Tradicionalna latinska misa posljednjih je godina postala predmet i pobožnosti i kontroverzi, privlačeći sve veći broj mladih vjernika čak i unatoč ograničenjima koja dolaze iz Rima.
No za neke je njihov prvi susret s drevnim obredom obilježen zbunjenošću, prije nego što postane ulaz u dublji molitveni život i obnovljeni osjećaj za sveto. Jedan od ciljeva nove knjižice Discovering the Latin Mass: A Travel Guide for the Curious (Otkrivanje latinske mise: Vodič za znatiželjne putnike), napisane kao jednostavan i praktičan vodič za one koji se prvi put susreću s tom liturgijom, upravo je pomoći premostiti taj jaz u razumijevanju.
Njezin autor je Eduard Habsburg-Lothringen, potomak habsburške dinastije, koji je od 2015. do 2025. služio kao mađarski veleposlanik pri Svete Stolice. U intervjuu za National Catholic Register od 27. svibnja objašnjava motive koji su ga potaknuli na pisanje knjige, kako je Vetus Ordo („Stari obred“) imao značajan i pozitivan utjecaj na njegov život i vjeru njegove obitelji te zašto smatra da postaje sve popularniji među mladima. Također iznosi svoje mišljenje o tome zašto tradicionalna liturgija izaziva tako snažnu potporu, ali i protivljenje.
Veleposlaniče Habsburg, što se nadate da će postići knjiga Discovering the Latin Mass i što vas je potaknulo da je napišete?
Napisao sam ovu malu knjigu jer nisam imao kratku i praktičnu knjižicu s objašnjenjima kada sam slučajno dospio na svoju prvu tradicionalnu latinsku misu i bio potpuno zbunjen — pa čak i iznerviran. Nitko me nije pripremio na razlike koje postoje u gotovo svakom aspektu liturgije, pa je isprva nisam mogao cijeniti. Nadam se stoga da će ljudi, držeći ovu knjižicu u rukama, na svoje prve latinske mise dolaziti bolje pripremljeni i da neće odmah podizati zidove.
Kome je prvenstveno namijenjena i može li se ponijeti na misu kako bi se lakše pratilo i sudjelovalo?
Ovo nije knjiga prvenstveno za ljude koji već pohađaju tradicionalnu latinsku misu. Namijenjena je onima koji bi je željeli isprobati jer su o njoj čuli ili su jednostavno znatiželjni glede tog oblika rimskog obreda. Također je namijenjena ljudima koje latinska misa jako iritira i koji bi možda željeli osloboditi se nekih svojih predrasuda.
Da, možete ponijeti ovu knjigu na svoje prve dvije ili tri latinske mise. U sredini se nalazi dio u kojem objašnjavam različite dijelove liturgije, uz nekoliko crteža koji pokazuju, primjerice, da kada ministrant stoji s desne strane, a svećenik u sredini, možete prepoznati u kojem se dijelu mise nalazimo. Dakle, da, za to je apsolutno idealna.
Kakav je utjecaj tradicionalna latinska misa imala na vaš život i koliko vam je važna kao roditelju, osobito u odgoju djece u katoličkoj vjeri?
Hvala vam na ovom pitanju. Najsnažniji dojam koji je latinska misa ostavila na mene jest ono što je učinila za moju djecu. Svi smo bili katolici od rođenja, redovito išli na misu, molili, hodočastili i tako dalje. No kada smo prije pet ili šest godina otkrili latinsku misu, cijela je obitelj — čak i oni koji su nas samo povremeno posjećivali u Rimu — krenula na potpuno novo putovanje produbljivanja vjere, odnosa s Kristom i razumijevanja liturgije.
Prije svega, vidio sam kako se liturgijski život prelijeva u naš svakodnevni život. Primjerice, sada vidim mnogo veću vjernost svakodnevnoj molitvi, moljenju krunice, devetnicama i svim tim pobožnostima, a to mijenja život. Pronašao sam nešto što je cijeloj našoj obitelji doista dalo novi početak u vjeri.
Stoljećima je habsburška obitelj igrala ključnu ulogu u očuvanju drevne liturgije, koja je zauzvrat snažno oblikovala kulturu i politiku njezinih zemalja. Vidite li svoju ulogu na sličan način?
Mislim da je prerano predviđati kakvu će ulogu ponovno otkrivanje tradicionalne latinske mise imati u Europi. Brojevi su još uvijek vrlo mali, a golema većina katolika i dalje pohađa ono što nazivamo Novus Ordo — današnju misu. No svoju ulogu možda vidim kao neku vrstu veleposlanika tradicionalne latinske mise ljudima koji za nju nisu čuli, koji bi je željeli upoznati ili prevladati svoje predrasude prema tom obliku obreda.
