Kardinal Raymond Burke izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog uporabe pojma „sinodalnost” na nedavnom konzistoriju kardinala, upozorivši da sadašnja metodologija prijeti narušavanjem otvorene rasprave unutar Kardinalskog zbora te zamagljuje ključna pitanja s kojima se Crkva suočava.
U razgovoru za The College of Cardinals Report 28. lipnja, nakon konzistorija održanog 26. i 27. lipnja koji je sazvao papa Lav, kardinal Burke pozdravio je ponovno okupljanje kardinala, istaknuvši da se nešto slično nije dogodilo dugi niz godina za pontifikata pape Franje. Priliku za snažniju bratsku razmjenu mišljenja opisao je kao „vrlo velik plod”.
Međutim, izrazio je zabrinutost da je način organizacije susreta ograničio smisleniju raspravu jer je prihvaćen format oblikovan prema „sinodalnim” procesima, pri čemu su kardinali bili podijeljeni u manje skupine i vođeni unaprijed zadanim pitanjima.
Prema njegovu mišljenju, takav je pristup onemogućio temeljitu raspravu te sveo zaključke na sažetke utemeljene na postignutom konsenzusu, čime postoji opasnost da važna, ali manjinska stajališta uopće ne dođu do Pape.
„Izvješća su samo prikazi onoga oko čega su se svi kardinali složili”, rekao je kardinal Burke, dodajući da se mišljenja koja ne dijeli većina mogu izostaviti, premda su od velike važnosti.
Završnu sjednicu, održanu u tradicionalnom obliku otvorene rasprave, opisao je kao najplodonosniji dio susreta, iako vremenski ograničen. Slobodna rasprava, u nazočnosti Pape, bila je način na koji su se održavali prijašnji konzistoriji kardinala.
Općenito, konzistorij je ocijenio kao „vrlo kontroliran” proces, uključujući, kako se činilo, unaprijed odabrane voditelje rasprava i ograničene mogućnosti za slobodne intervencije. Po njegovu mišljenju, time se umanjuje uloga kardinala kao savjetnika Pape.
Govoreći o sve većoj uporabi pojma „sinodalnost” u Crkvi, kardinal Burke odlučno je doveo u pitanje njegovu teološku i povijesnu utemeljenost, opisujući ga kao pojam bez jasne definicije i bez presedana u crkvenoj tradiciji. Iako sinode postoje već dugo kao povremena savjetodavna okupljanja, naglasio je da one nisu konstitutivni element same naravi Crkve.
„Ne postoji definicija sinodalnosti, niti ona ima povijest u Crkvi”, rekao je, izražavajući zabrinutost zbog povezivanja ustaljenih crkvenih struktura, poput konzistorija, s onim što smatra neodređenim pojmom.
Pozivajući se na nauk svetoga Pavla o prenošenju vjere — „Predadoh vam ponajprije ono što i primih” — Burke je ustvrdio da je kontinuitet bitan te da ga u sadašnjim tumačenjima sinodalnosti ne vidi.
„Zato moramo ustrajati na tome da se s cijelom tom pričom o sinodalnosti prestane te da se o svemu provede vrlo ozbiljno proučavanje, jer govorimo o samom životu Crkve i o spasenju duša”, rekao je.
Kardinal je također upozorio na opasnost preoblikovanja ustaljenih crkvenih struktura prema onome što je opisao kao suvremenu i nedovoljno promišljenu ideju. „U Crkvi nema promjene paradigme”, rekao je, odbacujući izraze koji se koriste u sinodalnim i drugim raspravama, a koji sugeriraju radikalnu promjenu smjera crkvenoga nauka ili poslanja.
Ujedno je upozorio da pretjerano usmjeravanje na suvremene teme nosi opasnost prilagođavanja Crkve sekularnim načinima razmišljanja, umjesto da ona suvremenom svijetu pristupa polazeći od vlastitoga naukovnog i povijesnog kontinuiteta.
„Uvjeren sam da će naš Gospodin zaštititi Crkvu”, rekao je, „ali mi moramo učiniti svoj dio i reći: ‘Ne, ovaj koncept sinodalnosti, premda možda proizlazi iz dobre nakane da se odgovori na izazove vjere u današnjem vremenu, u svojoj je biti pogrešan.’”
Intervencija kardinala
Značajan dio vlastitog izlaganja kardinala Burkea tijekom slobodne rasprave na konzistoriju bio je posvećen Studijskoj skupini 9 Sinode — izvješću koje je prošloga mjeseca predano Tajništvu Sinode, a koje su promatrači kritizirali kao pokušaj potkopavanja crkvenog nauka normalizacijom homoseksualnih odnosa u Crkvi.
