Naslovnica Crkva Je li ređenje u Anglikanskoj crkvi od sada valjano?

Je li ređenje u Anglikanskoj crkvi od sada valjano?

(CNS/Paul Haring)
(CNS/Paul Haring)

Kardinal Francesco Coccopalmerio, predsjednik Papinskog vijeća za autentično tumačenje zakonodavnih tekstova, navodno je porekao učenje pape Lea XIII. o valjanosti ređenja anglikanskih svećenika. Prema članku objavljenom u The Tablet-u, kardinal je u knjizi, koja se odnosi na ređenje u Anglikanskoj crkvi, rekao:

Imali smo i još uvijek imamo vrlo kruto shvaćanje valjanosti i nevaljanosti: ovo je valjano, a ovo nije valjano. Bolje je reći: “ovo vrijedi u određenom kontekstu, a ovo vrijedi u nekom drugom kontekstu”.

Po ovome se čini kako je kardinal potpuno odstupio od riječi pape Lea XIII.-a koji je u svojoj enciklici Apostolicae Curae iz 1896. definirao anglikansko ređenje kao “apsolutno nevažeće”.

Valja istaknuti da Engleska crkva, kako piše papa Lav XIII. u Apostolicae Curae, nije sačuvala apostolsko naslijeđe i stoga nema valjani sveti red. Nadalje, deklaracija o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve, Dominus Iesus, kaže kako ‘crkvene zajednice koje nisu očuvale valjani episkopat te izvornu i cjelovitu bit euharistijskog otajstva, nisu Crkve u pravom smislu’.

Profesor kanonskog prava dr. Ed Peters je na svom blogu In the Light of the Law kritizirao Cocopalmeria, tvrdeći kako njegovo odbacivanje crkvene “rigidnosti” o svetom redu i valjanosti ređenja otvara vrata protestantizmu: “Kada jednom krenemo tim putem, više ništa ne znamo sa sigurnošću.

Coccopalmeriovi komentari nisu njegov prvi izraz heterodoksnih stavova. U veljači, u svojoj knjizi pod naslovom Osmo poglavlje postsinodalne apostolske pobudnice Amoris Laetitia, napisao je da vjernici koji se “nalaze” u neregularnim zajednicama bez proglašenja ništavosti braka ili promjene života mogu primiti Svetu pričest, pod uvjetom da “žele promijeniti tu situaciju, ali ne mogu djelovati u skladu sa svojim željama“.

Prema katoličkom nauku, biti svećenik znači više od nošenja misnice i propovijedanja ili svjedočenja brakom, kao što to čine protestantski pastori. Katekizam Katoličke crkve (CCC 1583) uči da – kada se svećenik zaredi – “biljeg utisnut po ređenju ostaje trajno. Poziv i poslanje primljeni na dan ređenja obilježavaju ga zauvijek“.

Sveti Ivan Vianney, zaštitnik župnika, govorio je o prirodi i slavi svećeništva te jedinstvenim sposobnostima svećenika ovim riječima:

Ako negdje hoće da unište religiju, počinju time da protjeraju svećenike, jer tamo gdje nema više svećenika nema više niti Misne žrtve, a gdje nema Misne žrtve propada religija.
Ako hoćete da se riješite svojih grijeha, idete li tada k Blaženoj Djevici ili kojem anđelu da se ispovjedite? Hoćete li vas oni odriješiti? – Ne. – Hoće li vam oni Gospodnje Tijelo pružiti? – No. Majka Božja ne može učiniti, da hostija bude pretvorena u Tijelo njezinog Sina. Da imate uz sebe dvije stotine anđela, oni vas ne bi mogli odriješiti. No svećenik, da je ne znam kako jednostavan, može to. Jedini vam on može reći: “Tvoji su ti grijesi oprošteni, idi u miru!”
O kako je velik svećenik! Istom u nebu ćemo razumjeti njegovu uzvišenu čast.“

Izvor