Muškarcima su potrebni istinski prijatelji koji će im pružati potporu, suočavati ih s njihovim porocima i pomagati im da se snađu u zbunjujućem svijetu. Odreći se prijateljstva znači nanositi štetu vlastitom tijelu, duši i umu… a upravo tako đavao odnosi pobjedu.
Poznajem jednog čovjeka koji već dugi niz godina uživa poprilično velik ugled u određenim katoličkim krugovima. Inteligentan je i rječit, premda se, valja priznati, ponekad u raspravama služi prilično oštrim retoričkim stilom. Tijekom godina primijetio sam da su njegova stajališta postajala sve ekstremnija te da su, premda možda nisu bila heretična, u najmanje nekoliko pitanja prelazila granice intelektualnog okvira katoličke tradicije. Nedavno sam doznao da se zbog neslaganja oko nekih od tih stavova ljutito distancirao od zajednice katolika koja ga je dosljedno cijenila i slavila njegovu inteligenciju.
Tužno je kada rasprave, bilo intelektualne ili osobne (ili oboje), dovode do prekida prijateljstava ili njihova potpunog uništenja. To je osobito slučaj danas, kada toliko velik broj Amerikanaca ima vrlo malo bliskih prijatelja, ako ih uopće ima. Prema istraživanju iz 2021. godine, udio muškaraca koji danas imaju šest ili više bliskih prijatelja (oko 27 posto) prepolovio se u odnosu na 1990. godinu, dok se broj muškaraca koji nemaju nijednog bliskog prijatelja (oko 15 posto) u istom razdoblju povećao čak pet puta. Drugo istraživanje, provedeno 2025. godine, pokazalo je da otprilike polovica američkih muškaraca u dobi od 16 do 28 godina ima najviše dva bliska prijatelja.
Teško je dovoljno naglasiti koliko su ozbiljne posljedice tih trendova. S političkog gledišta, predstavnička vlast svakako počiva na pretpostavci da će građani njegovati različite vrste prijateljstava, kako bi mogli slobodno i dobronamjerno raspravljati o najvažnijim pitanjima našega vremena, ali i osnivati i održavati različite organizacije – od građanskih udruga i volonterskih društava do crkvenih zajednica. George Washington u svojem oproštajnom govoru izrazio je želju: „Neka vaše jedinstvo i bratska privrženost budu vječni.”
Duhovne posljedice, dakako, još su opasnije. Ako nemate bliskih prijatelja ili od njih skrivate velik dio svojega unutarnjeg života, nevolje su gotovo neizbježne. Čežnja za bliskošću s drugim ljudima, duboko usađena čak i u najnepovjerljivije i najmanje osjećajne duše, ne može se iskorijeniti. Ako ne pronađe svoj prirodni cilj u drugim ljudima (a svoj nadnaravni cilj u Bogu), pokušat će ga pronaći negdje drugdje. Tako među američkim muškarcima imamo epidemiju ovisnosti o drogama, alkoholu, videoigrama, društvenim mrežama, pornografiji i internetskom kockanju. Više od polovice mladića svakodnevno ili gotovo svakodnevno igra videoigre, a više od trećine njih gotovo svaki dan provodi najmanje dva sata igrajući ih. Gotovo 40 posto mladića izjavljuje da internetsku pornografiju gleda jednom tjedno ili svakodnevno.
Tu su i intelektualne posljedice. Dobro je dokumentirana činjenica da su mlađi Amerikanci sve skloniji socijalizmu i komunizmu, što je nedvojbeno posljedica lijevog ideološkog usmjerenja akademske zajednice, koja već generacijama radikalizira studente. S druge strane, mnogi se mladi muškarci poistovjećuju s konzervativnim pokretima „manosfere”, „alt-righta” i pokretom „Groyper”, koji predvodi Nick Fuentes, a koji se i sam izjašnjava kao katolik. Antisemitizam i simpatije prema fašizmu sve su češći među mlađim konzervativcima, o čemu svjedoči nekoliko skandala samo ove godine. Sve to dodatno potvrđuje koliko su nam potrebna istinska prijateljstva, koja nas pozivaju na odgovornost ne samo u moralnom životu nego i u intelektualnom promišljanju.
Čežnja za bliskošću s drugim ljudima, duboko usađena čak i u najnepovjerljivije i najmanje osjećajne duše, ne može se iskorijeniti.
