„Ne bojte se onoga onoga što ste sami stvorili, ne bojte se ni svega onoga što je čovjek proizveo, a što svakim danom postaje sve veća opasnost za njega! Konačno, ne bojte se sami sebe!”- sveti Ivan Pavao II.
U svojoj nedavno objavljenoj knjizi A State of Fear, britanska novinarka Laura Dodsworth daje prodorne odgovore na brojna pitanja analizirajući uporabu psihologije britanske vlade u pokušaju usmjeravanja i manipuliranja javnim mnijenjem u odnosu na takozvanu prijetnju od SARS-CoV-2. Dodsworth tvrdi da je Vlada namjerno koristila strah i psihologiju ponašanja kako bi ostvarila svoje namjere.
Strah je važan odgovor na percipiranu prijetnju koja izaziva fiziološke promjene u tijelu. Strah čini nekoliko stvari, uključujući potiskivanje racionalnog mišljenja i porast sugestibilnosti. Ova kontrolirajuća emocija odavno je prepoznata kao moćno oruđe u manipulaciji ljudskim ponašanjem. Primjenjuju ga marketinški stručnjaci, vjerske vođe, mediji i političari. Strah, ozloglašen i na domaćem i na političkom planu, potiče pokornost.
Dodsworth tvrdi da se znanost o ponašanju više ne bavi prvenstveno predviđanjem ljudskog ponašanja. Njezin mandat sada je utjecati i usmjeravati ponašanje. I vlade su se jako zainteresirale za njezinu moć kako bi to i same činile.
Prije pandemije se utjecaj vlade na ovom području činio prilično bezopasan: zahtjev da jedemo svojih pet porcija voća i povrća dnevno, smanjimo bacanje hrane ili na vrijeme podnesemo porezne prijave. U doba COVID-a ti timovi organiziraju dramatičnije kampanje za postizanje potpuno pokornost prema mjerama javnog zdravstva i pružaju političarima teme za obranu ovih mjera. Njihove kampanje često izazivaju strah i usmjeravaju krivnju na neposlušne.
U početku su to bili oni koji ne nose maske, onda prekršioci karantene, pa mladi koji su se okupljali na kućnim zabavama i vjernici koji su nazvani “covidioti” – oni su odgovorni za porast broja zaraženih te “ubijanje bakica”. Prije nekoliko mjeseci, u članku objavljenom u izraelskom Ha’aretzu čak su ortodoksni Židovi koji se ne pridržavaju državnih mjera opisani kao “Covid pobunjenici” i “teroristi”.
Danas, otprilike tri mjeseca nakon objavljivanja svoje knjige, pokazalo se točno Dodsworthino predviđanje da će necijepljeni biti osuđeni kao “bezobzirni, socijalno neodgovorni ili glupi”.
Ova knjiga postavlja važna pitanja o negativnim, dugoročnim učincima kampanje straha koju namjerno provodi vlada. Pita se o ulozi koju su u toj kampanji odigrali mediji, i mainstream i društveni. Istražuje ulogu neimenovanih “psihokrata” u osmišljavanju i provedbi kampanje.
Stanje straha također postavlja pitanje “zašto” – prema kojem cilju je usmjerena ova kampanja? Dodsworth ne misli da se radilo samo o liječenju COVID -a. Smatra da pojačavanjem straha oko COVID-a, vlade (ili oni koji ih savjetuju) grade neku vrstu memorije pokornosti u građanima, možda kako bi ih pripremili za buduće žrtve koje će se zahtijevati u ratu protiv klimatskih promjena.
Godine 1978., na svojoj inauguracijskoj misi, sveti Ivan Pavao II. započeo je svoje papinstvo jasnim pozivom koji će postati obilježje njegove papinske službe: “Ne bojte se!” Kasnije, u knjizi ”Prijeći prag nade”, primijetit će da je to u određenom smislu bio “poticaj upućen svim ljudima, poticaj za pobjedu nad strahom zbog trenutnog stanja u svijetu”.
Ivan Pavao II znao je iz svog iskustva u Poljskoj što znači živjeti u stanju straha. On je također, iz svog iskustva s Bogom, znao da nema razloga da budemo u stanju straha.
„Ne bojte se onoga onoga što ste sami stvorili, ne bojte se ni svega onoga što je čovjek proizveo, a što svakim danom postaje sve veća opasnost za njega! Konačno, ne bojte se sami sebe”, savjetovao je.
„Narodi i nacije cijelog svijeta trebaju čuti ove riječi. Njihova savjest mora rasti u sigurnosti da postoji Netko tko u svojim rukama drži sudbinu ovog svijeta u prolazu; Netko tko drži ključeve smrti i podzemlja; Netko tko je Alfa i Omega ljudske povijesti – bila to individualna ili kolektivna povijest. A ovaj Netko je Ljubav.”
