U svojoj novoj knjizi A Catholic Guide to Being Human dr. John Grabowski podsjeća nas da je pojam „osoba“ opterećen većim brojem teoloških implikacija nego što često uzimamo u obzir. Prepoznati te implikacije i razložiti ih prvi je korak prema odgovoru na možda najveće pitanje našega doba: Što znači biti čovjek?
Kršćanski Zapad nekoć je imao pouzdan odgovor na to pitanje, odgovor čvrsto ukorijenjen u otajstvu Utjelovljenja. Snaga toga uvjerenja bila je temelj velike i humane civilizacije. To ne znači da je riječ bila o bezgrešnoj civilizaciji, nego o civilizaciji u kojoj su čak i njezini najteži promašaji potvrđivali pravilo njezine temeljne ljudskosti.
Pravilno razumijevanje ljudske osobe zahtijeva da pažljivo razmišljamo o čovjeku i kao o „čemu“ i kao o „kome“.
Danas se čini da smo izgubili sigurnost u svoje odgovore na veliko pitanje. Stoga je, dok smo izgubili iz vida i Boga i čovjeka, naš svijet postao manje human, čak i dok smo napredovali u moći i tehnološkom gospodarenju. Naš osjećaj vlastitog identiteta i svojega mjesta u svijetu iskrivljen je. U opasnosti smo da postanemo, kako kaže Grabowski, istodobno „tehnološki divovi i moralni patuljci“.
Kao što je papa Lav XIV. jasno istaknuo u Magnifica Humanitas, jedno od velikih iskušenja našega tehnološkog doba zapravo je vrlo drevno iskušenje: iskušenje da u svoj svojoj oholosti sami sebi izgradimo novu Babilonsku kulu. Svijet „zamišljen bez upućivanja na Boga“ nužno mora biti i svijet izgrađen bez upućivanja na čovjeka — svijet koji je doslovno neljudski.
Promjenjivi ritmovi i obrasci našega načina života oblikuju način na koji razumijemo sami sebe. Ponekad prijetnje našem razumijevanju samih sebe nastupaju naglo — kao u slučaju pojave nuklearnog oružja ili, danas, razvoja umjetne inteligencije — pa stoga potiču mnogo samopropitivanja. Ponekad je promjena mnogo suptilnija i, osobito kada se promjena doživljava kao bezazlena ili korisna, odvija se gotovo neprimjetno.
Koliko god nas naše okruženje i okolnosti duboko oblikovali (a oblikuju nas!), mi nikada nismo samo proizvod svojih okolnosti. Sama ljudska narav jamči ono na čemu je inzistirao papa Ivan Pavao II.:
„Ne smije se zaboraviti da je način na koji pojedinac koristi svoju slobodu uvjetovan na bezbroj načina. Iako ti čimbenici zasigurno utječu na slobodu, oni je ne određuju; oni ostvarivanje slobode čine težim ili lakšim, ali je ne mogu uništiti.“
Čak i pobožnim kršćanima ponekad je potrebno podsjetiti da je naše razumijevanje samih sebe uvjetovano svijetom koji nas okružuje, često na načine koje nije lako uočiti. A čak i pobožne kršćane ponekad treba podsjetiti da su prijetnje i izazovi koje opažamo — ma koliko bili jasni i neposredni — samo dio priče, a možda ni njezin najveći dio.
Ukratko, kada je riječ o razumijevanju samih sebe i svojega mjesta u svijetu, moramo paziti da vidimo i šumu i stabla. Upravo ovdje nova knjiga profesora Grabowskog doista blista.
„Neki od crkvenih otaca“, piše Grabowski u uvodu, „vidjeli su čovjeka kao mikrokozmos makrokozma — minijaturnu inačicu čitavoga svemira. Ljudska bića istodobno su materijalna (poput fizičkog svijeta i životinja) te razumna i duhovna (poput anđela i samoga Boga). Na taj način ljudska osoba predstavlja sažetak svega stvorenoga i stoji u središtu povijesti spasenja.“
Potrebno je izvrsno poznavanje brojnih područja da bi se tako opširna tema obradila na inteligentan način. No Grabowski ovdje pokazuje svoje dugogodišnje iskustvo učitelja i svoje vladanje predmetom. On pojašnjava bez pretjeranog pojednostavljivanja; sažima bez iskrivljavanja; piše precizno, a da se ne oslanja na žargon ili pretjerano stručne izraze. Rezultat je uvjerljiv prikaz kršćanske antropologije koji je istodobno iznimno pristupačan i čitljiv, a da se pritom ništa ne razvodnjava.
Možda je najugodnija značajka ove knjige upravo ono što bismo mogli nazvati njezinim osjećajem za mjeru. Grabowski je moralni teolog i jasno je da dijeli mnoge brige zbog gorućih izazova našega vremena. Cijelo jedno poglavlje posvećuje onome što naziva „Odstupanjima, iskrivljenjima i obmanama“ ljudske osobe koje danas vidimo oko sebe. On je, slikovito rečeno, vrlo svjestan stabala koja stoje pred nama u šumi.
Ali tim hitnim moralnim izazovima našega vremena nikada nije dopušteno da zaklone širi horizont. Oni su predstavljeni u golemom kontekstu čitave priče o Stvaranju, Padu i Otkupljenju. Upravo u tom kontekstu i na pozadini Svetoga pisma, Predaje i sakramentalnog života Crkve izazovi poput umjetne inteligencije, genetičkog inženjerstva i umjetne kontracepcije (da navedemo samo tri primjera iz knjige) dobivaju svoj pravi značaj i svoju pravu mjeru.
Ta odstupanja, iskrivljenja i obmane izgledaju razmjerno malena u usporedbi s čitavom poviješću spasenja. Pa ipak, upravo u razumijevanju te cjelokupne povijesti — priče o dostojanstvu koje čovjek prima od svojega Stvoritelja, o visinama na koje je čovjek pozvan, o cijeni svoje neposlušnosti te o neprocjenjivoj ljubavi i milosrđu Boga koji uzima ljudsku narav kako bi nas otkupio i učinio svojim posvojenim sinovima i kćerima — vidimo koliko je naša ljudskost dragocjena i koliko je opako izobličavati i iskrivljavati ono što je Bog stvorio na svoju sliku i priliku.
A Catholic Guide to Being Human knjiga je koja itekako vrijedi za katoličke čitatelje (i one koje katolicizam zanima), od tinejdžerske dobi nadalje. Kao netko tko se neprestano bavi pisanjem i čitanjem o kršćanskoj antropologiji, zahvalan sam na (i možda pomalo zavidim) vještini dr. Grabowskog da s tolikom jasnoćom sagleda i šumu i stabla.