U svojoj nadolazećoj knjizi Tolkien and the Inklings: Men of the West profesor s Hillsdale Collegea Bradley J. Birzer govori o jednom od najpoznatijih muških prijateljstava u povijesti: prijateljstvu članova skupine Inklings, neformalne skupine ljubitelja književnosti koja se sredinom 20. stoljeća okupljala u Oxfordu, a među čijim su članovima bili C. S. Lewis i J. R. R. Tolkien. „Ondje gdje bi se njih dvojica okupila, muškarci su se mijenjali, povezivali i postajali nešto više od onoga što su bili kao pojedinci, bez obzira na razinu ili vrstu genijalnosti koju je svaki od njih posjedovao”, piše Birzer. „Svojim prijateljstvom – a osobito njegovim najvažnijim očitovanjem, skupinom Inklings – Tolkien i Lewis stvorili su ono što je njihov zajednički prijatelj Owen Barfield nazvao ‘zajednicom duha u kojoj nitko nema autorska prava’.” Doduše, malo bi muškaraca danas bilo sposobno ponoviti intelektualnu ozbiljnost i dubinu kakva je obilježavala članove toga uglednog društva – uostalom, govorimo o nekim od najbriljantnijih učenjaka i pisaca koje je ikada iznjedrila Britanska zajednica naroda.
Poanta nije u tome da muškarci moraju „razmišljati o velikim idejama” i pokušavati dosegnuti intelektualnu razinu članova skupine Inklings, nego da im trebaju mjesta na kojima mogu razgovarati, dijeliti mišljenja i međusobno raspravljati. Potrebna su im okruženja u kojima mogu iznositi ono što cijene i o čemu razmišljaju, ali i dopustiti drugima da preispituju i izoštravaju njihova stajališta. „U našim raspravama uvijek smo se zauzimali za istinu, a ne za pobjedu; za istinu, a ne za vlastitu udobnost”, napisao je filozof, pjesnik i pisac Owen Barfield, poznat kao jedan od „prvih i posljednjih” članova skupine Inklings.
Anglo-irski učenjak Nevill Coghill primijetio je da je pjesnik i esejist Charles Williams, također član skupine Inklings, uz Tolkiena bio jedini koji je utjecao na Lewisovo mišljenje. „Charles Williams objasnio mu je nauk o uzajamnoj prožetosti i ideju da čovjek, zahvaljujući kršćanskoj ljubavi, može prihvatiti u vlastito tijelo bol drugoga čovjeka”, objasnio je Coghill. „Lewis je poslije otkrio da i sam posjeduje tu sposobnost. Rekao mi je da mu je bilo dopušteno njome se poslužiti kako bi ublažio patnju svoje supruge, oboljele od raka, za koju su liječnici već izgubili svaku nadu.”
Taj potresan primjer pokazuje da intelektualna dimenzija prijateljstva nije nikakva apstraktna, ezoterična vježba namijenjena samo najvećim umovima ovoga svijeta. Ona je sredstvo koje nam pomaže nositi se s nevoljama i žalostima ovoga svijeta. Oprema nas znanjem potrebnim za prakticiranje kreposti i odbacivanje poroka, ali nam pomaže i razumjeti patnju te proniknuti u društvene i političke trendove koji se odvijaju oko nas. „Prijatelj, i to razborit prijatelj, može pomoći prijatelju u oblikovanju odluke. Čini to snagom ljubavi koja prijateljev problem čini vlastitim, a prijateljev ego svojim”, piše katolički filozof Josef Pieper u djelu Četiri stožerne kreposti.
Intelektualna dimenzija prijateljstva nije nikakva apstraktna, ezoterična vježba namijenjena samo najvećim umovima ovoga svijeta.
Muškarcima su potrebni istinski prijatelji koji će im pružati potporu, ali ih i poticati da se suoče s porocima u vlastitom životu. Potrebni su im i prijatelji koji će im pomoći da promišljeno razmotre mnoštvo problema i kriza s kojima se suočavaju u ovom strašno zbunjenom svijetu; prijatelji koji će preispitivati njihova mišljenja, osobito ona koja nisu samo pogrešna nego bi mogla izazvati i nepredviđene osobne ili profesionalne poteškoće. Digitalni odjeci našega doba uglavnom čine upravo suprotno: potiču sve gorču i napetiju komunikaciju, u kojoj se loše ideje ili nekritički veličaju ili izazivaju javno odbacivanje i društveno isključivanje. Zbog takvih stvari raspadaju se obitelji, uništavaju karijere i razdiru zajednice.
„Svako je prijateljstvo čin otpora društvu koje želi sve ljude učiniti jednakima i uniformiranima”, mudro piše Birzer. Ono je ujedno i čin otpora đavlu, koji u svemu nastoji ostvariti ono đavolsko – a to nije samo zlo, nego i ono što razdvaja i razjedinjuje. Stvoreni smo za istinsko zajedništvo, ne samo s Bogom nego i jedni s drugima. „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13; isticanje dodano).
Odreći se prijateljstva ili umanjivati njegovu ulogu u svojem životu znači nanositi štetu vlastitom tijelu, duši i umu jer je ono sastavni dio našega ljudskog blagostanja, ali i našega spasenja. Upravo tako đavao odnosi pobjedu.
