U nedavnom članku objavljenom na više jezika, hongkonški emeritus kardinal Zen još je jednom oštro kritizirao nedavno zaključenu Sinodu o sinodalnosti.
U društvu brojnih vokalnih prelata, Zen je bio dosljedan kritičar Sinode – koja je trajala od jeseni 2021. do 27. listopada 2024. godine.
“Nazvati ovu Sinodu o sinodalnosti sinodom biskupa je pogrešan naziv”, napisao je Zen, ponavljajući tvrdnju koju su on i mnogi drugi iznijeli posljednjih godina. Zbog izravne intervencije pape Franje, Sinoda je uključivala novost da su i laici glasači, čime je preoblikovana od izvornog izraza “Biskupske sinode”, kako je istaknuo papa Pavao VI.
Zen je napomenuo da papa može “sazvati bilo koji oblik savjetodavnih sastanaka”, ali s takvim načinom susreta nije mogao tvrditi da je to i dalje biskupska sinoda. “Koristio je ime ‘sinoda'”, napisao je Zen, “kako bi zamijenio ‘Biskupsku sinodu’ hibridnom vrstom susreta.”
Papin pontifikat obilježen je brojnim sinodama, od kojih su mnoge bile kontroverzne: Sinoda o obitelji, Amazonska sinoda, Sinoda o sinodalnosti. Zen je potvrdio da su takvi događaji dio plana za preustroj crkveno učenje:
Iz “Sinoda” održanih pod papom Franjom, možemo vidjeti da on želi svaki put promijeniti crkvene doktrine ili discipline, umjesto da raspravlja o tome kako zaštititi te doktrine i discipline.
Kardinal iz Hong Konga ukazao je na brojne prethodne sinode Pape Franje, navodeći kako su one dokaz izjave da se koristi sastanke za promjenu crkvenog učenja:
Koristio je Sinodu o obitelji (2004.-2005.) kako bi pokušao dopustiti razvedenim i ponovno vjenčanim katolicima da prime Svetu pričest. Želio je iskoristiti Amazonsku sinodu kako bi uveo “ređenje visoko cijenjenih oženjenih laika (viri probati) kao svećenika. I za Sinodu ovaj put, iz dvije vodeće osobe koje je imenovao i dokumenata koje je izdalo tajništvo, možemo vidjeti da ima neke šire ciljeve: promijeniti hijerarhijski sustav Crkve (zamijeniti demokratskom skupinom krštenih ljudi); uspostaviti ženske đakone (otvoriti put za svećenice); ukinuti svećenički celibat; i promijeniti tradicionalnu doktrinu o “seksualnoj” etici (počevši s blagoslovima homoseksualnih parova).
Sinodalnost kao identitet i budućnost Crkve
Članovi sinode u više su navrata naglašavali potrebu da se odmakne od “pirimidalnog” stila crkvenog vodstva prema “sinodalnom”, postavljajući budućnost Crkve kao suštinski povezanu sa sinodalnim putem. Mnogo se rasprava odvijalo i tijekom sinode o prijedlogu da biskupske konferencije imaju doktrinarni autoritet. Također su upućeni pozivi da sabori na različitim razinama nacionalne crkve budu obvezna, čime se provodi “sinodalni” stil prenesenog izvršavanja vlasti.
S obzirom na to i otvorena pitanja konačnog dokumenta Sinode, Zen je upozorio na opasnost da bi Katolička crkva mogla postati slična protestantskom stilu:
Ne znači li to da Katolička Crkva postaje ista kao i Anglikanska Crkva? Nećemo više biti jedna, katolička, apostolska Crkva? Niti sveta Crkva, jer više ne postoje pouzdana etička učenja koja bi vodila vjernike da razlikuju dobro od zla.
“Budućnost ostaje vrlo fluidna”, ukazao je, na temelju procjene konačnog dokumenta.
“Ono što se nije moglo postići u ovoj skupštini, može se postići u procesu koji započinje sada. Sinoda je završila, ali Sinodalna Crkva počinje sada! Moramo živjeti u njemu!”
