U nedavnom intervjuu, kardinal Pietro Parolin izrazio je protivljenje odluci njemačkih biskupa da dijele blagoslove istospolnim zajednicama. Što je samo po sebi dobre vijesti. Ali razlozi ovog protivljenja, koje je vatikanski državni tajnik naveo, su zabrinjavajući.
Naime, kardinal Parolin rekao je da Njemačka biskupska konferencija “ne može donijeti takvu odluku koja uključuje disciplinu sveopće Crkve”.
Pa, prije svega, njemački biskupi jesu donijeli baš tu odluku. Njemački biskupi glasali su 38-9 za izjavu koju je usvojio Sinodalni put, nazvanu “Obredi blagoslova za parove koji se vole.” Kad kaže da njemački biskupi “ne mogu” donijeti tu odluku, vjerojatno kardinal Parolin misli na to da oni za to nemaju ovlasti. Ali sa ili bez odgovarajuće ovlasti, jasna većina njemačkih biskupa dala je svoju podršku za tu mjeru.
Što sad?
Njemački biskupi (barem većina) učinili su ono na što nemaju pravo. Kako će Vatikan reagirati? Dosadašnje izjave iz Rima – uključujući i ovu izjavu kardinala Parolina – bile su oprezne, odmjerene, očito osmišljene kako bi se izbjegla konfrontacija. No, njemački biskupi su i prije zanemarivali savjete o oprezu i pokrenuli svoju inicijativu. Kardinal Walter Kasper – daleko od konzervativca – okarakterizirao je sinodalni put kao “pokušaj državnog udara” i upozorio da je njemačka hijerarhija na rubu raskola. Upozoravajuće izjave iz Rima sada se rutinski ignoriraju. Prije ili kasnije Vatikan mora podvući crtu.
Ali postoji još jedna uznemirujuća nota u izjavi kardinala Parolina. On kaže da njemačka hijerarhija “ne može donijeti takvu odluku koja uključuje disciplinu sveopće Crkve”. Disciplina Crkve — nasuprot doktrini? Možda je kardinal krivo rekao ili je možda prijevod pogrešan. No, kardinal Parolin je obično prilično oprezan sa svojim riječima, a ovo je službeni prijevod Vatican Newsa.
Disciplina Crkve se može promijeniti; doktrina ne može. Upravo ovaj tjedan papa Franjo se našao na naslovnicima medija kada je primijetio da bi se disciplina svećeničkog celibata mogla promijeniti; Ne postoji ništa u katoličkoj doktrini (iako postoji mnogo toga u zapadnoj duhovnoj tradiciji) što od svećenika zahtijeva celibat.
Prijedlog za blagoslov istospolnih zajednica spada u drugu kategoriju. Kongregacija za nauk vjere je u svojoj prošlogodišnjoj izjavi naučavala da “Crkva nema i ne može imati moć blagoslivljati zajednice osoba istoga spola”. Reći da Crkva ne može blagosloviti istospolne zajednice ukazuje na to da postoji trajna prepreka: doktrinarno načelo koje se ne može ukinuti.
Njemački prijedlog doista tretira istospolna partnerstva poput braka – odnosno kao zajednice koje treba blagosloviti. Kongregacija za nauk vjere je opomenula da takve zajednice ne mogu biti blagoslovljene. Dvije se izjave ne mogu pomiriti; netko mora popustiti.
Iz Rima dolaze nepotvrđeni izvještaji da papa Franjo nije bio posve zadovoljan izjavom Kongregacije – da ju je smatrao pretvrdom. Može li to objasniti zašto kardinal Parolin govori o crkvenoj “disciplini” umjesto o nepromjenjivom nauku?
Opet, Vatikan je više puta upozorio njemačke biskupe. No te bi se opomene mogle protumačiti kao pritužbe da Nijemci idu prebrzo, da ne postupaju razborito, da se moraju posavjetovati s drugim biskupima sveopće Crkve. Takve bi pritužbe ostavile otvorenom mogućnost da će u nekom trenutku sveopća Crkva prihvatiti ono što sada otvoreno proglašavaju njemački biskupi.
Ali ako je izjava Kongregacija za nauk vjere točna, to prihvaćanje nikada neće doći, a njemačka je hijerarhija već bezglavo pohrlila u prostor kojim univerzalna Crkva nikada neće koračati.
