Čini se kako u Crkvi raste podrška onome što se posljednjih godina naziva demokratskim socijalizmom. Budući da je rasprostranjeno mišljenje kako se Crkva protivi i kapitalizmu i komunizmu, današnje opće mnijenje vodi k zaključku da je jedina prihvatljiva opcija neki oblik demokratskog socijalizma.
Stoga ne čudi nedavna potpora novoj miljenici Demokratske stranke u Americi i samoprozvanoj socijalistkinji, 28-godišnjoj Alexandriji Ocasio-Cortez, koja je napravila nevjerojatan ‘književni’ debi: Objavila je članak u isusovačkom časopisu America kako bi pokazala svoju katoličku bona fide.
Razlog zašto joj je isusovačka publikacija već na samom početku dala toliko prostora je njezino stajalište o reformi zatvorskog sustava, ali zapravo se njezin stav o pravosudnim pitanjima samo u malom segmentu oslanja na nauk iz Katekizma Katoličke Crkve. S druge strane njezina politika o vjerskoj slobodi, ekonomiji i antropologiji je u temeljnoj suprotnosti s učenjima Rimokatoličke Crkve.
No ono najvažnije: njezini stavovi o pobačaju i braku se kose s naukom Crkve!
I ne samo to, Ocasio-Cortez poziva da novi nacionalizirani zdravstveni sustav odobri “otvoreni pristup sigurnom, pravnom, i pristupačnom pobačaju… za sve ljude, bez obzira na njihov prihod”. To je politički način pozivanja na javno financiranje neograničenog pobačaja– na zahtjev- kao što je, na primjer, u Kanadi i Zapadnoj Europi. Papa Emeritus Benedikt XVI. jednom je napisao da je bilo koji političar- vjernik koji zagovara tu poziciju u “objektivnom stanju grijeha” i dok se ne pokaje trebalo bi mu “uskratiti Euharistiju”.
Ocasio-Cortez također podržava “LGBTQIA+” pokret poticanjem “Zakona o ravnopravnosti” kojim se želi dodati seksualna orijentacija i rodni identitet u Zakon o građanskim pravima iz 1964. godine. Učiniti takvo što značilo bi zasigurno “ugrožavanje vjerske slobode i slobode govora”.
Ovakva politika je u temeljima svakog suvremenog “demokratskog socijalizma” – svugdje u svijetu gdje postoje takve stranke i bore se za vlast u političkoj areni.
Da takvi kandidati mogu naglašavati svoju katoličku vjeru i imati tako otvorenu podršku pojedinih crkvenih krugova je apsolutno zastrašujuće.
“Religijski socijalizam, odnosno kršćanski socijalizam, proturječni su pojmovi”, napisao je papa Pio XI. u Quadragesimu Anno. “Ne možete istovremeno biti i dobar katolik i pravi socijalist“.
Nesporazum po pitanju funkcioniranja ekonomije dublje je od spora oko neodređenih definicija u udžbenicima- krivulje potražnje, indeksa cijena i drugih mističnih pojmova koje zapravo mali broj ljudi zaista razumije. U središtu rasprava između kršćana i socijalista stoji vizija dvije razlučite budućnosti za ljudsku rasu- samo jedna od njih je temeljena na zdravom procvatu društva.
Koliko su udaljeni socijalistički i kršćanski pogledi na svijet? Njujorški ogranak demokratskih socijalista Amerike- kojem pripada Ocasio-Cortez i koja se aktivno uključila u njihovu kampanju, među ostalim zahtjeva “ukidanje dobiti”, “ukidanje zatvora” i “ukidanje granica”.
Poziv na ukidanje dobiti prirodno proizlazi iz socijalističkog pogleda na ekonomiju. “Kapitalizam”, prema demokratskim socijalistima, “ima za cilj generirati dobit, a to zahtijeva iskorištavanje rada, uništenje planeta i neumjerenost velike većine ljudi”. Prema mišljenju demokratskog socijalizma, sva dobit je eksploativna, jer su sve vrijednosti dodane radom.
S druge strane, Katekizam Katoličke crkve u svom dijelu o Sedmoj zapovijedi (“Ne ukradi”) nam govori:
2432 “Odgovorni za poduzeće snose pred društvom ekonomsku i ekološku odgovornost za svoje radnje. Oni su dužni uzimati u obzir dobro osobâ a ne samo povišenje dobitaka. Dobici su ipak potrebni: oni omogućuju ulaganja koja osiguravaju budućnost poduzeća; i jamče zaposlenost.”
“Nezaposlenost“, nastavlja Katekizam, “gotovo je uvijek, za onoga tko mu je žrtvom, povreda njegova dostojanstva i prijetnja ravnovjesju života. Uz štetu sto je on osobno podnosi, proistječu iz toga i mnoge opasnosti za njegovu obitelj.” (2436)
Vjerska publikacija poput isusovačke Americe ne bi smjela zanemariti takve znatne razlike između svjetonazora socijalista i katoličkoga kršćanina u želji da objavi članak najnovije političke zvijezde.
