Raštrkana Tvoja djeca po cijelom svijetu sakupljaju se oko nakićenih Tvojih oltara. Slapovi cvijeća, koje priroda obilato nudi u ovo vrijeme, daju ugodan miris, koji se uzdiže k tebi. Majko, Ti znaš nevolje djece i zato ona u pouzdanju dolaze k tebi. Naslanjaju svoju trudnu glavu na Tvoje majčinsko krilo i Tvoja ruka blaži. Privlači ih Tvoja dobrota…
O Majko, i ja želim da se s milijunima privijem uza Te. Moja je molba možda nevrijedna zbog osobe moje. Ali budi milostiva i pogledaj i na sina, koji Ti se izdaleka približava, koji vidi da bez Tebe nema života, svetosti, mira, koji nastoji da svu ravnotežu okrene k Tebi, jer Ti si nam centar kome svi težimo. A od Tebe tko se udaljuje, gine i gubi se u hladnom svemiru. Usliši glas, privuci me i pritisni uz sebe, Marijo, svibnja kraljice.
** ** **
Kad promatram dane sunčane mladosti, vidim da u njima ima jedno biće, Sunce, koje ih osvjetljuje i čini lijepima. To si bila Ti, Majko, koja si tajanstveno obilazila oko mene, uklanjajući nevidljive pogibelji, ulijevala u dušu milost, usavršavala moj karakter. Ti si bdjela nad svetošću tijela i ljepotom duše. Nosio sam u grudima blago koje nisam znao potpuno cijeniti: milost. A ta se pod blagim rukama Tvojim razvijala, da jednog dana procvate u potpunom sjaju.
(1942. godina, tijekom svibnja svaki dan, bez iznimke, osim za Spasovo, fra Celestin Tomić bilježi kratke marijanske misli primijenjene na vlastiti život)
o. Celestin Tomić; Moj Dnevnik (1941. 1944.)– skroviti život o. Celestina (Veritas, rujan 2016)
