Pitanje: Kada Biskupska sinoda više nije Biskupska sinoda?
Odgovor: Kad sudionici nisu biskupi.
Ove će godine papa Franjo imenovati 70 članova s pravom glasa, koji nisu biskupi, da sudjeluju na listopadskoj Sinodi o Sinodalnosti. Ovi sudionici laici predstavljat će više od 20% glasova na Sinodi pa njihova uključenost postavlja logično pitanje: Ako je biskupska sinoda, zašto laici glasuju?
Uključivanje ne-biskupa u Biskupsku sinodu nije posve novost. Na prošlim susretima imenovano je nekoliko svećenika koji su predstavljali muške i ženske redovničke zajednice. Ali ove će godine biti puno veća zastupljenost ne-biskupa, uključujući laike, ali i svećenike. A Vatikan nam jedva čeka reći da će polovica ne-biskupa biti žene.
Kakav je značaj ove promjene? Dužnosnici Vatikana se hvale da će ove godine biti mnogo šire konzultacije s katolicima laicima. Ali naravno, biskupi su uvijek bili slobodni konzultirati se sa svakim čije su stavove smatrali vrijednima. A što se toga tiče, sama Sinoda je savjetodavno tijelo; njegov cilj nije zakonodavan, već skup preporuka koje Papa može, ali i ne mora prihvatiti.
Unatoč tome, Biskupska je sinoda važan izraz kolegijalnog upravljanja – priznanje da svi biskupi, kao nasljednici apostola, imaju posebnu karizmu koja im omogućuje vođenje i usmjeravanje Crkve. To je i dužnost biskupa, koji imaju odgovarajuće stanje milost da vrše tu dužnost. U hijerarhijskoj Crkvi biskupi – ne svećenici, ne redovnici, ne laici – sudjeluju u kolegijalnom procesu donošenja odluka.
Luksemburški kardinal Jean-Claude Hollerich, isusovački prelat koji će kao generalni relator predsjedati sastancima listopadskog zasjedanja, tvrdi da biskupi nisu odustali od svoje posebne uloge. Na upit Vatican Newsa hoće li ovaj susret doista ostati Sinoda biskupa, odlučno je odgovorio: “Da, ostaje tako jer su biskupi većina!”
Istina, ali svatko tko je sudjelovao u demokratskom procesu zna da manjina može činiti odlučujući glasački blok, a s 20% glasova laika će sigurno bitno utjecati na ishod Sinode. Štoviše, kardinal Hollerich je u istom intervjuu primijetio: “Nemamo sinodalni parlamentarizam, gdje većina odlučuje, a svi slijede.” Dakle, što je to: odluka većine, koju kontroliraju biskupi, ili slobodan proces, u kojem sudionici laici imaju jednak glas?
A tko će biti ti glasači laici? Papa će izabrati njihova imena s popisa koje će dostaviti svjetski biskupi, na temelju nekoliko krugova lokalnih sastanaka koji vode do svjetskog zasjedanja. Osjećate li se uvjereni da će vaša stajališta biti zastupljena, jednostavno zato što će sudioniku laiku biti dopušteno govoriti? Treba li katolkinja osjećati da ima pravo glasa samo zato što će druga žena – koja se može ili ne mora slagati s njezinim stavovima – imati priliku govoriti?
Sudjelovanje 70 ne-biskupa možda nije ništa više od fasade za širu javnost. Ili može papi Franji pružiti priliku da, pomnim odabirom tih glasača, osigura da će njegove omiljene inicijative dobiti odobravanje. Ali temeljni je problem ovdje što će Sinoda biskupa postati Sinoda biskupa – i drugih odabranih.
U siječnju su tri najviša vatikanska dužnosnika — kardinal Pietro Parolin (državni tajnik), kardinal Luis Ladaria Ferrer (prefekt Dikasterija za nauk vjere) i kardinal Marc Ouellet (prefekt Dikasterija za biskupe) — pisali čelnicima Njemačke biskupske konferencije, upozorivši ih da “nisu ovlašteni stvoriti upravnu ili odlučujuću sinodsku skupštinu” koja bi uključivala svećenstvo i laike, kao i biskupe. Trojica kardinala istaknula su kako je njihovo pismo izričito odobrio papa Franjo. Doduše, Biskupska sinoda nije upravno tijelo, a tehnički niti tijelo za donošenje odluka, budući da Papa donosi konačne odluke. Ali ne vrijedi li ista logika – o ulozi i karizmi biskupa kao vođa i učitelja – i dalje?
Nažalost, Njemačka biskupska konferencija odbacila je upozorenje Vatikana i progurala svoje planove za sinodalno vijeće. Sada se čini da je i papa Franjo ostavio svoju zabrinutost po strani i krenuo istim putem.