„Istina se odnosi na narav stvari i njihove prave svrhe”, rekao je kardinal Burke u razgovoru 28. lipnja. „Ne radi se o mojim sklonostima, željama ili planovima, koji su vrlo subjektivni, pa da prema njima prilagođavam nauk Crkve kako bi odgovarao mojim željama ili sklonostima.”
Dodao je da čovjek svoju sreću nalazi „utoliko više što bolje razumije istinu o sebi, o svijetu i o svome konačnom cilju”.
Kardinal Burke u svojem je izlaganju također kritizirao izvješće zbog, kako je rekao, klevetanja apostolata Courage, koji pruža potporu katolicima s istospolnim sklonostima u nastojanju da žive čisto. Istaknuo je da su tvrdnje iznesene o organizaciji Courage u izvješću netočne i nedovoljno provjerene.
„Kako je uopće moguće da Crkva, u izvješću koje se objavljuje za cijelu Crkvu, nije provjerila jesu li tvrdnje toga svjedoka, ili tko god on bio, o organizaciji Courage istinite? Ali nisu to učinili”, rekao je kardinal Burke. Dodao je da stoga nije iznenađujuće što pojedini biskupi sada „promiču LGBTQ agendu govoreći: pogledajte, Crkva mijenja svoj nauk; budite ohrabreni i nastavite tim putem”.
U svojoj je intervenciji također spomenuo da je jedan nadbiskup napisao pismo u kojem tvrdi kako je očito da papa Lav dijeli takvo stajalište, jer „ne govori o spolnom moralu”. „To je potpuno neodgovorno, i reći i napisati nešto takvo”, rekao je kardinal.
Osvrćući se na vijest da će izvješće Studijske skupine 9 tijekom provedbene faze Sinode o sinodalnosti biti ponovno poslano biskupijama, rekao je: „To je nepravedno; to se ne bi smjelo dogoditi.” Dodao je da je kardinalima rekao kako se „sinodalni proces mora zaustaviti”, naglasivši da „što god se činilo, mora biti potpuno vjerno onome što Crkva naučava i svetosti života Crkve”.
Kardinal, koji je razgovarao za The College of Cardinals Report neposredno prije nedopuštenih biskupskih ređenja četvorice biskupa Bratstva svetoga Pija X., također je istaknuo da na konzistoriju nije bilo rasprave o tom pitanju, koje smatra ozbiljnim činom raskola, kao ni o drugim hitnim temama, uključujući položaj tradicionalne latinske mise.
Posebno je kritizirao ograničenja uvedena motuproprijem Traditionis Custodes, nazvavši ih „progonom” vjernika koji duhovnu hranu nalaze u bogoslužju prema starijem obliku rimskog obreda (Usus Antiquior).
„Ne može biti nikakve dvojbe, a papa Benedikt XVI. to je vrlo jasno rekao: vetus ordo trajno je dobro u Crkvi”, rekao je te sugerirao da bi papa Lav mogao ponovno razmotriti ili izmijeniti to zakonodavstvo, napominjući da pape mogu mijenjati dokumente svojih prethodnika.
„Riječ je o obliku rimskog obreda koji se slavio više od petnaest stoljeća”, naglasio je. „On je jednostavno toliko lijep, a vjernici su se kroz taj oblik latinskoga obreda duhovno hranili. Trebao bi biti slobodno dopušten.”
„Za mene je to bilo veliko obogaćenje kao svećenika i biskupa”, rekao je. „Velika većina tih vjernika pobožni su katolici koji nastoje živjeti svoju vjeru što je moguće predanije i prenijeti je dalje. Jedno od obilježja zajednice tradicionalne latinske mise jest da imaju mnogo djece, a roditelji su vrlo zauzeti oko toga da svojoj djeci prenesu katoličku vjeru.”
Kao moguće rješenje predložio je osnivanje posebnog vatikanskog dikasterija koji bi skrbio za katolike privržene starijem obliku rimskog obreda.
„Potreban nam je dikasterij”, rekao je, kako bi katolici koji žele sudjelovati u bogoslužju prema izvanrednom obliku rimskog obreda „mogli primati sve sakramente” prema ranijim liturgijskim oblicima.
Premda je bio kritičan prema sinodalnosti i načinu održavanja konzistorija, kardinal Burke zaključio je razgovor opreznim optimizmom, izražavajući pouzdanje u Božju providnost i trajno Kristovo vodstvo nad Crkvom.
„Naš Gospodin uvijek je Glava svoje Crkve. Ostajemo uz njega. Ne krećemo nekim drugim putovima zato što smo nezadovoljni stanjem u Crkvi”, rekao je. „Prije svega moramo mudro prosuditi situaciju, a zatim imati hrabrosti progovoriti o tim pitanjima i doći do istine.”
