Braćo: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće – duh vaš i duša i tijelo – neka se besprijekornim, savršenim sačuva za dolazak Gospodina našega Isusa Krista. Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. (1Sol 5,16-24)
Glavni razlog naše radosti mora biti dolazak Isusov. Tada će to biti prava, nepatvorena radost… To je najavio i davno prije prorok, kako smo čuli u prvom čitanju: njegov dolazak promijenit će udes čovjeka, preobrazit će naše stanje…
Upravo će ovo biti čitanje koje će Isus pročitati u nazaretskoj sinagogi kad će ustvrditi – Danas se ispunilo ovo Pismo koje vam još odzvanja u ušima. Radost zbog dolaska Mesije, Krista proizlazi upravi iz slobode koja time nastupa za čovjeka: on će nas spasiti oslobađajući nas iz našeg ropskog stanja, iz osude u kojoj smo bili prije njega…
Za Psalam je uzet Marijin „Veliča“, i u njemu je istaknuto klicanje duha čovjekova upravo Bogu Spasitelju, koji je pogledao na Mariju, a kroz nju na svakog čovjeka.
Drugo čitanje iz Prve Solunjanima je apostolov poziv na neprestanu radost i zahvaljivanje…
Evanđelje po Ivanu nam donosi Ivana Krstitelja kao onoga čija je zadaća posvjedočiti za Svjetlo. I u tom smislu Evanđelje nam prenosi Ivanovo svjedočanstvo. Svjetlo koje on najavljuje, a koje je posvjedočio, je Isus Krist. Njegov dolazak je dolazak Svjetla koje razgoni tamu zabluda i omogućuje nam progledati i prepoznati djela tama u nama i u ljudima oko nas… ČOVJEK KOJI IZLAZI IZ TAME
UPOZNAJE RADOST ISTINSKOGA SVJETLA…
UKLONITI ONO ŠTO PRIJEČI ISTINSKU RADOST U GOSPODINU!
“Nije bitno je li neka ptica vezana tankom ili debelom niti, jer će u oba slučaja ostati zarobljena sve dok je ne prekine. “ (Sv.Ivan od Križa) U našem životu potkrade se takvih niti koje nam sputavaju slobodu… A MNOGI UPORNO ZAPINJU NA SVOM JEZIKU… Jedna od podmuklih i opakih navika kojom je zaražen zrak razgovora među ljudima je ogovaranje…
Ta opaka navika utječe da se ljudi loše osjećaju, i da se odnosi među mnogima ne popravljaju, nego pogoršavaju… (Tko ima neodoljivu potrebu za ogovaranjem, da ubije svoju dosadu, nerijetko ima potrebu i za gatanjem i sličnim praznovjerjima…) Riješite se ogovaranja i vratit će vam se osmijeh na lice…
Ako ljudima odlučite umjesto toga donositi vedre vijesti postat ćete jako omiljena osoba… JEDNA OD VAŽNIH VJEŽBI KOJU BISMO TREBALI ZAPOČETI OVE NEDJELJE – koja nosi naziv „Gaudete …“ je: ne biti inicijatori ogovaranja… Najprije ćete primijetiti koliko imate problema u započimanju razgovora… To je samo zato što ste navikli na tračersku atmosferu.
I primijetit ćete koliko će biti raznih napasti da vas navedu u trač i ogovaranje… Ne možemo biti radosni u Gospodinu dok ovaj opasni porok štipa srce, i guši istinsku radost… A jedan od prvih rezultata prestanka ogovaranja je popravak međuljudskih odnosa, ALI I ŠTO JE NAJVAŽNIJE BOLJE ĆETE SE OSJEĆATI…
SVJETLO BOŽJEG LICA DONOSI PRAVU RADOST
U olujnoj noći nestalo je svjetla i sve se zamračilo. Mali sinčić prestrašen hukom oluje i mrakom počeo je grčevito plakati. Otac da bi utješio sinčića upalio je na brzinu svijeću i prinio je svome licu. Videći obasjano očevo lice u mraku mališan se smirio, srce mu je preplavila sigurnost jer tu je njegov otac.
