Nedavno je proslavljen blagdan Sv. Augustina Kenterberijskog. Kad je Grgur 590. godine postao papa, poslao je Augustina, zajedno s 39 drugih monaha, u novu evangelizaciju naroda britanskog otočja. Na putu, u Galiji, čuo je toliko neugodnih vijesti o stanovnicima Engleske i njihovim običajima da se vratio Papi moleći da ga poštedi. No papa ga je ohrabrio i on se vratio te nastavio započetu misiju. Tako je konačno 597. godine Augustin s drugim monasima stigao na otok Thanetu, kod ušća rijeke Temze u more, i započeo svoju misiju.
Ovdje donosimo kratki odlomak iz propovijedi kardinala Burka povodom blagdana Sv. Augustina Kenterberijskog, apostola engleskog naroda.
Zasigurno smo svjesni velikih izazova koje pred nas svakodnevno stavlja življenje apostolske vjere. Doista, Sotona, “ubojica od početka” i “otac laži”, ne može podnijeti istinu i Kristovu ljubav koja sjaji u njegovoj svetoj Crkvi. On nikada ne uzima predah od svojih obmana i mržnje. Uvijek pokušava pokvariti istinu, ljepotu i dobrotu koju Krist ne prestaje izlijevati u naše kršćanske duše iz svojeg slavnog probodenog srca. Sveopća zbunjenost i ozbiljne pogreške o većini temeljnih istina, najljepših stvarnosti, dobroti ljudskog života i kolijevci života- ljudskoj obitelji, koje dolaze k nama iz Božje ruke, tragični su znakovi Sotonine prisutnosti u našoj sredini. Kada vidimo kako je uspio u korumpiranju kulture koja je nekoć bila kršćanska i kako sije sjeme zbunjenosti i pogrešaka, čak i unutar same Crkve, lako možemo postati uplašeni i obeshrabreni.
No, kako su i Sveti Augustin i njegovi redovnici znali i propovijedali; postoji još jedna prisutnost- ona koja uvijek pobjeđuje Sotonu. To je prisutnost Gospodina našega Isusa Krista u Njegovoj svetoj Crkvi, savršena i potpuna u Presvetom sakramentu- Njegova Stvarna Prisutnost. Držeći se čvrsto Krista i Njegove istini i ljubavi, čak i usred progona, pobjeda nad grijehom, pobjeda vječnog života sigurno će biti naša. Sam naš Gospodin, kada je postavio svoju Crkvu na čvrste temelje Petrove službe, obećao nam je da je sile zla neće nadvladati. Već je napisano posljednje poglavlje u povijesti Crkve. To je priča o pobjedi Krista, koji će se vratiti u slavi i dovesti do Ispunjenja djelo spasenja, inaugurirati “novo nebo i novu zemlju”.
Na nama je da napišemo međupoglavlja, s Kristom i Njegovim vjernim i velikodušnim učenicima. Sigurno će tu biti priča o patnji za Kristovu istinu i ljubav, ali one će uvijek biti priče o božanskoj milosti koja djeluje u svakoj kršćanskoj duši, ispunjavajući ih radošću i mirom, čak i onda kad smo suočeni s velikim patnjama i samom smrću. Ne smijemo popustiti strahu ili obeshrabrenju, nego, uz svetog Pavla, radovati se što i u našem vremenu dopunjujemo patnje Kristove na slavu Božju i za spas svijeta.
