Poniznost koja služi Bogu i ljudima
Liturgijska napomena: Prema tradicionalnom rimskom kalendaru iz 1962., danas se slavi blagdan svetoga Karla Boromejskoga, biskupa i ispovjednika, III. razreda, s bijelom liturgijskom bojom. Istoga se dana spominju sveti mučenici Vital i Agrikola.
„Poniznost. Ta je riječ, okrunjena zlatom, već stajala na obiteljskom grbu Karla Boromejskoga kada se rodio u dvorcu Arona. Govorilo se da članovi obitelji Borromeo poznaju poniznost jedino po tome što je nose na svojem grbu. No došlo je vrijeme kada će najuzvišeniji izdanak te plemenite obitelji opravdati taj tajanstveni znak i kada će jedan Borromeo, na vrhuncu svoje veličine, naučiti isprazniti svoje srce od samoga sebe kako bi ga Bog mogao ispuniti.
Ipak, ponizni svetac nije se odrekao plemenitosti svojega roda. Bio je najhrabriji među svojima, a njegova su djela trebala nadmašiti slavne pothvate dugoga niza predaka. Još jedan dokaz da poniznost nikada ne ponižava čovjeka.
Karlo je imao jedva dvadeset dvije godine kada ga je njegov ujak, papa Pio IV., pozvao na zahtjevnu službu državnog tajnika. Ubrzo ga je imenovao kardinalom i milanskim nadbiskupom te mu povjerio sve veće časti i odgovornosti.”
Razmišljanje za naše vrijeme
Poniznost nije slabost, nego snaga koja služi
Sveti Karlo Boromejski imao je sve što bi čovjek mogao poželjeti: plemenito podrijetlo, obrazovanje, ugled i visoke crkvene službe. Ipak, njegova se svetost nije sastojala u častima koje je primio, nego u tome što je svoje sposobnosti i odgovornosti stavio u službu Boga i ljudi.
Poniznost ne znači misliti da ništa ne vrijedimo. Ona znači znati da su naši darovi primljeni od Boga i da nam nisu dani samo za vlastitu korist. Čovjek može biti sposoban, obrazovan i odgovoran, a ipak ostati ponizan ako svoje sposobnosti ne koristi kako bi se uzvisivao nad drugima, nego kako bi im služio.
Sveti Karlo izvrstan je primjer svima koji imaju odgovornost za druge. Nije dovoljno drugima govoriti kako trebaju živjeti. Potrebno je nastojati vlastitim životom potvrditi ono što govorimo. Obnova Crkve i društva ne počinje samo pravilima i odlukama, nego i osobnom svetošću.
To vrijedi i u našim obiteljima, školama i radnim zajednicama. Lako je primijetiti tuđe pogreške, zahtijevati promjenu i očekivati da se drugi poprave. Teže je početi od sebe: biti pravedan kada smo umorni, strpljiv kada nas netko iskušava, dosljedan kada nas nitko ne nadzire i spreman priznati vlastitu pogrešku.
Možda nećemo imati priliku učiniti velika djela poput svetoga Karla. Ali svaki dan imamo priliku biti vjerni u malome.
Pravo pitanje nije koliko ljudi sluša naše riječi, nego koliko se ljudi može osloniti na naš primjer.
Molitva dana
Gospodine, Bože naš,
ti si svetoga Karla Boromejskoga obdario revnošću za svoju Crkvu i ljubavlju prema povjerenom mu narodu.
Po njegovu zagovoru podari nam ponizno i velikodušno srce. Oslobodi nas taštine, sebičnosti i želje za priznanjem. Nauči nas svoje sposobnosti, vrijeme i dobra upotrebljavati za dobro drugih.
Daj svima koji nose odgovornost za druge mudrost da ispravno vode, hrabrost da čine ono što je dobro i ljubav koja ne napušta čovjeka u njegovoj nevolji.
Neka naš život bude vjerodostojno svjedočanstvo tvoje dobrote.
Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Mali poticaj za sutra: Učini jedno dobro djelo koje nitko ne mora primijetiti. Pomozi bez očekivanja zahvale, saslušaj nekoga bez prekidanja ili priznaj pogrešku bez opravdavanja. Tako se poniznost pretvara u konkretan čin ljubavi.
