našoj konačnoj i vremenskoj prirodi. Korisno je razmisliti o učenju Tridentskog koncila vezano uz situaciju svećenika kada služi Svetu misu, a da nijedan član vjernika nije primio Svetu pričest. Glede sudjelovanja vjernika na Svetoj misi, Koncil uči sljedeće: „Sveti koncil bi svakako želio da vjernici prisustvuju na svakoj misi, da u njoj sudjeluju ne samo duhovnom pobožnošću već i sakramentalnim primanjem euharistije, tako da bi plodovi ove najsvetije žrtve mogli za njih biti potpuni“. Dalje se kaže: „Ali, ako se to ne dogodi uvijek, koncil iz tog razloga ne osuđuje mise koje slavi samo svećenik kao privatne i ilegalne [kanon 8]. Umjesto toga, odobrava ih i pohvaljuje, jer i njih uistinu treba smatrati misama zajednice, dijelom zato što ljudi duhovno komuniciraju u njima, a dijelom zato što ih slavi službenik Crkve, ne samo za njegovo dobro, već za sve vjernike koji pripadaju tijelu Kristovom“ (Sjednica XXII, poglavlje 6). Nadalje, treba imati na umu da svećenik nikada ne slavi Svetu misu sam, čak i ako nema nikoga drugog fizički nazočnog, jer mu anđeli i sveci pomažu u svakom slavljenju Svete mise (kan. 903).

4.) S obzirom na izvanredni oblik rimskog obreda, koji dokument lažno naziva izvanrednim obredom, dokument se odnosi na „ovlaštene svećenike”, ali svaki svećenik koji zna izvanredni obred ne treba ovlaštenje za služenje Svete mise prema izvanrednom obliku rimskog obreda (Motu Proprio Summorum Pontificum, čl. 2). Štoviše, dokument ograničava slavljenja svetih misa prema izvanrednom obliku (ili Usus Antiquior) rimskog obreda na kapelu sv. Klementina umjesto Papinsku baziliku Svetog Petra, u četiri utvrđena sata. Stoga, smatra li se (prema dokumentu) da će svakog dana samo četiri svećenika moći slaviti svetu misu prema Usus Antiquior u Papinskoj bazilici Svetog Petra? Budući da univerzalni crkveni zakon dopušta pojedinom svećeniku da u takvim okolnostima slavi Svetu misu, bilo prema uobičajenom obliku (Usus Recentior) ili izvanrednom obliku (Usus Antiquior), sadržaj dokumenta izravno krši univerzalni crkveni zakon .

5.) Dokument također propisuje da koncelebrirane mise liturgijski animiraju (siano animate liturgicamente) službe lektora i kantora (pjevača). Iako liturgijska disciplina Crkve predviđa službu lektora i kantora, njihova svrha nije animiranje svete liturgije. Samo Krist, u čijoj Osobi svećenik djeluje, animira svetu liturgiju. Stoga ne treba misliti da je pojedinačno slavljenje Svete mise manje animirano, u pravom duhovnom smislu, od koncelebrirane mise.

6.) Radi katoličke vjere i poretka svete liturgije, najvišeg i najsavršenijeg izraza eklezijalnog (crkvenog) života u Kristu, dokument bi trebalo odmah ukinuti, to jest prije njegova navodnog datuma stupanja na snagu (22. ožujka). Nadalje, razmišljanja koja stoje u osnovi takvog dokumenta treba ispraviti, jer se disciplina sveopće Crkve i liturgijski nauk izlažu vjernicima.

Zaključno, crkvena disciplina prepoznaje pravo i zaista dužnost kršćanskih vjernika da svojim pastirima daju do znanja da su zabrinuti zbog pitanja koja se odnose na dobro Crkve i, na sličan način, da takve brige obznane svim kršćanskim vjernicima (kan. 212 §3). S obzirom na ozbiljnost situacije koju predstavlja predmetni dokument, nadam se da će mnogi kršćanski vjernici kojima je bazilika Svetog Petra u određenom smislu njihova majčinska crkva i, prije svega da će mnogi svećenici iz cijelog svijeta, priopćiti papi Franji i njegovom Državnom tajništvu snažni prigovor na predmetni dokument.

Kardinal Raymond Leo Burke

Rim, 13. ožujka 2021.