Nadbiskup emeritus Charles Chaput iz Philadelphije napisao je kratko razmišljanje upućeno sudionicima Sinode o sinodalnosti u kojem američki prelat podsjeća delegate da se sav njihov rad mora usredotočiti na “vjernost Isusu Kristu, Crkvi i Svetom Ocu – tim redom prioriteta”.
“Vjernost Isusu Kristu podrazumijeva poslušnost njegovu svjedočanstvu i Riječi. Vjernost Crkvi podrazumijeva srdačnu potporu njezinu nauku. Vjernost Svetom Ocu podrazumijeva govorenje istine u obostranoj ljubavi (Efežanima 4,11-16) u svim vašim sinodalnim raspravama”, napisao je nadbiskup Chaput, koji je u prethodnim prigodama sudjelovao na tri sinode.
“Za kršćanina,” rekao je, “ne može postojati istinska ljubav koja nije utemeljena u istini Božje riječi kako je zapisana u Novom zavjetu i sačuvana od strane Crkve kroz vjekove.”
Primijetivši kako svaka sinoda ima “unutarnje pritiske prema ponekad unaprijed određenim ciljevima”, nadbiskup Chaput je rekao delegatima: “Zadaća je delegata zapamtiti da Crkva pripada Isusu Kristu; ona je prije svega njegova Crkva” i da su vjernici djeca Crkve, “a ne njezini arhitekti”.
Osvrćući se na temu skupa u Rimu, „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“, nadbiskup u miru objasnio je da „‘zajedništvo’ nije stvar zajedničkog mišljenja, već zajedničke vjernosti primljenoj Istini“.
“‘Sudjelovanje’ je zadatak pokoravanja vlastite volje toj istini. A ‘poslanje’ je slijeđenje Velikog poslanja našeg Gospodina (Matej 28,16-20): ne samo biti kvasac u svijetu, koliko god to bilo vitalno, nego učiniti učenicima sve narode”, napisao je.
U svom promišljanju nadbiskup u miru istaknuo je da Crkva poziva vjernike da svoj osjećaj zajedništva ukorijene u Gospodinu i ne padnu u zablude svijeta koje isključuju Boga iz svakog odnosa.
Prilagođavanje Crkve svijetu, istaknuo je, “nikad nije išlo Crkvi. U Europi to nije uspjelo. U mojoj zemlji ne funkcionira. Neće uspjeti ni u Kini.”
“Isus je bio razapet upravo zato što se nije prilagođavao, nego je svjedočio za svog Oca”, rekao je, istaknuvši kako je “pratio učenike na putu za Emaus, i upućivao ih na Sveto pismo i istinu… .. i tek tada su ga prepoznali.”
Zaključio je riječima: “Neka vam Bog podari mudrosti i hrabrosti da mu vjerno služite u svom radu na sinodi.”
