Nekoliko dana nakon imenovanja dvaju novih podtajnika Glavnog tajništva Sinode, papa Lav XIV., uoči odlaska na putovanje u Urugvaj, Argentinu i Peru, imenovao je i dva nova podtajnika Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja.
Tim imenovanjima nova se Papina kurija postupno oblikuje, premda tek treba vidjeti kakav će biti njegov dugoročni program.
U imenovanju dvaju novih podtajnika Lav je slijedio jasnu logiku: jedan je već afirmiran unutar dikasterija, a drugi dolazi izvan njegovih redova. Tako održava ravnotežu, ali istodobno ostavlja i vlastiti pečat.
To se dogodilo i u Glavnom tajništvu Sinode, gdje se kao podtajnik pridružuje isusovac o. Giacomo Costa, koji je od Sinode o mladima 2018. godine obnašao službu posebnog tajnika svih sinodskih zasjedanja, a prethodno je bio i savjetnik Glavnog tajništva Sinode.
Ocu Costi pridružuje se sestra Elena Massimini, članica družbe Kćeri Marije Pomoćnice, koja ima bogato iskustvo na području liturgije, osobito sakralne glazbe, ali dosad nije bila povezana sa Sinodom biskupa.
U međuvremenu, sestra Nathalie Becquart, jedna od ključnih osoba posljednjih dviju sinoda o sinodalnosti, napušta Glavno tajništvo Sinode biskupa.
Dva nova podtajnika Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja imaju slične profile. Kontinuitet unutar dikasterija osigurava isusovac o. Avelino Chicoma Bundo Chico, podrijetlom iz Angole, koji je prije toga u dikasteriju obnašao dužnost voditelja ureda i stručnjak je za migracije.
S druge strane, prekid s dosadašnjom praksom donosi čileanska teologinja Claudia Leal Luna. Ona predaje na Papinskom institutu Ivana Pavla II. za studije o braku i obitelji, a prošloga listopada imenovana je i članicom Međunarodnoga teološkog povjerenstva. U dikasterij ne dolazi iz njegovih redova, nego kao osoba izvana.
Izbor Leal Lune, koja se zauzimala za takozvanu uključivu Crkvu, mogao bi ponovno otvoriti raspravu o istospolnim parovima u Crkvi. Primjerice, teologinja je kritizirala deklaraciju Dikasterija za nauk vjere Fiducia supplicans, „O pastoralnom značenju blagoslova”, u kojoj se navodi da „Crkva nema ovlast udjeljivati blagoslov zajednicama osoba istoga spola”. Također je bila osobito glasna u pitanjima zlostavljanja u Crkvi, zahtijevajući transparentnost i kritizirajući crkvene hijerarhije.
Imenovanje Leal Lune dodatno otvara pitanje tko je zapravo papa Lav XIV.
Nastavlja li on smjer pape Franje, kako bi se moglo zaključiti iz imenovanja Leal Lune, unatoč većem naglasku na simbolima i tradiciji te kontinuitetu u svojim odlukama?
Ili je riječ o drukčijem, tradicionalnijem papi od Franje, koji ipak mora oblikovati upravljački tim, a da pritom još nema jasnu referentnu točku?
Ili je papa koji želi promijeniti način na koji Crkva razmišlja?
Je li doista papa koji nastoji uspostaviti ravnotežu?
Analizirajući odluke Lava XIV., nemoguće je dati jednoznačan odgovor. Stalo mu je do njegova institucionalnog položaja, ali istodobno ne vidi proturječje između vođenja svjetske ustanove i želje da glasa u svojoj domovini.
Lav nastoji izbjeći podjele pri imenovanjima. To pokazuju izbor nadbiskupa Filippa Iannonea za prefekta Dikasterija za biskupe i nadbiskupa Anthonyja Randazza za prefekta Dikasterija za zakonodavne tekstove. Obojica su prelati skloni izbjegavanju kontroverzi i držanju podalje od svjetla reflektora. To potvrđuje i odluka o razrješenju nadbiskupa Vittorija Francesca Viole s dužnosti tajnika Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, čime se potiče početak liturgijskog mira u tradicionalističkim krugovima, te njegovo premještanje na važnu službu arhiprezbitera Bazilike svetoga Petra.
Papa Lav također bira kontinuitet s prethodnim pontifikatom, kako u pogledu uloge žena – Montse Alvarado kao prefektice Dikasterija za komunikaciju, salezijanke sestre Alessandre Smerilli kao prefektice Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja te potvrde franjevke sestre Raffaelle Petrini na čelu Uprave Države Vatikanskoga Grada – tako i u pogledu službi u kuriji. Primjer je ponovno sestra Alessandra, koju u ulozi pro-prefekta podupire kardinal Fabio Baggio.
Lav XIV. nije izbrisao niti odbacio sustav koji je osmislio njegov prethodnik. Konzistoriji za vrijeme Franje organizirani su prema sinodalnoj metodi, odnosno podjeli radnih skupina prema jezicima. Među posebnim izvjestiteljima koji su podnosili izvješća konzistoriju bili su kardinali Víctor Manuel Fernández, Arthur Roche i Baggio, koji su na neki način predstavljali samu srž vizije Crkve pape Franje.
Ukratko, u Lavovim se izborima ne može prepoznati jasna ideološka opredijeljenost, ali je očito da je pragmatično procjenjivao stručnost pojedinaca i razmatrao što oni mogu pridonijeti ustanovi.
Moguće je da Lav doista želi čuti različite glasove u Crkvi i otvoriti prostor novim raspravama, dajući prednost zastupljenosti svih mišljenja umjesto stvaranju većine i oporbe.
Nakon dvanaest godina pontifikata pape Franje, potreba za uspostavljanjem sklada očito nadilazi svaku drugu ambiciju, pa i ideološku.
Vjerojatno je upravo zato riječ o imenovanjima koja se kreću između osoba koje već rade u dikasterijima i novih lica u Rimskoj kuriji. Zato ništa ne djeluje posve pravocrtno i zato se Papa čas doima kao čovjek čvrsto ukorijenjen u zapadnoj tradiciji, a čas kao papa nove generacije, sa svim izazovima koje ona donosi.
Imenovanje novih kardinala – koje se vjerojatno očekuje u veljači, kada će Papa imati mogućnost imenovati desetak novih kardinala – moglo bi biti presudno za potvrdu pretpostavke da je riječ o papi koji nastoji ujediniti ljude različitih ideoloških usmjerenja, umjesto da nametne novi smjer.
Imenovanja novih pročelnika dikasterija, koja se očekuju u sljedećim mjesecima, mogla bi otkriti više o mogućem sastavu njegova upravljačkog tima.
Tu su i imenovanja novih biskupa: Milano, Barcelona, Pariz i Budimpešta vrlo će vjerojatno sljedeće godine dobiti nove nadbiskupe. Spominje se i Chicago, ali dosadašnje su se pokazale pogrešnima sve prognoze da će kardinal Blase Cupich biti zamijenjen jer je stariji od već umirovljenoga njujorškog kardinala Timothyja Dolana.
Čini se da će kardinal Cupich ostati na svojoj službi barem do Papina posjeta Sjedinjenim Američkim Državama. Ipak, osobe koje će naslijediti prelate na odlasku u tim važnim nadbiskupijama otkrit će nam više o papi Lavu XIV.
Za sada je najčešći opis Pape da je riječ o čovjeku s „osmijehom Mona Lise” – blagom i neprozirnom.
Upravo to i vidimo.
Izvor
