Napomena: Tekst je preveden i priređen prema djelu Liturgijska godina (L’Année liturgique) dom Prospera Guérangera, OSB, te prati liturgijski kalendar i duhovnost tradicionalne rimske liturgije.
SVETI ANĐELI ČUVARI
Iako svetkovina 29. rujna slavi hvale svih devet slavnih korova, pobožnost je vjernika u kasnijim vremenima željela imati poseban dan posvećen Anđelima Čuvarima. Nekoliko je crkava poduzelo inicijativu i slavilo blagdan prema različitim obredima i na različite dane, a Pavao V. (1608.) dopustio je njegovo slavljenje po volji. Klement X. (1670.) odredio je njegovo obvezno slavljenje kao blagdan dvostrukoga obreda 2. listopada, prvoga slobodnog dana nakon svetoga Mihaela, o kojemu na taj način ostaje na neki način ovisan.
Po vjeri, na temelju svjedočanstva Svetoga pisma i jednodušne Predaje, Bog svojim Anđelima povjerava čuvanje ljudi, koji su pozvani zajedno s tim blaženim duhovima promatrati Njega u svojoj zajedničkoj domovini. Katolička teologija uči da se ta zaštita proteže na svakoga člana ljudskoga roda, bez ikakve razlike između pravednih i grešnika, nevjernika i krštenih.
Odvraćati opasnosti; podupirati čovjeka u njegovoj borbi protiv demona; buditi u njemu svete misli; spriječiti ga da sagriješi, a ponekad ga čak i kazniti; moliti za njega i prikazivati njegove molitve Bogu: takva je služba Anđela Čuvara.
Njegovo je poslanje tako posebno da jedan anđeo ne preuzima istodobno čuvanje više osoba; njegova je briga tako marljiva da svoga štićenika prati od prvoga do posljednjega dana njegova smrtnoga života, primajući njegovu dušu kada napušta ovaj život i noseći je od nogu vrhovnoga Suca na mjesto koje je zaslužila na nebu ili na njezin privremeni boravak u mjestu očišćenja i pročišćenja.
Anđeli Čuvari najvećim se dijelom uzimaju iz najnižega od devet korova, onoga koji je nama najbliži. Bog Serafinima, Kerubinima i Prijestoljima pridržava čast da tvore njegov neposredni dvor. Gospodstva, sa stuba njegova prijestolja, predsjedaju upravljanjem svemirom; Sile bdiju nad tijekom zakona prirode, očuvanjem vrsta i kretanjem nebesa; Vlasti drže duhove zloće u podložnosti.
Cijeli ljudski rod, kao i njegova velika društvena tijela, narodi i Crkve, povjereni su Poglavarstvima; dok se čini da Arkanđeli, koji predsjedaju manjim zajednicama, imaju i službu prenošenja Anđelima Božjih zapovijedi, zajedno s ljubavlju i svjetlom koje nam dolazi čak i od prve i najviše hijerarhije.
O dubino Božje mudrosti! Tako se, dakle, čudesna raspodjela službi među korovima nebeskih duhova završava službom povjerenom najnižemu redu – čuvanjem čovjeka, zbog kojega svemir postoji. Takav je nauk Škole; a Apostol na isti način kaže:
„Nisu li svi oni služnički duhovi, poslani da služe onima koji će baštiniti spasenje?“
Ali Bog, premda je velikodušan prema cijelome ljudskom rodu, na poseban način časti knezove svoga naroda, one koji su najviše obdareni njegovom milošću ili koji vladaju zemljom u njegovo ime; sveci svjedoče da izvanredna savršenost ili više poslanje u Crkvi ili državi osigurava pojedincu pomoć višega duha, a da anđeo koji je prvi bio određen za njega zbog toga nužno ne napušta svoju službu.
Štoviše, u pogledu djela spasenja, Anđeo Čuvar nema razloga bojati se da će ostati sam na svome mjestu; na njegovu molbu i na Božju zapovijed čete njegove blažene braće, koje ispunjaju nebo i zemlju, uvijek su spremne pružiti mu svoju pomoć.
Ti plemeniti duhovi, djelujući pod Božjim pogledom, čiju ljubav žele svim mogućim sredstvima poduprijeti, imaju među sobom tajanstvene saveze koji ponekad među njihovim štićenicima, čak i na zemlji, stvaraju veze čija će tajna biti otkrivena u svjetlu vječnosti.
„Kako je duboka tajna“, kaže Origen, „raspodjela duša anđelima određenima da ih čuvaju! To je božanska tajna, dio sveopćega poretka usredotočenoga na Bogočovjeka. I nije bez neizrecivoga reda što su službe na zemlji, mnogobrojna područja prirode, povjerena nebeskim Silama: izvori i rijeke, vjetrovi i šume, biljke, živa bića na kopnu i u moru, čije različite službe međusobno skladno djeluju po anđelima koji ih sve usmjeravaju prema zajedničkom cilju.“
Ponovno, o ovim Jeremijinim riječima: „Dokle će zemlja tugovati?“ Origen, potpomognut autoritetom svoga prevoditelja svetoga Jeronima, nastavlja:
„Po svakome od nas zemlja se raduje ili tuguje; i ne samo zemlja, nego voda, vatra, zrak, svi elementi; pod tim imenom ovdje moramo razumjeti ne neosjetljivu materiju, nego anđele koji su postavljeni nad svim stvarima na zemlji. Postoji anđeo zemlje koji sa svojim drugovima tuguje zbog naših grijeha.
