„Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci (zvjezdoznanci) se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.“ (Matej 2,1-2).
Kakvi su to bili ljudi koji su krenuli na put da bi došli kralju?
Mogli su to biti zvjezdoznanci; međutim, nisu svi koji su umjeli izračunati konjunkciju planeta i vidjeti je došli do pomisli o kralju u Judeji koji je bio značajan i za njih. …
Raznovrsni su čimbenici mogli doprinijeti tomu da se u govoru zvijezde uoči poruke nade. Ali sve je to ljude moglo potaknuti da krenu na put samo ako su to bili ljudi nutarnjeg nemira, ljudi nade, moji su tražili istinsku zvijezdu spasenja. Muškarci, o kojima govori Matej, nisu bili samo zvjezdoznanci. Oni su bili „mudraci“. Oni predstavljaju onu unutarnju dinamiku nadilaženja sama sebe koja je svojstvena religijama- dinamiku koja je traganje za istinom, traganje za pravim Bogom, te stoga istodobno i filozofija u izvornom smislu riječi. Tako mudrost ozdravlja i poruku „znanosti“: racionalnost te poruke nije se zaustavila na pukom znanju, nego je tražila shvaćanje cjeline i tako je um dovela do njegovih krajnjih mogućnosti.
Polazeći od svega rečenoga, možemo dobiti stanovitu predodžbu koji su nazori i koji su nazori i spoznaje ove ljude doveli do toga da krenu na put prema novorođenom „židovskom kralju“. Smijemo s pravom reći da oni predstavljaju put religija prema Kristu, kao i samonadilaženje znanosti s obzirom na Isusa Krista. Oni su na neki način na tragu Abrahama koji na Božji poziv kreće na put. U drugom su smislu na tragu Sokrata i njegova samoispitivanja, iznad službene religije, o većoj istini. U ovom smislu ovi su likovi prethodnici, preteče, tražitelji istine, koji se tiču svih vremena…
… Mudraci s Istoka su početak. Oni predstavljaju upućivanje čovječanstva prema Kristu. Oni započinju povorku koja prolazi tijekom čitave povijesti. Ne predstavljaju samo ljude koji su našli put do Krista. Oni predstavljaju nutarnje iščekivanje ljudskog duha, kretanje religija i ljudskog uma prema Kristu.
Benedikt XVI, “Djetinjstvo Isusovo“
