Upućeni katolici su naučili očekivati da će javno objavljivanje novog intervjua sa papom Franjom proizvesti senzacionalne naslove. No, posljednji razgovor s Carlosom Herrerom sa španjolskog radija COPE, nije sadržavao senzacionalne vijesti. Na prvi pogled intervju se čini umjerenim i ne sadrži senzacionalne vijesti. No, ako pročitate pažljivije, uvidjet ćete da ima nekoliko vrlo zanimljivih otkrića.
O Motu propriju Traditionis Custodes
Upitan o Motu propriju koji ograničava uporabu tradicionalne liturgije, Papa ostaje pri svojoj tvrdnji da slijedi nakanu koju je papa Benedikt XVI. izrazio u Motu propriju Summorum Pontificum. No, on potkopava tu tvrdnju kada kaže da bi svećenik koji želi slaviti tradicionalnu misu zapravo bio „biritualac“, za što je potrebno odobrenje Vatikana.
Papa Benedikt je izjavio da bi i tradicionalnu liturgiju i postkoncilski obred trebalo priznati kao legitimne forme latinskog obreda. U Motu propriju Summorum Pontificum on je tu ideju izrazio uvođenjem terminologije koja se odnosila na „redovitu” i “izvanrednu” formu tog obreda. Ustrajao je na tome da tradicionalna liturgija – „izvanredna forma“ – nikada nije ukinuta kao dio latinskog obreda. Čini se da sada papa Franjo izravno proturječi tom stavu, rekavši da „izvanredna forma“ nije forma istog obreda.
Ako tradicionalna misa nije dio latinskog obreda, što je onda? Aludira li papa Franjo na uspostavu još jednog obreda unutar Crkve? Sugerira li on da forma koja se stoljećima koristila isključivo u latinskom obredu više nije primjerena za taj obred? Bilo bi ironično da se liturgija koja se služi na narodnim jezicima naziva „latinskim“ obredom, dok bi se misi na latinskom dalo neko drugo ime.
Papa Franjo inzistira na tome da je brinuo o pastoralnim potrebama tradicionalnih katolika pripremajući svoj Motu proprijo. „Ako pažljivo pročitate pismo i dekret, vidjet ćete da je to jednostavno konstruktivno preuređenje, sa znakom pastoralne skrbi i izbjegavanjem pretjeranosti“, kaže papa. No, tijekom ovog intervjua odao je svoju nenaklonost prema starom obredu, rekavši da čitanja na misi moraju biti na narodnom jeziku jer bi „u protivnom bilo kao da ismijavamo Božju riječ“.
Misli li Papa zaista da tradicionalni katolici „ismijavaju Riječ Božju“? Za razliku od te oštre osude, on ne kritizira njemačke biskupe čiji „Sinodalni put” prijeti osporavanju temeljnih crkvenih učenja o vjeri i moralu, stvarajući vrlo realnu opasnost od raskola. „Nema zle želje kod mnogih biskupa s kojima sam razgovarao“, kaže Papa uvjeravajući španjolskog novinara. On kod liberalnih njemačkih prelata prepoznaje „pastoralnu želju“, upozoravajući kako samo „možda ne uzimaju u obzir neke stvari“ koje je objasnio u svome pismu njemačkoj hijerarhiji.
O papinom zdravlju
Papa Franjo olako govori o svojoj operaciji crijeva (koja se dogodila 4. srpnja), odgovarajući na uvodno pitanje kroz smijeh da je „još uvijek živ“. Njegovi odgovori u skladu su s javnom izjavom Vatikana o njegovom boravku u bolnici: da je to bilo unaprijed planirano i da nije bilo razloga za zabrinutost. No, dok raspravlja o pojedinostima, papa nudi neke pojedinosti koje sugeriraju da je riječ o ozbiljnoj stvari:
- Spomenuo je kako je prije zahvata bio na dijeti zbog divertikulitisa.
- Papa je napomenuo kako je dugo očekivani dokument o restrukturiranju Rimske kurije-koji je trebao biti objavljen prije nekoliko mjeseci, „odgođen zbog okolnosti s njegovom bolesti“.
- Otkrio je da su mu uklonjena 33 centimetra crijeva.
- Što je najvažnije, kaže da mu je medicinska sestra u vatikanskoj bolnici, koja je inzistirala na potrebi operacija kojom bi se uklonio crijevni problem- „spasila život“. Očito slijedi da je problem bio potencijalno koban.
Sada je Papa na dobrom putu ozdravljenja, ali je priznao da se „mora potpuno oporaviti“, a na apostolskom putovanju u Slovačku i Mađarsku sredinom rujna „trebat će biti oprezniji“. Prošli tjedan, na audijenciji za europske zakonodavce, papa Franjo se ispričao što je ostao sjediti, objašnjavajući da je „još uvijek u razdoblju oporavka nakon operacije“. Važno je napomenuti da je svoje stanje opisao kao „postoperativno“ nekoliko tjedana nakon operacije, ali je ipak znakovito što je objavio da skoro putovanje u Glasgow (Škotsku), zakazano za kraj listopada ili početak studenoga, ni u kojem slučaju nije izvjesno jer kako kaže papa: „sve ovisi o tome kako se tada budem osjećao“.
Internetska stranica Vatican News donosi transkript intervjua za španjolski radio COPE, pod naslovom „Papa nakon operacije“, uz uvod u intervju da papi ni na kraj pameti nije bilo da podnese ostavku. Zanimljivo je da se taj citat ne pojavljuje u intervjuu. Papa ipak kaže da nije bio svjestan nagađanja o mogućoj ostavci, te se našalio da se takva nagađanja uvijek javljaju kada papa pati od bilo koje bolesti. No, on ne govori o mogućnosti ostavke – barem ne u intervjuu koji je objavljen na službenim stranicama Vatikana.
O Afganistanu i Vatikanskoj korupciji
Papa je kritičan prema američkom povlačenju iz Afganistana, te to opisuje kao „dvadeset godina okupacije“. Citira njemačku kancelarku Angelu Merkel – koju opisuje kao „jednu od velikih figura svjetske politike“ – koja kritizira „neodgovornu politiku interveniranja i izgradnje demokracije u drugim zemljama, zanemarujući narodne tradicije“. Zapravo je citirao ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji ima vlastite razloge za kritiziranje američke vanjske politike.
Što se tiče Vatikana, Papa je komentirao suđenje kardinalu Angelu Becciuu zbog navodnih financijskih malverzacija. „Nadam se svim srcem da je nevin“, kaže Papa, spominjući svoje osobno prijateljstvo s optuženim kardinalom, koji je nekoć bio među njegovim najbližim suradnicima. “On je osoba prema kojoj imam određeno poštovanje i moja je želja da sve ispadne dobro.” Nadalje, Papa kaže kako će pravosudni proces morati prije svega završiti prije bilo kakvog drugog komentara, a „pravda će odlučiti“; no može se dovesti u pitanje neumjesnost njegova komentara o kaznenom suđenju koje se vodi pod njegovom jurisdikcijom.
Konačno, u jednom od odgovora koji nije izazvao mnogo komentara, papa Franjo iznosi otkriće koje bi moglo pomoći objasniti zašto njegove javne primjedbe tako često izazivaju kontroverze: „Kada sam pred osobom, gledam je u oči i dopuštam da stvari izlaze van. Ne pada mi na pamet razmišljati o tome što ću reći ako sam pred nekom osobom, ne pomaže mi ako razmišljam o nekim potencijalnim budućim situacijama”.
