Iz intervjua za One Peter 5
Zanimljivo je kako otac Ilija u Vašoj najnovijoj knjizi (Posljednja vremena – drugi dio) slavi tradicionalnu latinsku misu, detalj kojeg se ne sjećam iz prethodnog naslova.Uviđamo kako je nakon Motu Proprio Crkva zabilježila preporod u ljepoti liturgije (i u odnosu na nju, autentičnu katoličku umjetnost i zvanja), možete li komentirati kako vi vidite ovaj pokret u Crkvi?
O’Brien:
Ja to vidim kao važan dio (iako ne isključivo jedini) veće obnove u Crkvi. U biti, ova obnova preusmjerava vjerenike prema našoj primarnoj dužnosti kao Božjih stvorenja, to jest da se klanjamo Njemu u duhu i istini. Dodao bih, da mu se klanjamo u ljepoti kao sastavnom dijelu duha i istine. U svim obredima Misne Žrtve koji se nude (mislim da imamo najmanje 18 liturgijskih obreda unutar Katoličke crkve), ključno pitanje je: kome se klanjamo? Jasno, antropocentrične ili sociološke liturgije su tragična verzija bogoslužja, a ponekad graniče sa svetogrđem. Ako je Misa istinski kristocentrična i vjerna liturgijskim normama, onda se Boga štuje u našem euharistijskom Kristu Spasitelju, te smo uvučeni u dublje jedinstvo s njim. Da to predstavim na drugi način: jezici ljubavi su raznovrsni, ali moramo se pobrinuti da je ta ljubav autentična- uvijek puna poštovanja, bez trivijaliziranja svetog.
Cijeli intervju možete čitati ovdje
