Napomena: Tekst je preveden iz djela Liturgijska godina (L’Année liturgique) doma Prospera Guérangera i prati stariji oblik rimskoga liturgijskog kalendara. Pojedini liturgijski dani, blagdani i njihovi nazivi stoga se mogu razlikovati od kalendara koji se danas primjenjuje u redovitom obliku rimskoga obreda.
„I Duh i Zaručnica govore: Dođi! I tko ovo čuje, neka rekne: Dođi! […] Da, dolazim ubrzo! Amen! Dođi, Gospodine Isuse!”
(Otk 22, 17.20)
Crkva koja iščekuje Gospodinov dolazak
Dok svojim pjesmama častimo Crkvu proslavljenu na nebu, a svojim molitvama pomažemo Crkvi koja trpi u čistilištu, okrenimo svoje misli i Crkvi koja se još bori na zemlji. Upravo nam je ovih dana, dok se liturgijska godina približava svome završetku, Crkva prikazana kao ona koja se sprema dovršiti svoje poslanje na zemlji.
Crkva je naš uzor, ali osobito na kraju našega zemaljskog hodočašća trebali bismo njezino držanje učiniti i svojim vlastitim. Dijalog koji smo naveli na početku, a kojim će završiti povijest svijeta, jasno pokazuje osjećaje kojima Duh Sveti nadahnjuje Crkvu dok se priprema za posljednji čas.
Kao što patnje umirućega čovjeka raskidaju posljednje veze koje su ga vezivale uz osjetilni život, tako će i posljednji društveni potresi, ma koliko snažno uzdrmali Crkvu, naposljetku osloboditi Crkvu okova svijeta koji više neće moći spasiti od propasti.
Oslobođena tih okova, Crkva će se moći potpuno prepustiti svojim čežnjama, koje su stoljećima bile sputavane i držane pod nadzorom tolikim naporima. Tada će imati samo jednu riječ: Dođi!
I usred općega razaranja, kada sunce potamni, mjesec izgubi svoj sjaj i potresu se nebeske sile, Crkva će se radovati jer će se usred te strašne noći začuti povik: „Evo Zaručnika! Iziđite mu u susret!”
Neka i svatko od nas, tko čuje taj poziv, kaže: Dođi! Ako ljubimo svojega Gospodina i želimo da nas prepozna kao članove svoje ljubljene Crkve, budimo dostojni toga lijepog imena. Gledajmo sve očima Crkve, prosuđujmo sve njezinim srcem, a osobito smrt promatrajmo onako kako je ona promatra.
Posljednji prolazak, bilo naših dragih pokojnika bilo nas samih, promatrajmo kao ulazak na vječnu svadbenu gozbu.
Dobro znamo da Gospodin neće iznevjeriti onoga tko ga iskreno želi. Čak i ako nakon ovoga života još budemo morali podmiriti neki dug ili ako na našoj svadbenoj haljini bude nedostajao neki ukras prije nego što zauzmemo svoje mjesto na nebeskoj gozbi, blaženi prijelaz iz ovoga života ipak sve pravednike uvodi u stanje očišćenosti od grijeha i u sigurnost vječne ljubavi. Takvi su, kako ćemo imati prilike vidjeti, bili osjećaji naših predaka.
Razmišljanje za naše vrijeme
„Dođi, Gospodine Isuse!” Te riječi nisu samo vapaj kojim završava Sveto pismo. One su i sažetak kršćanskoga života: čežnja za Kristom koja prožima naše svakodnevne odluke, naše molitve, naše trpljenje i našu nadu.
Lako je živjeti kao da je ovaj svijet naše konačno odredište. Brinemo se za posao, obitelj, zdravlje i budućnost, a katkad zaboravimo da je sve to put prema susretu s Gospodinom. Kršćanin ne prezire zemaljski život, nego ga živi odgovorno, svjestan da njegova punina dolazi tek u vječnosti.
Zato nas Crkva poziva da ne bježimo od misli na smrt, nego da je promatramo u svjetlu Kristova uskrsnuća. Za onoga tko vjeruje smrt nije posljednja riječ. Ona je prijelaz prema susretu s Onim koji nas ljubi i koji nam je pripravio mjesto u svome Kraljevstvu.
Zapitajmo se danas: Kada bismo se večeras susreli s Gospodinom, što bismo željeli donijeti pred njega? Što bismo još trebali oprostiti, ispraviti ili učiniti iz ljubavi?
Ne moramo čekati posljednji čas da bismo počeli živjeti za vječnost. Možemo početi danas – molitvom, djelom milosrđa, iskrenim kajanjem i vjernošću u malim stvarima.
Molitva dana
Gospodine Isuse Kriste,
probudi u nama živu čežnju za svojim dolaskom. Nauči nas živjeti na ovome svijetu, a da ne zaboravimo vječnost za koju si nas stvorio.
Kada nas obuzmu strah, tjeskoba ili brige ovoga života, podsjeti nas da si ti Gospodar povijesti i da će tvoje Kraljevstvo imati posljednju riječ.
Daj nam milost da budemo vjerni tvojoj Crkvi, da ustrajemo u molitvi i da se svakoga dana pripravljamo za susret s tobom. Primi naše pokojne u svoje milosrđe i učvrsti našu nadu u uskrsnuće.
Neka i naše srce, zajedno s cijelom Crkvom, iskreno zavapi:
Dođi, Gospodine Isuse!
Amen.
