Isusovac otac James Martin udvostručio je svoju potporu LGBT agendi u članku u kojem tvrdi da je lipanjska pobožnost katoličkog liturgijskog kalendara Presvetom Srcu Isusovu zapravo “komplementarna” s “Mjesecom ponosa”, koji slavi ljude koji žive homoseksualnim načinom života.
U članku koji je objavila Martinova novoosnovana organizacija Outreach, Martin tvrdi da katolici mogu slaviti “Mjesec ponosa” ako razumiju da “ponos” znači “svijest o vlastitom dostojanstvu”.
Prema Martinu, “dvije proslave – Mjesec Presvetog Srca Isusova i Mjesec ponosa” – “ne samo da nisu u sukobu, već se duboko nadopunjuju. Jedan… pokazuje kako nas Isus ljubi. Drugi nam pokazuje koga nas Isus poziva na ljubav.”
New: The Month of the #SacredHeart, one of my favorite devotions, and #PrideMonth are both celebrated in June. And they are complimentary, rather than contradictory: One shows us how Jesus loves. The other shows us whom Jesus calls us to love.https://t.co/PDRiMtB0Dw
— James Martin, SJ (@JamesMartinSJ) June 14, 2022
E sad, zašto bi nam bilo važno mišljenje oca Martina? Pa zato što je masovno prisutan u sekularnim medijima, te ima službenu poziciju u Odjelu za komunikacije samog Vatikana! Ništa manje važna nije ni činjenica da ima pozornost samoga Pape, te se redovito sastaje s njim kako bi ga, vjerojatno, savjetovao kako Crkva treba pristupiti homoseksualnoj zajednici.
Martin je primijetio da se katolici često protive obilježavanju “Mjeseca ponosa” tijekom lipnja iz dva razloga. Prvi je razlog, naveo je, taj da je “ponos grijeh, a grijeh se nikada ne smije slaviti”. Drugi također prigovaraju, prema Martinu, jer vjeruju da su “LGBTQ osobe jednostavno grešne odnosno da su uvijek u sukobu s crkvenim učenjem.”
Odgovarajući na prvi prigovor, Martin je ustvrdio da “postoje dvije vrste ponosa”, i dok je jedna “suprotna poniznosti”, druga (za koju je tvrdio da je “bliža onome što bi Mjesec ponosa trebao biti za LGBTQ zajednicu”) predstavlja “prepoznavanje ljudskog dostojanstva grupe ljudi koji su stoljećima tretirani s prezirom, odbacivanjem i nasiljem”.
Svećenik je dalje sugerirao kako su prigovori na javno slavljenje homoseksualnog načina života “lažni” jer “zanemaruju činjenicu da smo svi grešnici. Tko od nas nije sagriješio?”
Kasnije u svom članku, Martin je usporedio izražavanje ljubavi i podrške ljudima koji se identificiraju kao LGBTQ+, s nekoliko Isusovih interakcija s pojedincima u Evanđeljima, uključujući Njegov razgovor sa Samarijankom kako je opisano u Evanđelju po Ivanu.
“Udavala se pet puta i živi s muškarcem koji joj nije muž. Drugim riječima, ona ima nepravilnu seksualnu prošlost i sadašnjost”, rekao je Martin o Samarijanki u Evanđelju, dodajući da se “Isus prema njoj odnosi s beskrajnom ljubavlju, sudjelujući s njom u jednom od najdužih razgovora u Evanđelju, otkrivajući joj se kao ‘živa voda’ i povjerivši joj da širi Radosnu vijest među samaritanskim narodom.”
Martin nije primijetio da je Isusov izraz “beskonačne ljubavi” prema Samarijanki uključivao i to što joj je Isus jasno objasnio pogrešnost njezina načina života, rekavši joj: »Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla” (Iv 4,17-18).
Ranije u Ivanovom evanđelju, Isus je rekao ženi uhvaćenoj u preljubu da “idi i ne griješi više”.
Prema tome, iako nas Isus “ne želi osuditi”, On nas “jasno potiče da idemo i ne griješimo više kako bismo mogli imati istinski život”.
U Ivanu 3,17 rečeno nam je da Bog nije poslao Isusa na svijet da osudi svijet. Ali ni Isus nas ne ostavlja u našoj disfunkcionalnosti i grijehu. Dolazi nam pokazati izlaz. On je ‘put, istina i život’ (Iv 14,6). On dolazi da nas spasi od nas samih i našega grijeha.
