„Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim“
Napomena: Tekst je preveden i priređen prema djelu Liturgijska godina (L’Année liturgique) dom Prospera Guérangera, OSB, te prati liturgijski kalendar i duhovnost tradicionalne rimske liturgije.
XVII. nedjelja nakon Duhova
Evanđelje koje je danas određeno za svetu Misu XVII. nedjelje nakon Duhova dalo je ovoj nedjelji naziv Nedjelja ljubavi prema Bogu. Tako je od vremena kada je Evanđelje o ozdravljenju čovjeka od vodene bolesti i o pozivu na svadbenu gozbu pomaknuto na prethodnu nedjelju.
Sveta Misa
Božji su sudovi uvijek pravedni: bilo da u svojoj pravdi ponižava ohole, bilo da u svome milosrđu uzvisuje ponizne. Prošle smo nedjelje vidjeli Vrhovnoga Gospodara svih stvari kako svakomu određuje njegovo mjesto za božanskim stolom. Prisjetimo se ponašanja uzvanika i načina na koji je postupio prema poniznima i oholima.
Klanjajući se sudovima našega Gospodina, zapjevajmo ulaznu pjesmu i, što se nas tiče, potpuno se prepustimo njegovu milosrđu.
Ulazna pjesma
Pravedan si, Gospodine, i pravedan je sud tvoj; postupaj sa slugom svojim po svome milosrđu.
Blago onima koji su neokaljani na putu, koji hode po zakonu Gospodnjem.
Zborna molitva
Najomraženija od svih prepreka s kojima se božanska ljubav susreće na zemlji jest ljubomora Sotone, koji se bezbožnom uzurpacijom nastoji domoći posjeda naših duša – duša koje su stvorene od Boga i za Boga.
Pridružimo se svetoj Crkvi i molimo za onu nadnaravnu pomoć koja nam je potrebna kako bismo izbjegli pogubni dodir zmije.
Daj, molimo te, Gospodine, svome narodu da izbjegava đavolske zaraze i da čistim umom slijedi samo tebe, jedinoga Boga. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu. Amen.
Poslanica
Efežanima 4, 1–6
Braćo! Zaklinjem vas ja, sužanj u Gospodinu, da živite dostojno poziva kojim ste pozvani, sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću, podnoseći jedni druge u ljubavi; nastojeći sačuvati jedinstvo Duha u svezi mira.
Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste pozvani na jednu nadu svoga poziva. Jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst. Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, po svima i u svima.
Crkva nam danas stavlja pred oči riječi svetoga Pavla kako bi nas podsjetila na dostojanstvo našega poziva.
A kakav je to poziv?
To je poziv kojim nas Bog poziva na svetu gozbu božanskoga sjedinjenja; poziv da jednoga dana kraljujemo na nebu s Riječju koja je postala naš Zaručnik i naša Glava.
Isus nam je prošle nedjelje rekao: „Kad budeš pozvan na svadbu, sjedni na posljednje mjesto.“ Apostol nam danas govori: „Živite dostojno poziva kojim ste pozvani.“
Tri su kreposti koje moramo osobito njegovati: poniznost, blagost i strpljivost. One su sredstva kojima se postiže cilj koji nam je ponuđen.
A taj je cilj jedinstvo onoga golemog Tijela koje Sin Božji čini svojim po otajstvenom sjedinjenju s našom ljudskom naravi.
Od onih koje poziva da postanu njegova zaručnica, kosti njegovih kostiju i tijelo njegova tijela, naš Bog i Čovjek traži jedan uvjet: da među njima vlada takav sklad da svi budu jedno tijelo i jedan duh u svezi mira.
„Veza preslavna!“ kliče sveti Ivan Zlatousti; „veza predivna, koja nas sve sjedinjuje jedne s drugima, a zatim, tako sjedinjene, sjedinjuje s Bogom.“
Snaga te veze jest sam Duh Sveti, koji je sva svetost i ljubav. On stvara te duhovne i božanske veze. On s nebrojenim mnoštvom krštenih čini ono što duša čini u ljudskom tijelu: daje mu život i sjedinjuje sve udove u jedno.
