„I dok su bili ondje (u Bethlehemu), navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.” (Lk 2,6)
Započnimo svoje tumačenje posljednjim riječima ovoga odlomka: za njih nije bilo mjesta u svratištu. Vjerničko je promišljanje navedenih riječi u toj tvrdnji našlo nutarnju paralelu s dubokoumnim riječima Ivanova Proslova: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1,11). Za spasitelja svijeta, za Onoga radi koga je sve stvoreno (usp. Kol 1,16), tu nema mjesta. „Lisice imaju jazbinu i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio“ (Mt 8,20). Onaj koji je raspet izvan grada (usp. Heb 13,12), izvan grada je došao na svijet.
To nas može navesti na razmišljanje, ukazati na preokret vrjednota koji je prisutan u liku Isusa Krista, u njegovoj poruci. Od rođenja on ne pripada u okružje onoga što je u svijetu značajno i moćno. Međutim, upravo se ovaj neznatni i nemoćni čovjek objavljuje kao istinski Moćni, kao Onaj o kojemu u konačnici sve ovisi. Stoga postati kršćanima znači izići iz onoga što svi misli i hoće, napustiti vladajuća mjerila, kako bismo našli svjetlo istine svojega bitka i s tim svjetlom našli pravi put.
Ulomak iz knjige Djetinjstvo Isusovo, Joseph Ratzinger – Benedikt XVI. (Verbum 2012.)
Ovom prigodom svim čitateljima od srca želimo čestit i blagoslovljen Božić, svetkovinu Isusova rođenja!
