…mnogi i danas bježe prema Đavlu kako bi sačuvali lažnu i svojeglavu autonomiju koja zapravo ne pripada ljudskoj osobi. Nažalost, mnogi od njih nikada nisu imali istinski zdravu ljudsku priliku “povjerovati i upoznati” Isusa Krista.
Težak je zadatak ponovno čitati Levitski zakonik svake godine, budući da prvenstveno ocrtava zahtjeve židovske obredne čistoće, kako je to Bog propisao preko Mojsija.
Ali u najmanju ruku daje nam nešto o čemu vrijedi ozbiljno razmišljati. Danas je sve veći broj uobičajenih seksualnih grijeha i zlostavljanja koji su povezani s poganskim kultovima koji su Židovima bili apsolutno zabranjeni. Bili su zabranjeni ne samo zato što uključuju izdaju Gospodina, već zato što su protivni odnosima koji su prirodno svojstveni ljudskoj osobi i zdravom društvu. Inače, oni su nam poznati ne samo po Božjim zapovijedima nego i po prirodnom zakonom. Ali ovo vrijedi ponovno razmotriti jer, sa svakom godinom koja prolazi, silazna moralna spirala postaje sve šira i brža.
Svakako je zanimljiva veza između žrtvovanja djece i poganstva. Ipak, u svakom pogledu, čini se da namjerno žrtvovanje djece bogovima ateizma sve više dominira našim društvom. Problem je izražen i specifično i općenito u Levitskom zakoniku. Tako:
Ne smiješ dopuštati da koje tvoje dijete bude žrtvovano Moleku; ne smiješ tako obeščašćivati ime Boga svoga!… Svatko od izraelskog naroda ili od stranaca koji borave u Izraelu tko da bilo koje od svoje djece Moleku sigurno će biti kažnjen smrću… Ja ću sam okrenuti svoje lice protiv tog čovjeka… I ako narod zemlje uopće zatvori svoje oči pred tim čovjekom…onda ću okrenuti svoje lice protiv tog čovjeka i protiv njegovog klana….
Tko god, Izraelac ili stranac koji živi s Izraelcima, ustupi svoje čedo Moleku, mora se smaknuti… Ja ću se okrenuti protiv toga čovjeka i odstraniti ga iz njegova naroda, jer je on, ustupivši svoje čedo Moleku, okaljao moje Svetište i obeščastio moje sveto ime. A ako narod zatvori svoje oči nad tim čovjekom kad svoje čedo ustupi Moleku te ga ne smakne, ja ću se suprotstaviti tome čovjeku i njegovoj obitelji… [Lev 18, 21; 20,1-5]
Hebrejski tekst 18,21 glasi više ovako: “Ne daj nijednog od svoje djece da ih provedu kroz oganj Moleku.” Riječ je o žrtvovanju djece, u svim oblicima, od obrednog tjelesnog žrtvovanja do njihovog predavanja životu u grijehu.
Značajno je da što više ljudi danas otpada od judeo-kršćanskih religija, sve više to čine jer su uvučeni u izrazito sekularnu viziju koja – upravo poput drevnog poganstva – zahtijeva da nađu ispunjenje dajući prednost osobnim željama u odnosu na vodstvo prirodnog zakona. Točnije, ne vide razloga zbog kojeg bi se trebali oduprijeti iskušenju da pronađu osobno zadovoljstvo kada i kako god žele, i da unište sve prirodne rezultate nudeći sebe i svoju djecu zahtjevima bogova koje štuju. Takav život uvijek karakterizira ne samo nevjernost jedinom Bogu, nego i temeljna ljudska nevjernost, osobito kada su u pitanju djeca, uključujući i specifično ubojite zločine razvoda, zlostavljanja i zanemarivanja djece, promjene spola, pobačaja i čedomorstva.
“Sve ću ti to dati”, kažu svijet i tijelo s đavlom, “ako padneš i pokloniš mi se.”
Za suvremeni sekularni um, te su stvari toliko bitne za ljudsko zadovoljstvo da se ideologija apsolutnog samoodređenja nameće svima od najranije dobi u javnim školama, koje su progresivno otrgnute od svake kontrole onih roditelja koji stvari vide drugačije.
Levitski zakonik je stara, stara knjiga. Sastoji se prvenstveno od Božjih uputa Mojsiju, prenesenih u židovsko učenje koje je počelo prije otprilike 3300 godina, a možda je najvjerojatnije uređeno u sadašnjem obliku prije otprilike 2500 godina. Njegove osude seksualnog grijeha usredotočuju se na sve prakse koje su bile opravdane tijekom prošlih generacija, a neke opet i u naše vrijeme, uključujući seksualne odnose između onih koji su u bliskom srodstvu (stabilnost braka je bila nebitna), gotovo apsolutni promiskuitet koji uključuje sve dobi, homoseksualnost i bestijalnost, i – kao što smo upravo vidjeli – žrtvovanje djece Moleku. Opet, u manje religioznim terminima, ovo se sada naziva seksualno i rodno zlostavljanje, pobačaj i čedomorstvo – da ne spominjemo djelomično i potpuno napuštanje.
To uopće ne čudi. Obitelj se razbila jer su nevjera, seksualna izopačenost, abortus i čedomorstvo postali uobičajeni u gotovo svim poganskim kulturama – ne samo u onome što bismo mogli smatrati plemenskim poganstvom starog židovskog doba, nego i u grčko-rimskom svijetu. Kršćanstvo je ograničilo ove zloupotrebe naše vlastite prirode gdje god je bilo primljeno, i nije nimalo iznenađujuće da se takve prakse ponovno šire – zajedno s državnim pokroviteljstvom – gdje god se kršćanstvo tjera u ilegalu, kao što je to danas diljem Zapada, a i na mnogim drugim mjestima.
Uistinu, mnogi i danas bježe prema Đavlu upravo kako bi sačuvali lažnu i svojeglavu autonomiju koja zapravo ne pripada ljudskoj osobi. Nažalost, mnogo od njih nikada nisu imali istinski zdravu ljudsku priliku “povjerovati i upoznati” Isusa Krista. Čak i mnogi katolici, na svim razinama, zamagljuju ovo znanje i vjerovanje, iz straha da ne postanu prljavi sa svijetom koji je, upravo u ovom drevnom smislu, uvijek bio pod kontrolom Oca Laži:
“Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.«” [Mt 4,8-9]