Po Duhu Svetome mladi i stari, siromašni i bogati, muškarci i žene, premda se u svemu drugome razlikuju, postaju jedno; tako reći stapaju se u vatri koja vječno gori u Presvetom Trojstvu.
Ali da bi plamen beskrajne ljubavi mogao tako obuhvatiti naše obnovljeno čovještvo, moramo ukloniti sebična suparništva, zamjerke i nesloge.
Dok god one postoje među nama, pokazuju da smo još tjelesni i neprikladno gradivo da bi nas božanski plamen zahvatio i ostvario jedinstvo koje taj plamen proizvodi.
Prema lijepoj usporedbi svetoga Ivana Zlatoustoga, kada vatra zahvati različite vrste drva koja su u nju bačena, ako pronađe gorivo potpuno suho, načinit će od svih tih različitih drva jednu goruću hrpu; ali ako su drva vlažna i mokra, ne može ih zahvatiti niti ih pretvoriti u jedan zajednički plamen.
Tako je i u duhovnom poretku: nezdrava vlažnost strasti sprječava djelovanje Duha koji posvećuje; a jedinstvo, koje je istodobno sredstvo i cilj ljubavi, postaje nemoguće.
Stoga se povežimo sa svojom braćom onom blaženom vezom ljubavi koja, ako nas i sputava, sputava samo naše loše raspoloženje; u svemu drugome ona proširuje naša srca jer daje slobodan prostor Duhu Svetomu da ih vodi prema ostvarenju one jedne nade našega zajedničkog poziva: sjedinjenja s Bogom po ljubavi.
Ljubav je, čak i među svetima dok su još na zemlji, naporna krepost. Jer ni u najboljima milost rijetko potpuno uspostavlja ravnotežu među sposobnostima čovjeka koje je istočni grijeh poremetio.
Stoga se slabosti ljudske naravi katkad očituju, bilo pretjerivanjem bilo nedostatkom. A kada se pojave, ne ponizuje se samo sam svetac zato što su ga nadvladale, nego i oni koji s njim žive moraju prema njemu iskazivati blagost i strpljivost.
Bog sve to dopušta da bi povećao zaslugu svih i učinio da sve više čeznemo za nebom.
Jer samo ćemo ondje biti, ne samo potpuno nego i bez ikakva napora, u savršenom skladu sa svojim bližnjima.
Ondje će cijelo naše biće biti savršeno i mirno podložno vlasti triput svetoga Boga, koji će tada biti „sve u svima“.
Tada će sam Bog otrti suze svojih izabranih; njihove će nevolje nestati jer će se cijelo njihovo biće obnoviti sjedinjenjem s njim, beskrajnim izvorom svega.
Vječni će Sin Božji tada, pobijedivši u svakom udu svoga otajstvenoga tijela neprijateljske sile i samu smrt, pokazati puninu otajstva svoga utjelovljenja kao prava Glava čovječanstva, posvećenoga, obnovljenoga i razvijenoga u njemu.
Tada će se radovati gledajući kako je djelovanjem Duha koji posvećuje u svakom pojedinom dijelu toga čudesnog Tijela ostvarena njemu određena mjera savršenstva.
To je Tijelo koje je on udostojao pridružiti sebi vezom ljubavi, da bi zajedno sa svim stvorenjem vječno slavilo slavu Presvetoga Trojstva.
Kako će tada biti nadmašena i najljepša glazba zemlje! Kako će nam se naši najsavršeniji zborovi činiti poput djece koja pjevaju neskladno u usporedbi sa skladom i jedinstvom one vječne pjesme!
Pripremimo se za taj nebeski zbor. Uskladimo već sada svoje glasove tako što ćemo svoja srca uskladiti s puninom ljubavi koju ovdje na zemlji tako rijetko uživamo, ali koju bismo uvijek trebali nastojati ostvarivati, strpljivo podnoseći pogreške svoje braće i vlastite pogreške.
