Napomena: Tekst je preveden i djela Liturgijska godina (L’Année liturgique) doma Prospera Guérangera i prati liturgijski kalendar tradicionalnoga rimskog obreda. Pojedini liturgijski dani, blagdani i njihovi nazivi stoga se mogu razlikovati od kalendara koji se danas primjenjuje u redovitom obliku rimskoga obreda.
Sveti Januarije i njegovi drugovi
Januarije neprestano naviješta Evanđelje svakome stvorenju; njegovo čudesno sačuvano svjedočanstvo krvi nastavlja govoriti o svjedočanstvu koje je dao za Krista.
Neka oni koji govore da ne mogu vjerovati ako najprije ne vide, pođu u Napulj. Ondje će vidjeti krv mučenika koja se, kada se prinese njegovoj glavi, odsječenoj prije toliko stoljeća, rastapa i vrije kao u trenutku kada je potekla iz njegovih svetih žila.
Ne, čudesa nisu nestala iz Crkve.
Istina je, Bog se ne mora podvrgavati hirovitim zahtjevima oholih ljudi koji bi mu određivali kakva čudesa moraju vidjeti prije nego što se poklone njegovu beskrajnom veličanstvu. Ipak, njegovo djelovanje kojim, kada hoće, zaustavlja prirodne zakone koje je sam ustanovio, nikada nije izostalo pred čovjekom dobre vjere, ni u jednom razdoblju povijesti.
A u naše vrijeme takvih znakova, kaže Guéranger, nije manje nego prije.
Poslušajmo sada drevnu predaju o svetom Januariju i njegovim drugovima, koji su s njime podijelili slavu mučeništva.
Mučeništvo svetoga Januarija
Januarije, biskup Beneventa, u vrijeme kada su carevi Dioklecijan i Maksimijan okrutno progonili kršćane, bio je zbog ispovijedanja kršćanske vjere doveden u Nolu pred namjesnika Kampanije, Timoteja.
Ondje je njegova postojanost bila iskušana na različite načine. Bačen je u užarenu peć, ali je iz nje izašao neozlijeđen: plamen nije dotaknuo ni njegovu odjeću ni ijednu vlas njegove kose.
Namjesnik je zbog toga još više planuo gnjevom te je naredio da se mučenikovo tijelo rasteže sve dok mu se ne iščaše zglobovi i ne pokidaju veze udova.
U međuvremenu su uhvaćeni njegov đakon Fest i lektor Deziderije. Okovani lancima, zajedno s biskupom dovedeni su pred namjesnikova kola i odvedeni u Puteole.
Ondje su bačeni u istu tamnicu u kojoj su se već nalazili Sossije, đakon iz Misena, Prokul, đakon iz Puteola, te laici Eutihije i Akutije, koji su bili osuđeni da budu bačeni zvijerima.
Sutradan su svi izvedeni u amfiteatar i predani divljim zvijerima.
Ali zvijeri, zaboravivši svoju prirodnu divljinu, polegle su pred noge svetoga Januarija.
Timotej je to pripisao čarobnjaštvu te je osudio Kristove mučenike na smrt mačem. No dok je izricao presudu, iznenada je oslijepio.
Sveti Januarije se tada pomolio za njega – i namjesniku se vratio vid.
Zbog toga je čuda, kako prenosi drevna predaja, gotovo pet tisuća ljudi prigrlilo kršćansku vjeru.
Ali nezahvalni sudac nije zbog primljenoga dobročinstva postao blaži. Naprotiv, obraćenje tolikoga mnoštva još je više raspalilo njegov bijes. Bojeći se carevih naredbi, naredio je da se sveti biskup i njegovi drugovi pogube mačem.
Tijelo svetoga Januarija u Napulju
Okolni su gradovi nastojali zadobiti tijela svetih mučenika kako bi ih imali kao svoje zagovornike pred Bogom.
Napuljci su, prema božanskoj opomeni, prenijeli tijelo svetoga Januarija. Najprije je bilo preneseno u Benevent, zatim u samostan Montevergine, a naposljetku u Napulj, gdje je položeno u glavnoj crkvi.
Ondje je postalo poznato po mnogim čudesima.
Jedno od najpoznatijih dogodilo se kada je erupcija Vezuva izbacila goleme plamene mase koje su prijetile uništenjem ne samo okolnim krajevima nego i udaljenim područjima. Predaja pripisuje svetom Januariju zagovor kojim je ta opasnost bila zaustavljena.
No postoji još jedan osobit znak koji se, prema svjedočanstvu tradicije, čuva sve do naših dana.
Krv svetoga mučenika sačuvana je zgrušana u staklenoj ampuli. Kada se prinese pred njegovu glavu, krv se na čudesan način rastapa i počinje ključati, kao da je upravo prolivena.
Tako, prema Guérangeru, mučenik i nakon svoje smrti nastavlja svjedočiti za Krista.
Svjedočanstvo mučenika
Sveti mučenici, a osobito ti, sveti Januarije, koji si bio njihov predvodnik ne samo svojom biskupskom čašću nego još više svojom hrabrošću, vaša sadašnja slava u nama budi još veću čežnju za nebom.
Vaše nekadašnje borbe potiču nas da i mi vodimo dobar boj.
Vaša ustrajnost podsjeća nas da vjera nije tek riječ koju izgovaramo, nego život koji smo spremni darovati Bogu.
A vaša neprestana čudesa, kaže Guéranger, potvrđuju vjeru Crkve.
Zato vam danas, na dan vašega nebeskog trijumfa, dugujemo hvalu i zahvalnost te tu zahvalnost prinosimo s radošću srca.
A zauzvrat, molimo vas, pružite nam svoju zaštitu.
Čuvajte gradove i krajeve koji vas časte kao svoje moćne zagovornike. Branite vjerne od napada Zloga.
I dok se vjera mnogih hladi i nestaje, prinesite Kristu, našem Kralju, vjeru onih koji vas danas časte i zazivaju.
Duhovna misao
Sveti Januarije ostaje pred nama kao lik pastira koji nije napustio svoje stado kada je došao čas kušnje.
Njegova se vjera nije temeljila na tome da će Bog uvijek ukloniti patnju. Upravo suprotno: svetac je ostao vjeran Kristu usred patnje.
To je jedna od velikih poruka mučeništva: kršćanin ne pobjeđuje zato što nikada ne trpi, nego zato što ni u trpljenju ne prestaje pripadati Kristu.
Januarije i njegovi drugovi nisu imali moć ovoga svijeta. Imali su samo vjeru, vjernost i spremnost da za Krista izgube vlastiti život.
I upravo je zato njihovo svjedočanstvo preživjelo stoljeća.
Mučenikovo tijelo može biti poraženo, ali njegovo svjedočanstvo ne može biti ušutkano.
Molitva
Sveti Januarije, biskupe i mučeniče,
ti koji si ostao vjeran Kristu usred kušnji i progona,
isprosi nam milost postojane vjere.
Kad nas obuzme strah,
daj nam hrabrost.
Kad nas pritisne kušnja,
daj nam ustrajnost.
Kad nam se vjera učini slabom,
isprosi nam pouzdanje u Krista.
Čuvaj nas od svega što nas odvaja od Boga
i svojim nas zagovorom vodi prema onoj domovini
u kojoj ti sada zajedno sa svojim drugovima
gledaš Krista licem u lice.
Sveti Januarije, moli za nas.
Sveti mučenici, molite za nas.
Amen.