Postoji anđeo voda kojemu se primjenjuju riječi psalma: Vode su Te vidjele i ustuknule, bezdani se uznemiriše; silan je bio šum voda; oblaci su pustili glas, jer strijele Tvoje lete.“
Kako je veličanstvena priroda promatrana u tom svjetlu! Tako su drevni ljudi, istinitiji kao i poetičniji od našega naraštaja, uvijek promatrali svemir. Njihova je pogreška bila u tome što su se klanjali tim tajanstvenim silama, na štetu jedinoga Boga, pred kojim se oni koji nose svijet klanjaju.
„Zrak i zemlja i ocean, sve je puno anđela“, kaže sveti Ambrozije. „Elizej, opkoljen čitavom vojskom, nije osjećao strah; jer je vidio nevidljive čete koje su mu pomagale. Neka prorok i tebi otvori oči; neka te neprijatelj, pa makar bio i legija, ne zastraši; ti misliš da si opkoljen, a slobodan si: više ih je s nama nego s njima.“
Ali vratimo se našemu posebno određenom Anđelu i razmotrimo ovo drugo svjedočanstvo:
„Plemeniti čuvar svakoga od nas ne spava i ne može biti prevaren. Zatvori svoja vrata i učini noć tamnom; ali zapamti, nikada nisi sam; njemu nije potrebno dnevno svjetlo da bi vidio tvoja djela.“
A tko to govori? Ne crkveni otac, nego poganin, filozof rob Epiktet.
Na kraju poslušajmo opata iz Clairvauxa, koji ovdje daje slobodu svojoj rječitosti:
„Na svakome mjestu iskazuj poštovanje svome Anđelu. Neka te zahvalnost za njegova dobročinstva potakne da častiš njegovu veličinu. Ljubi ovoga svoga budućega subaštinika, čuvara kojega ti je Otac odredio tijekom tvoga djetinjstva. Jer premda smo sinovi Božji, još smo uvijek samo djeca, a naš je put dug i opasan. Ali Bog je svojim Anđelima zapovjedio da te čuvaju na svim tvojim putovima. Na rukama će te nositi, da ne udariš nogom o kamen.
Gazit ćeš po guji i bazilisku i zgazit ćeš lava i zmaja. Da, ondje gdje je put dovoljno gladak za dijete, oni će se zadovoljiti time da te vode i podupiru tvoje korake, kao što se čine s djecom. Ali ako kušnje zaprijete da nadmaše tvoje snage, oni će te nositi na svojim rukama.
O, te anđeoske ruke! Zahvaljujući njima, kroz kakve smo strašne tjeskobe prošli, gotovo i ne misleći na njih, a u nama je od njih ostao samo dojam iznenada raspršenoga ružnog sna!“
A u svome komentaru Pjesme nad pjesmama sveti Bernard ovako opisuje pobjedu Anđela:
„Jedan od Zaručnikovih drugova, poslan s neba izabranoj duši kao posrednik, gledajući ostvareno otajstvo, kako se raduje i govori: ‘Zahvaljujem Ti, Bože veličanstva, što si uslišao želju njezina srca!’ A upravo on, kao ustrajni prijatelj, nije prestajao putem šaptati duši na uho: ‘Uživaj u Gospodinu i on će ti ispuniti želje tvoga srca’; i ponovno: ‘Uzdaj se u Gospodina i drži se njegova puta’; a zatim: ‘Ako on odgađa, čekaj ga, jer će sigurno doći i neće zakasniti.’
U međuvremenu je pred našega Gospodina iznosio želju duše govoreći: ‘Kao što košuta čezne za izvorima voda, tako ova duša čezne za Tobom, Bože; smiluj joj se, usliši njezine vapaje i pohodite je u njezinoj osamljenosti.’
A sada vjerni svadbeni posrednik, povjerenik neizrecivih tajni, nije ljubomoran. On ide od Zaručnika k zaručnici, prinoseći želje i donoseći darove; potiče jednoga i smiruje drugoga. Ponekad ih još u ovome svijetu dovodi u međusobnu prisutnost, bilo uzdižući Zaručnicu u zanosu, bilo spuštajući Zaručnika; jer on je član domaćinstva i poznat u palači, i ne boji se odbijanja, jer svaki dan gleda lice Oca.“
Ujedinimo se s Crkvom i prikažimo svojim Anđelima Čuvarima ovu himnu današnjih Večernjih.