Evanđelje
Matej 22, 34–46
U ono vrijeme pristupe Isusu farizeji, i jedan od njih, zakonoznanac, upita ga kušajući ga:
„Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?“
A Isus mu reče:
„Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. A druga je ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.“
A kad su se farizeji okupili, upita ih Isus:
„Što vam se čini o Kristu? Čiji je on sin?“
Kažu mu: „Davidov.“
Reče im:
„Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom govoreći: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?
Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je onda sin?“
I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi; niti se itko od toga dana više usudio postavljati mu pitanja.
Krist je dopustio da bude kušan kako bi svojim vjernima pokazao kako se treba oduprijeti napadima Zloga.
Danas, međutim, ne susreće protivljenje đavla, nego licemjerje svojih neprijatelja – farizeja. Oni ga žele uhvatiti u njegovim riječima.
Ali Krist pobjeđuje.
Zakonoznanac pita: koja je najveća zapovijed u Zakonu?
Spasitelj odgovara riječima koje obuhvaćaju sav Zakon i sve Proroke:
ljubiti Boga svim srcem, svom dušom i svim umom; a bližnjega ljubiti kao sebe samoga.
Tako druga zapovijed izvire iz prve i s njom je nerazdvojno povezana.
Tko ljubi Boga, ne može prezirati onoga koga je Bog stvorio. Tko je sjedinjen s Kristom, pozvan je ljubiti i one koji pripadaju njegovu Tijelu.
Krist je Bog kojemu pripada prva i najveća ljubav. Ali on je i savršeni Čovjek, uzor i brat svih ljudi.
On je Kralj koji upravlja svojim narodom; Veliki Svećenik koji ga prinosi Ocu; Glava koja svojim udovima daje život i svjetlo; Otkupitelj paloga ljudskog roda.
Zato je Krist izvor i najviši razlog svake ljubavi koja doista zaslužuje ime ljubavi.
Ne smijemo, dakle, isključiti nikoga iz svoje ljubavi, osim onoga koji je konačno i zauvijek odijeljen od Krista.
Jer tko ljubi Krista, ljubi i njegovu Crkvu, koja je njegovo Tijelo, i njezine članove.
„Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“
To je zapovijed koju nam danas daje sam Gospodin.
A sveti Pavao govori:
„Svrha Zakona jest ljubav.“
I ponovno:
„Svrha Zakona jest Krist.“
Tako se vidi njihova povezanost.
Punina Zakona, koji uređuje čovjekov život, jest ljubav; a Krist je njezin cilj. Sveto Pismo, također, svjedoči upravo o Kristu.
Farizeji su znali da je Mesija Davidov sin. Ali nisu razumjeli kako ga David može nazivati svojim Gospodinom.
Krist ih svojim pitanjem vodi prema otajstvu svoje osobe: on je Davidov sin po tijelu, ali je Gospodin i Sin Božji po svome božanstvu.
Nitko mu nije mogao odgovoriti.
Prinosna molitva
Molio sam svoga Boga, ja Daniel, govoreći: Usliši, Gospodine, milostivo molitve sluge svoga; obasjaj svojim licem svoje svetište i milostivo pogledaj na svoj narod, nad kojim je zazvano tvoje ime, Bože.
Dok sam još govorio i molio te, ispovijedajući svoje grijehe i grijehe svoga naroda…
Tajna
Ponizno te molimo, Gospodine, da nas ova sveta otajstva koja slavimo oslobode od prošlih grijeha i sačuvaju od budućih. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu. Amen.
Pričesna molitva
Zavjetujte i ispunite zavjete Gospodinu, Bogu svome, svi koji mu naokolo prinosite darove. Strašan je onaj koji oduzima dah knezovima, strašan kraljevima zemaljskim.
Popričesna molitva
Neka se, svemogući Bože, po tvojim svetim otajstvima izliječe naše mane i neka nam se pribave vječni lijekovi. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu. Amen.
Na kraju dana
Ono što nam Crkva danas stavlja pred oči može se sažeti u riječima samoga Krista:
„Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim… i ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“
A sveti Augustin, govoreći o tom jedinstvu ljubavi, ostavlja nam kratku molitvu:
Prionimo uz Jednoga, uživajmo u Jednome, budimo svi jedno u Njemu.
Hæreamus Uni, fruamur Uno, permaneamus unum.
Amen.
