Katoličku crkvu kritiziraju mnogi, uključujući i neke vjernike, zbog pastoralnog odgovora na potrebe LGBT zajednice. Ova kritika zaslužuje odgovor – ne da instinktivno branimo praksu Crkve, već da utvrdimo jesmo li, kao Gospodinovi učenici, učinkovito dospjeli do jedne skupine koja je u potrebi. Kršćani uvijek moraju nastojati slijediti novu zapovijed koju je Isus dao na Posljednjoj večeri: “Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio“.
Ljubiti nekoga kao što Isus ljubi nas znači ljubiti tu osobu u istini. “Ja sam se zato i rodio“, rekao je Isus Poncije Pilatu, “da svjedočim za istinu“. Katekizam Katoličke Crkve odražava to inzistiranje na iskrenosti, navodeći kako poruka Crkve svijetu mora “otkriti u svoj jasnoći radost i zahtjevnost Kristovog puta“.
Oni koji govore u ime Crkve moraju biti vjerni Kristovom nepromjenjivom učenju, jer samo življenjem u skladu s Božjim kreativnim nacrtom, ljudi pronalaze duboko i trajno ispunjenje. Isus je opisao svoju poruku ovim riječima, govoreći u Evanđelju po Ivanu: “To sam vam govorio. Da moja radost bude u vama. I da vaša radost bude potpuna.” Katolici vjeruju da, uz vodstvo Duha Svetoga, Crkva crpi svoje učenje na istini Kristove poruke.
Među katoličkim svećenicima, jedan od najistaknutijih kritičara crkvene poruke u odnosu na seksualnost je otac James Martin, američki isusovac. U svojoj knjizi “Izgradnja mosta“, objavljenoj ranije ove godine, ponavlja uobičajenu kritiku da katolici oštro kritiziraju homoseksualnost, a zanemaruju važnost seksualnog integriteta kod ostalih vjernika.
Otac Martin je u pravu kada tvrdi kako ne smiju postojati dvostruka mjerila u odnosu na krepost čistoće koja, koliko god bila izazovna, je djelo radosne vijesti Isusa Krista za sve kršćane. Za nevjenčane – bez obzira na njihovu spolnost – vjernost čistoće zahtijeva suzdržavanje od seksa.
Ovo se može činiti visokim standardom, osobito danas. Ipak, bilo bi suprotno Kristovoj mudrosti i dobroti tražiti nešto što se ne može postići. Isus nas poziva na ovu krepost jer je stvarao naše srce za čistoću, baš kao što je naš um stvorio za istinu. Božjom milošću i ustrajnošću, čistoća nije samo moguća, već također postaje izvorom istinske slobode.
Ne trebamo puno tražiti kako bi naišli na tužne posljedice odbacivanja Božjeg plana za ljudsku intimnost i ljubav. Seksualno oslobođenje koje svijet promovira ne ispunjava svoje obećanje. Umjesto toga, promiskuitet je uzrok tolike nepotrebne patnje, slomljenih srca, usamljenosti i iskorištavanje drugih kao sredstva za seksualno zadovoljenje. Kao majka, Crkva nastoji zaštititi svoju djecu od zla grijeha, kroz izraz svoje pastoralne ljubavi.
U svom učenju o homoseksualnosti, Crkva vodi svoje vjernike razlikujući njihov identitet od sklonosti i djelovanja. Prvo postoje ljudi sami, koji su uvijek dobri jer su djeca Božja. Onda tek dolaze istospolne sklonosti, koje nisu grešne ako nisu željene ili se ne djeluje po njima, ali ipak su u nesuglasju s ljudskom prirodom. U konačnici, postoje odnosi između osoba istog spola koji su teško grešni i štetni za dobrobit onih koji u njima sudjeluju. Dužni smo priopćiti ovu istinu u ljubavi svim ljudima koje se identificiraju kao pripadnici LGBT zajednice, osobito svećenici koji govore u ime Crkve o ovoj složenoj i teškoj temi.
Molim se da svijet konačno posluša glasove kršćana koji su doživjeli istospolnu privlačnost, ali su i otkrili mir i radost življenjem istine Evanđelja. Blagoslovljen sam zbog mojih susreta s njima, i njihova svjedočanstva su me duboko dodirnula. Napisao sam predgovor jednom takvom svjedočenju za knjigu Daniela Mattsona, “Zašto se ne nazivam gayem: Kako sam obnovio moju seksualnu stvarnost i našao mir“, s nadom da će se njegov i slični glasovi bolje čuti.
Ovi muškarci i žene svjedoče o snazi milosti, plemenitosti i snazi ljudskog srca i istini crkvenog učenja o homoseksualnosti. U mnogim su slučajevima neko vrijeme živjeli izvan Evanđelja, ali su sada pomireni s Kristom i njegovom Crkvom. Njihov život nije lak niti bez žrtve. Njihove istospolne sklonosti nisu uklonjene. Ali su otkrili ljepotu čistoće pa time i prijateljstvo u čistoći. Njihov primjer zaslužuje poštovanje i pažnju, jer nas mogu puno naučiti o tome kako pružiti bolju dobrodošlicu i pratnju našoj braći i sestrama u autentičnoj pastoralnoj ljubavi.
Kardinal Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata
Članak je objavljen u Wall Street Journal prije godinu dana