Počeo sam pisati ovu knjižicu gotovo odmah nakon što sam završio svoju diplomatsku službu pri Svetoj Stolici. Kao diplomat morate biti prilično suzdržani kada je riječ o vlastitim preferencijama, osobito u liturgijskim pitanjima. Sada sam mnogo slobodniji govoriti o onome što mi je na srcu.
Postoji velik obnovljeni interes za tradicionalnu latinsku misu, osobito među mladima. Kako objašnjavate njezinu rastuću popularnost?
U potpunosti ste u pravu: mladi ljudi vrlo su privučeni tradicionalnom latinskom misom. To je pojava koju vidimo diljem Europe i svijeta, osobito u Sjedinjenim Američkim Državama, Engleskoj i Francuskoj, ali također u Austriji, Njemačkoj i Mađarskoj — zapravo gotovo posvuda.
Zašto je to tako? Naravno, ne znam sa sigurnošću, ali moja je osobna pretpostavka da je ona potpuna suprotnost današnjem svijetu.
Vrlo je pobožna i vrlo tiha — vrlo tiha. Tišina je ono što je najviše privuklo mene i moju obitelj. Vrlo je sabrana. Mislim da, ako mladi danas uopće žele biti katolici, žele to biti na smislen način. Tradicionalna latinska misa pruža i dojam i stvarnost vrlo dubokih korijena. „Stranost” latinskog jezika i dostojanstvenost gesta govore vam da je ono što se događa iznimno ozbiljno i sveto. Mislim da upravo to mladi traže ako danas žele graditi život na nečemu čvrstom.
Zašto mislite da tradicionalna latinska misa izaziva tako snažne emocije, i među onima koji je žele očuvati i među onima koji joj se protive?
Počevši od protivljenja, vjerujem da je snažan otpor tradicionalnoj latinskoj misi uglavnom posljedica dvaju čimbenika. Prvi su vjerojatno predrasude koje potječu iz 1950-ih i 1960-ih godina. Nekoliko generacija svećenika — od kojih su neki danas biskupi — odraslo je s idejom da je to nešto „jučerašnje”, nešto što smo ostavili iza sebe kako bismo se otvorili današnjoj liturgiji. Učili su ih da se time ne treba previše baviti jer je to navodno nešto mehaničko, crno-bijelo i zastarjelo. Sve je to moglo dovesti do uvjerenja da je riječ o nečemu što treba nadvladati, nečemu prašnjavom i prevladanom. Stoga neki danas reagiraju agresivno kada drugi pokušavaju ponovno otkriti tu tradiciju.
Drugi čimbenik, koji smatram vrlo nesretnim, jest način na koji se neki obraćenici, često govoreći pred svojim kamerama na internetu, predstavljaju kao glasnogovornici tradicije i tradicionalne latinske mise. Ponekad osjećaju potrebu govoriti vrlo glasno i agresivno kako bi pokazali da su „pravi” katolici. Time stvaraju sliku tradicionalista kao stroge, osuđujuće i neprivlačne skupine ljudi.
Prilično sam siguran da su mnoge mjere poduzete protiv latinske mise posljednjih godina rezultat upravo takvog dojma. Internet može biti izvrsno mjesto za svjedočenje vjere, ali činiti to s poštovanjem, ljubavlju i razumijevanjem drugih oblika katoličkog života mnogo je korisnije.
Unatoč obnovljenom interesu, broj vjernika koji pohađaju tradicionalnu latinsku misu i dalje je relativno malen. Smatrate li ih „ostatkom”, kreativnom manjinom o kojoj je nekoć govorio kardinal Ratzinger?
Istina je da latinsku misu pohađa relativno malen broj katolika diljem svijeta. Kažem „relativno”, jer ako usporedimo broj onih koji redovito pohađaju latinsku misu s brojem onih koji redovito idu na misu — pa možda i tijekom tjedna — u mnogim zapadnoeuropskim zemljama, tada broj „TLM-ovaca” izgleda mnogo veći nego što bi se moglo pomisliti. Međutim, u usporedbi s ukupnim brojem krštenih katolika, oni su i dalje vrlo mala skupina.
Vjerujem li da će upravo oni biti bedem, mali ostatak? Vjerujem da se ono o čemu je govorio Benedict XVI odnosi i na one koji pohađaju tradicionalnu latinsku misu i na one koji idu u župe gdje se današnja misa slavi pobožno i dostojanstveno te gdje je katolički život živ i cvjeta. Zajedno oni čine taj mali ostatak — i obje skupine rastu eksponencijalno.
Ako pogledamo broj ljudi koji su kršteni, krizmani ili su se vratili Katoličkoj Crkvi u posljednje četiri ili pet godina, možemo vidjeti da se nešto događa u Crkvi, nešto se događa diljem zapadnog svijeta, koliko mogu procijeniti. Pun sam nade za Crkvu da možda ipak nećemo postati onaj vrlo, vrlo mali ostatak o kojem je nekoć govorio Benedikt XVI.
