Naslovnica Crkva Može li pravovjerje na Sinodi spasiti Crkva iz Afrike?

Može li pravovjerje na Sinodi spasiti Crkva iz Afrike?

Kada se sudionici okupe u Rimu na jesenskoj Sinodi o sinodalnosti kako bi raspravljali o tome kako globalna Katolička Crkva može bolje prenijeti spasonosnu Isusovu ljubav na cijelo čovječanstvo, doći će do izražaja veliki kontinentalni sukob u mišljenjima. A napetost se može sažeti u dva suprotna pitanja.

Može li se crkveno poslanje evangelizacije ostvariti pukim odbacivanjem onih učenja koja proturječe sekularnom progresivizmu, kao što inzistiraju čelnici njemačkog Sinodalnog puta i njihove pristaše u drugim bogatim zapadnim zemljama?

Ili se ova Nova evangelizacija može ostvariti samo ako Crkva neustrašivo nastavi naviještati ono što je oduvijek podržavala, kao što crkvene vođe diljem Afrike kolektivno izjavljuju?

Upečatljiva ilustracija ovako različitih gledišta dogodila se u ožujku na završnoj sjednici njemačkog Sinodalnog puta. Toga je dana skupština velikom većinom glasala za blagoslov istosplonih parova, očito zanemarujući nedavno vatikansko upozorenje da su takvi blagoslovi homoseksualnih parova nedopustivi iz jednostavnog razloga što Bog “ne blagoslivlja i ne može blagosloviti grijeh”. Ali hrabar i razuman afrički glas ipak se čuo u opoziciji.

“Katolici iz Afrike strogo su protiv homoseksualnih partnerstava… stoga smatram da je to tema za univerzalnu Crkvu”, rekao je okupljenima Emeka Ani, predsjednik Državnog saveznog pastoralnog vijeća za katolike na drugim materinjim jezicima i obredima. “Ljudi gledaju u Afriku i vjerujem da će zato sveopća sinoda o sinodalnosti odbaciti ovu temu”, dodao je.

Međutim, čelnici Sinodalnog puta misle drugačije. Umjesto toga se zalažu da nadolazeća sinoda da zeleno svjetlo za njihova nastojanja oko blagoslova partnerstva istospolnih osoba, ređenje žena i demokratizacije upravljanja Crkvom, a pristaše poput kardinala Roberta McElroya iz San Diega otvoreno su izrazile nadu da će to zauzvrat olakšati provedbu istih planova u SAD-u i drugim zemljama.

Sukob između afričke i njemačke perspektive o ovim pitanjima nije novost.

U vrijeme Sinode o obitelji 2014. i 2015., afrički crkveni lideri bili su na čelu otpora kada je njemačka Crkva lobirala za svoje sekularizirane programe. Nakon što su se Afrikanci mobilizirali u obranu pravovjerja, njemački kardinal Walter Kasper gunđao je da nam “ne bi trebali previše govoriti što moramo učiniti” kada se radi o pitanjima koja uključuju seksualnost i brak. Također je smatrao da je afrički otpor prihvaćanju homoseksualnosti rezultat uglavnom kulturnog “tabua”, a ne kolektivne odlučnosti da budu vjerni ustaljenim katoličkim moralnim učenjima.

Istina je da su i prije utjecaja kršćanstva postojeće afričke kulture bile vezane uz tradicionalno shvaćanje obitelji, uključujući snažno protivljenje istospolnim aktivnostima. No snažne obiteljske vrijednosti Afrikanaca trebale bi se promatrati kao prednost, a ne kao prepreka. Ipak, ono što je najupečatljivije kod afričkog stada dva su nepobitna blagoslova: njihova mladenačka vitalnost i njihov evanđeoski žar za naviještanje Evanđelja čak i u kontekstu intenzivnog i ponekad smrtonosnog progona.

Za razliku od rijetkih i sjedokosih zajednica prisutnih nedjeljom u toliko mnogo crkava u Njemačkoj i drugim zapadnoeuropskim zemljama, mise u afričkim zemljama su prepune mladih, revnih katolika koji su željni slaviti Boga s poštovanjem tijekom svojih liturgija i nakon toga širiti ljubav prema Isusu u služenju drugima.

I mi u Hrvatskoj možemo biti zahvalni, ali i nadahnuti ovim neustrašivim svjedočenjem afričke vjere. To je vrsta dinamike koja će pokrenuti Crkvu naprijed onako kako su zamislili sveti Ivan Pavao II., papa Benedikt XVI., pa i papa Franjo, trojac papa koji dijele odgovornost za pokretanje ere Nove evangelizacije koju je započeo Drugi vatikanski sabor.

Jedna od najnadahnutijih manifestacija ovog novog razdoblja u životu Crkve bio je Svjetski dan mladih. Kao i uvijek, posljednja verzija događaja u Lisabonu, koji je završio 6. kolovoza, pokazao je da još postoji veliki broj mladih ljudi iz cijeloga svijeta koji žele sakramentalni susret s Isusom Kristom. Pa čak i tamo gdje su pojedini pastiri zakazali, mladi pojedinci su pokazali svoju zrelost u vjeri. Osnaženi blagoslovom naše afričke braće i sestara u vjeri, trebali bismo moliti da se pokaže isto opredjeljenje za Evanđelje i duhovno prevlada i na Sinodi o sinodalnosti 2023. godine.

Izvor