Desetljećima smo bili izloženim neprekidnoj propagandi “međunarodne zajednice” kako “ima previše ljudi”. “Prenapučenost,” kažu, odgovorna je za sve, od siromaštva preko klimatskih promjena do gubitka prašuma.
Paul Ehrlich je 1970-ih predvidio masovnu glad u svojoj knjizi Populacijska bomba. Prenaseljenost se koristila kao izgovor za sve, od kontrole rađanja do pobačaja i do kineske politike “jednog djeteta”. Vrlo malo ljudi razmišljalo je o problemima uzrokovanim padom stanovništva. Smanjenje broja stanovnika vrlo vjerojatno dovodi do međunarodne nestabilnosti, jer zemlje pokušavaju pridobiti više ljudi kako bi popunili radna mjesta, upravljali infrastrukturom i uzdržavali starije osobe u svojim zemljama. Možda smo svjedoci samo jednog primjera ovog problema: ruske invazije Ukrajine.
Rusiji su potrebni ljudi. Njihova sadašnja populacija je samo 146 milijuna, u usporedbi s 332 milijuna u Sjedinjenim Američkim Državama. No, s nešto manjim stanovništvom od Bangladeša, Rusija ima najveću kopnenu masu od svih nacija na svijetu (6,3 milijuna četvornih milja).
U Rusiji je ukupna stopa plodnosti (broj djece koju će prosječna žena imati u svom životu) je 1,58, u odnosu na 2,1 za plodnost na razini zamjene. Broj ukupnog stanovništva opada za oko 100.000 ljudi godišnje. Ali i to će se s vremenom ubrzati. Prema podacima UN-a, od 2010. Rusija je imala najveći broj pobačaja po ženi u fertilnoj dobi u svijetu.
Apsorbirajući 43 milijuna stanovnika Ukrajine (prije nego što je počela poplava izbjeglica), Rusija bi povećala svoje stanovništvo za gotovo 30%. Ono što se čini još primamljivije, iz Putinove perspektive, jest da se Ukrajinci etnički ne razlikuju od ”Velikorusa”.
S demografskom zimom dolazi i strani avanturizam. Nacije, osobito one kojima vladaju autoritarni režimi, bit će u iskušenju zgrabiti susjedno stanovništvo koje je etnički ili rasno slično njihovom vlastitom. Osim ruske invazije na Ukrajinu, tu je i slučaj Kine. Njihova politika jednog djeteta (koja je završila 2016.) uništila je stopu plodnosti u zemlji – sada anemičnih 1,3. U zemlji od 1,4 milijarde, prošle je godine rođeno samo 10,6 milijuna beba, što je rekordno nizak nivo u odnosu na 12,2 milijuna u 2019. Demografi kažu da bi udio radno sposobnog stanovništva mogao pasti na polovicu do 2050. Već postoji nedostatak radne snage u Narodnoj Republici. Zamislite kakva će biti Kina sa sve manje radnika koji će uzdržavati sve više starijih.
S depopulacijom će doći i sve manji broj vojno sposobnih muškaraca. Prozor prilika za osvajanje brzo se zatvara, čineći Peking opasnijim nego ikad. Stari kineski imperijalizam nalazio se u teritorijalnom širenju; novi imperijalizam će se odnositi na apsorpciju stanovništva.
Diljem svijeta stopa fertiliteta pala je za gotovo 50% u manje od 70 godina — sa 4,7 u 1950. na 2,4 prošle godine. Očekuje se da će opadanje svjetskog stanovništva početi do 2064. Svaka industrijalizirana nacija već je neko vrijeme na nižoj stopi nataliteta.
Kako smo do ovoga dospjeli?
Po prvi put u povijesti, nešto manje od polovice svjetske populacije u fertilnoj dobi koristi neki oblik umjetne kontracepcije. U svijetu se godišnje izvrši 73 milijuna pobačaja. To je tri puta više od broja samo vojnih smrtnih slučajeva u Drugom svjetskom ratu.
Sve manje ljudi ulazi u brak, a sve više onih koji ne žele djecu. U Sjedinjenim Državama, na primjer, među onima u dobi od 18 do 29 godina (u najboljim godinama rađanja), 59% je bilo vjenčano 1978., naspram 20% prošle godine.
U istraživanju Pew Research-a objavljenom prošlog studenog, 44% Amerikanaca u dobi od 18 do 49 godina koji nemaju djecu reklo je da ih i ne želi.
Očigledan odgovor na demografsku zimu je imati više djece, tako što će velike obitelji ponovno postati moderne. Oni koji imaju velike obitelji općenito su ljudi vjere, uključujući tradicionalne katolike, evanđeoske kršćane, mormone i ortodoksne židove (osobito haside). Ti ljudi od vjere ozbiljno shvaćaju prvu Božju zapovijed u Knjizi Postanka: “Plodite se i množite se”.
Papa Franjo je krajem prošle godine primijetio: “Vidimo oblik sebičnosti. Ljudi ne žele imati djecu. Možda će imati jedno dijete i ne više od toga. A mnogi parovi nemaju djece jer ih ne žele. … Ali imaju dva psa i dvije mačke.”
