Liturgijska napomena: Prema rimskom kalendaru iz 1962., danas se slavi sveti Martin iz Toursa, biskup i ispovjednik, blagdan III. razreda. Liturgijska boja je bijela. Spominje se i sveti Menna, mučenik.
Sveti Martin, biskup i ispovjednik
Ponizni vojnik koji je postao Kristov pastir
U Francuskoj je posvećeno svetom Martinu čak tri tisuće šest stotina i šezdeset crkava, a gotovo isto toliko i u ostatku svijeta. Ta brojka svjedoči o iznimnoj ljubavi koju su mu vjernici iskazivali kroz stoljeća.
U svojim razmišljanjima Guéranger prikazuje svetoga Martina kao čovjeka koji je iz vojničkoga života prešao u službu Bogu, a potom postao jedan od velikih navjestitelja Evanđelja u Galiji. Njegova je svetost bila obilježena molitvom, poniznošću, hrabrošću i neumornom brigom za povjereni narod.
Sveti Martin nije težio biskupskoj časti. Njegovo je srce čeznulo za samotnim životom molitve, ali je prihvatio službu kada je Crkva to od njega zatražila. Čak ni kao biskup nije napustio redovničku jednostavnost: osnovao je samostan u Marmoutieru i nastavio živjeti u duhu molitve i odricanja.
Guéranger osobito ističe Martinovu spremnost da ostane uz svoj narod čak i onda kada je bio iscrpljen bolešću i približavao se smrti. Kada su ga učenici molili da ih ne napusti, svetac se obratio Bogu riječima koje sažimaju duh njegova života:
„Gospodine, ako sam još potreban tvojemu narodu, ne odbijam trud. Neka bude volja tvoja.”
Te riječi otkrivaju srce pravoga pastira: on ne živi za vlastitu udobnost, nego je spreman služiti sve dok Bog to od njega traži.
Razmišljanje za naše vrijeme
„Ne odbijam trud” – prihvatiti Božju volju u svakodnevici
Sveti Martin mogao je poželjeti miran život, daleko od odgovornosti i zahtjeva drugih ljudi. Njegova je duša čeznula za molitvom i samoćom. Ipak, kada je shvatio da ga Bog treba među ljudima, prihvatio je službu koja ga je često iscrpljivala.
Njegove riječi nisu samo riječi velikoga sveca iz davnih vremena. One su pitanje upućeno svakomu od nas: jesmo li spremni učiniti ono što je dobro i potrebno čak i kada nam nije lako?
Ponekad se Božja volja ne očituje u velikim događajima, nego u sasvim običnim dužnostima. U roditelju koji strpljivo sluša svoje dijete. U učitelju koji ne odustaje od učenika koji teško napreduje. U čovjeku koji skrbi za bolesnoga člana obitelji. U osobi koja, unatoč vlastitom umoru, pronalazi vremena za nekoga tko je usamljen.
To ne znači da nikada ne smijemo odmoriti ili priznati da smo iscrpljeni. I Isus se povlačio na samotna mjesta kako bi molio. No, odmor nas treba osnažiti za ljubav, a ne zatvoriti u ravnodušnost prema drugima.
Sveti Martin pokazuje nam da svetost nije uvijek u tome da odemo daleko od svijeta. Katkad se sastoji upravo u tome da ostanemo ondje gdje nas je Bog postavio i vjerno izvršavamo svoje poslanje.
Danas se zapitajmo: Kome sam povjeren i gdje me Bog poziva da budem strpljiviji, velikodušniji i vjerniji?
Ne moramo učiniti sve. Dovoljno je da ono što nam je danas povjereno učinimo s ljubavlju.
Molitva dana
Gospodine Isuse Kriste, dobri Pastiru naših duša, po zagovoru svetoga Martina nauči nas služiti s poniznošću i ljubavlju.
Daj nam snage da ne bježimo od svojih odgovornosti, ali i mudrosti da prepoznamo kada nam je potreban odmor i tišina pred tobom.
Oslobodi nas sebičnosti i ravnodušnosti. Otvori naše oči za ljude koji trebaju našu pomoć, našu riječ ohrabrenja ili jednostavno našu prisutnost.
Kada se umorimo i pomislimo da više ne možemo, podsjeti nas da ne moramo sve nositi vlastitom snagom. Ti si naša snaga i naša nada.
Po zagovoru svetoga Martina daj nam srce koje ne traži samo vlastitu udobnost, nego iskreno želi vršiti tvoju volju.
Gospodine, ako smo još potrebni ljudima koje si nam povjerio, daj nam milost da ne odbijemo trud ljubavi. Neka bude volja tvoja.
Amen.
Sv. Martine, biskupe i pastiru, moli za nas.