HIMAN
Slavimo Anđele, čuvare ljudi,
koje nam je nebeski Otac dao za pratioce,
da naša slaba narav ne bi podlegla
zasjedama naših neprijatelja.
Jer otkako je anđeo izdajnik pao
i pravedno bio zbačen s časti koju je uživao,
on, goreći od zavisti, sada nastoji
izagnati one koje Bog poziva u nebo.
Dođi stoga ovamo, budni čuvaru;
odvrati od zemlje koja ti je povjerena
i bolesti duše
i sve što prijeti da naruši mir njezinih stanovnika.
Neka sveta Trojica uvijek bude pobožno slavljena,
čijom se vječnom snagom upravlja
ovim trostrukim svijetom, nebom, zemljom i bezdanom;
i čija slava vlada kroz sva vremena.
Amen.
SEKVENCA
Prije ustanovljenja posebne svetkovine u čast Anđela Čuvara, ova se sekvenca pjevala u nekim crkvama 29. rujna.
Zazovimo svojim čežnjama posrednike najvišega Kralja,
branitelje Kristova stada:
oni se nazivaju gorama,
koje po posebnoj povlastici okružuju Božje prijestolje.
Oni tvore trostruku nebesku hijerarhiju,
koja cvjeta pod jednom božanskom Mudrošću
i uživa trostruko svjetlo;
ona nas usavršava, čisti, prosvjetljuje,
da se naša duša uzdigne od grijeha.
Dok se približavaju u kontemplaciji,
kad su poslani izvršiti njegovu volju, ne udaljuju se od njega,
jer njihovo dolaženje i odlaženje jest unutar Boga.
Odbijaju neprijatelje, vode pravednike,
njeguju pobožne koje štite
i posjećuju ožalošćene.
Premda su već blaženi,
nama su ipak dodijeljeni
i nose naše molitve Bogu;
ne napuštaju svece na zemlji,
nego žele njihovo društvo,
da se njihovi vlastiti redovi upotpune.
O sretnih li građana!
Dok ispunjavaju svoje službe,
ne gube radosti neba:
molimo ih s pouzdanjem
da nam uvijek pomažu pred Bogom.
Amen.
Blagoslovljeni bili, o sveti Anđeli,
jer se vaša ljubav ne umara od zločina ljudi;
među tolikim drugim dobročinstvima
zahvaljujemo vam što zemlju činite nastanjivom
udostojavajući se uvijek prebivati u njoj.
Samoća često teško pritišće srca Božje djece,
u velikim gradovima i na putovima svijeta,
gdje se susreću samo stranci ili neprijatelji;
ali ako se broj pravednih smanjuje,
vaš se broj nikada ne smanjuje.
Usred uznemirenoga mnoštva, kao i u pustinji,
nema nijednoga ljudskog bića
koje uza se nema Anđela,
predstavnika sveopće Providnosti
nad zlima i dobrima podjednako.
O blaženi duhovi!
Vi i mi imamo istu domovinu,
istu misao, istu ljubav;
zašto bi nas zbunjeni zvukovi lakomislenoga mnoštva
ometali u nebeskom životu
koji već sada možemo voditi s vama?
Ometa li metež javnih mjesta vas
da ondje držite svoje zborove
ili sprječava Svevišnjega da čuje vaše harmonije?
I mi, promatrajući vjerom lice našega nebeskoga Oca
koje vi uvijek radosno gledate,
želimo na svakome mjestu pjevati hvale našemu Gospodinu
i u svako doba sjediniti svoje klanjanje s vašim.
Tako će, kada naše ponašanje postane potpuno anđeosko,
sadašnji život biti pun mira
i bit ćemo dobro pripravljeni za vječnost.
Kratko razmišljanje za naše vrijeme
Guéranger nas danas podsjeća na nešto što suvremeni čovjek lako zaboravi: nismo sami.
Anđeo Čuvar nije tek lijepa pobožna slika iz djetinjstva. U Guérangerovu tekstu on je stvarni znak Božje providnosti: prati čovjeka, štiti ga, potiče na dobro i donosi njegove molitve pred Boga.
Posebno je lijepa slika svetoga Bernarda koju Guéranger prenosi: kada je put pretežak za dijete, anđeo ga uzima na svoje ruke.
Koliko puta i mi mislimo da moramo sve sami izdržati. A možda je upravo u tome jedan od problema našega vremena – previše nosimo sami, a premalo dopuštamo Bogu da nas nosi.
Poticaj za danas
Kad danas osjetiš strah, napetost ili samoću, zastani na trenutak i reci:
„Anđele Božji, čuvaru moj, ostani uz mene i vodi me prema Bogu.“
Ne moraš odmah riješiti sve. Najprije se smiri, a onda učini ono što je potrebno.
Anđele Božji, čuvaru moj,
koji si me Božjom dobrotom primio u svoju zaštitu,
prosvjetljuj me, čuvaj me, upravljaj mnome i vodi me. Amen.
