Covaxin (cjepivo protiv COVID – a, a ne neki mRNA neologizam), koji je razvila kompanija Bharat Biotech u Indiji, potencijalno bi mogao predstavljati napredak u iščekivanju mnogih katolika na cjepivo koje bi zadovoljilo dvojake brige oko etičke neoborivosti i zdravstvene sigurnosti. To je zato što, osim što je standardno, provjereno cjepivo (dobiveno iz eksperimenata na staničnom tkivu majmuna), Covaxin isto tako nema – barem za sada – poveznicu sa staničnim linijama dobivenim iz pobačenih beba.
Svjetska zdravstvena organizacija je, naravno, pokazala administrativnu sporost u dodjeljivanju odobrenja Covaxinu za hitnu upotrebu (EUL); te je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) to konačno učinila 3. studenoga. Europska lista lijekova za hitnu upotrebu je važna što se tiče međunarodnih ograničenja putovanja, budući da su zdravstvene vlasti zemalja (poput centara za kontrolu bolesti) svoje preporuke za ograničenja putovanja (koje vlade tada slijede) temeljile na Europskoj listi lijekova za hitnu upotrebu, koju slijedi i Svjetska zdravstven organizacija. Prije odobrenja, ljudi u Indiji cijepljeni s Covaxinom nisu mogli putovati u regije koje su bile ograničene zahtjevima za COVID potvrdama. Dakle, vijesti o Covaxinu zvuče odlično, ali trebamo biti oprezni.
Institut Charlotte Lozier, grupa koja zagovara pro-life bioetičke vrijednosti, održavala je i ažurirala grafikon s informacijama o etičnosti svih cjepiva protiv COVID – a 19 u razvoju. Sadrži zasebne procjene etičnosti razvoja svakog cjepiva, u proizvodnji i testiranju, a ovdje je link. U sve tri kategorije Charlotte Lozier, Covaxin je zadovoljio sve uvjete tijekom svog razvoja i vremenskog okvira nastanka tijekom prošle godine.
No, pro-life katolici su se bezuspješno nadali božjoj intervenciji za nastanak prihvatljivog cjepiva (kao što je sada Covaxin) još otkako su prva „cjepiva“ nastala neposredno nakon predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama prošle godine… Novavax, koji je neko vrijeme bio medicinski (budući da je to provjereno cjepivo) i etički prihvatljiv, ubrzo se pokazao kao neprihvatljiv, budući da je otkriveno da je u procesu nastanka cjepiva eksperimentirano na staničnim linijama pobačenih beba.
U svakom slučaju, čini se da globalistička klika ne gleda blagonaklono na tako željeno cjepivo… Pfizer i Moderna sklapaju poslove koji im donose velike novce diljem svijeta, uz blagoslov Sjedinjenih Američkih Država i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dok drugi proizvođači cjepiva imaju velikih problema s prodajom svojih proizvoda na tržištu. Nakon što su se prvo plasirali na tržište lobiranjem i financiranjem, Pfizer, Moderna, te Johnson & Johnson vjerojatno neće dopustiti da druga cjepiva, pro-life ili ne, samo tako uzmu dio profita koji očekuju.
Jose Trasancos iz organizacije Children of God for Life, još jedne katoličke pro-life organizacije, komentirao je još u kolovozu da etički ispravnih cjepiva vjerojatno neće biti na tržištu i da bismo trebali biti spremni nositi se s posljedicama.
Dakle, trebamo li se još uvijek nadati etičkom pro-life cjepivu?
Ako je tako, je li onda Covaxin odgovor? Neki od nas (uključujući mene), mogli bi reći da bi to samo potvrdilo plan elita o obaveznom cijepljenju. Cjepiva su ionako suvišna sa zdravstvenog stajališta, a samo bi olakšala upuštanje u potpuno drugu vrstu neetičkog ponašanja od strane odgovornih.
Ali postoje rizične skupine ljudi (stariji i bolesni) kojima bi doista bilo dobro da se cijepe, i ne bi trebali gaziti svoj stav radi pasivne daljinske suradnje sa zlom (koji je odobrila Crkva) i petljati se u komplicirane argumente moralne teologije. Istina je kako liječnička intervencija skoro uvijek biva pozitivno dobra – to jest kada je sama intervencija etički ispravna – i stoga se mnogi kršćani nadaju da će provjerena pro-life cjepiva protiv COVID – a 19 na kraju postati široko dostupna i da će istisnuti sva ostala cjepiva. Trebali bismo se moliti za takav ishod, a može biti da je Covaxin možda i odgovor na tu molitvu.
Ali možda i nije tako. Možda je Covaxin fatamorgana poput ostalih cjepiva prije navedenoga. Ili je moguće da je Covaxin zapravo etički ispravno cjepivo, ali nije dostupan u Europi (ili Sjedinjenim Američkim Državama) gdje su velike farmaceutske kompanije dobro ukorijenjene. U tome slučaju, trebali bismo biti spremni prebroditi sve neugodnije i restriktivne situacije koje moćnici namjeravaju stvoriti za necijepljene – poput nemogućnosti putovanja ili gubitka posla.
Za kraj, razmislimo o tome kako bi pitanje etičnosti– trebalo biti primarno pitanje za nas koji se zamjeramo i ne slažemo s cjepivima, a napose s obaveznim cijepljenjem. Ne radi se prvenstveno o zaštiti našeg zdravlja od štetnih nuspojava. Niti se radi o zaštiti naših ustavnih ili ljudskih sloboda – iako je to legitimna briga. Zapravo, riječ je o ljudskom životu — i moralnom imperativu da ga se brani sa, kako je i Crkva činila, „maksimalnom odlučnošću”.
Istina je da se nikada nismo trebali naći u ovakvoj situaciji. Crkva je ne tako davno imala moralni autoritet kojim je mogla medicinsko-industrijske lobije baciti na koljena ako bi pokušali natjerati cijeli svijet na suradnju, makar i pasivno i na daljinu, sa pobačajem. To što se sada nalazimo u tako poremećenom, zbunjenom i destruktivnom svijetu punom praktičkih i teoloških kontroverzi je znak da je svijet prepravljen dijabolizmom.
Covaxin nas od toga neće spasiti.