Danas je ‘Gaudete nedjelja’ jer današnja misa počinje ulaznom antifonom: “Gaudete in Domino semper” –“Radujte se u Gospodinu uvijek.”
RAZLOG NAŠE RADOSTI, NAŠEGA SMIRENJA JE MEĐU NAMA…
NIŠTA NAM SE NE MOŽE DOGODITI…
BOG NAM JE OTKRIO SVOJE LICE na jedan čudesan način, ostvarenjem jednog jedinstvenog plana… Nešto slično nije se moglo ni zamisliti u najboljoj mašti, a kamo li razmišljati da se zaista dogodi meni, nama… A ipak, dogodilo se!
TO JE BOŽJI DOLAZAK MEĐU NAS, UTJELOVLJENJE BOŽJEG LICA … To je ono što trebamo prepoznati u mrkloj noći… Usred strahova i problema, koji prijete da nas zaguše mrakom, jedna upaljena svjetiljka nam pokazuje Boga koji se nastanio u našem životu…
POTREBNA NAM JE PRIPRAVA ZA DOGAĐAJ PRAVE RADOSTI!
Budući da je vrijeme adventa u jednom svom dijelu i vrijeme pokore (iako je to u prošlosti bilo puno izraženije) predvoditelj liturgijskog slavlja zato nosi pokorničku boju liturgijske odjeće.
Namjera toga je podsjetiti narod na potrebu ozbiljnije priprave za posebnu radost zbog Isusova rođenja. A je li moguće doživjeti pravu radost bez prethodne dobre priprave?
Primarna zajednička tema koja se provlači i kroz današnja čitanja je ohrabrujuća radost, jer ćemo uskoro susresti onoga za koga se pripremamo u svojim srcima…
DA SE ISUS ZAISTA I NAMA RODIO možemo shvatiti samo ako smo mu pripravili put u sebi. U TOM SMISLU ŠTO SAM PODUZEO? GRIJEH JE GLAVNA zapreka koja me priječi da sudjelujem u radosti…
KROZ NAŠU PRIPRAVU DOGAĐA SE UPOZNAVANJE!
I prorok Izaija, i Marija, i Ivan Krstitelj, i…, svi su se stavili u službu najave i priprave. Svi oni postaju NOSITELJI I PRENOSITELJI RADOSTI koju dolazak Gospodinov donosi čovječanstvu…
BITI NOSITELJI RADOSNE VIJESTI, vijesti pune nade i obnove koja se ostvaruje s dolaskom Spasitelja, ISPUNJA RADOŠĆU.
To je ono što trebamo upoznati, i to je Onaj kojeg trebamo upoznati… Ivan Krstitelj kaže Židovima – Među vama stoji onaj koga vi ne poznate …To isto Ivan i nama danas kaže.
POTREBNO GA JE UPOZNATI DA BI SE DOGODILA PRAVA RADOST.
PRAVA RADOST — ZNAČI UPOZNATI GA!
Najprije, zašto ga Židovi nisu poznavali iako je bio među njima? Jer su bili okupirani drugim vijestima i drugim očekivanjima. I mi smo u sličnoj napasti. Može li se naš život promijeniti ako vijesti koje nam stižu ne uspoređujemo s vijestima o Isusu Kristu? I ako nam te vijesti zapriječe prepoznavanje?
Svoj život moramo tako organizirati da u svako vrijeme možemo PREPOZNATI ISUSA MEĐU NAMA. On nam kao vjernicima ne smije ostati nepoznat… Ne smijemo dopustiti da u nama prevladaju vijesti koje zaprječuju prepoznavanje. Uvijek, povrh svega toga mora nam se isticati razlog naše radosti…
ON JE RAZLOG NAŠE RADOSTI.
sa stranice dominikanci.hr
