Već mjesecima svjetski mediji govore o raspoređivanju ruskih trupa duž ukrajinskih granica kao prethodnici moguće invazije. Istina je, međutim, da je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu prije sedam godina, kada je anektirala Krim, te kada su proruski pobunjenici započeli rat na istoku Ukrajine koji je odnio više od 14.000 života i raselio više od milijun ljudi. Bez obzira na ishod vojnog sukoba, ruska invazija na Ukrajinu je trenutno u tijeku.
Ta je činjenica zamagljena masovnom ruskom propagandnom i dezinformacijskom kampanjom. Dakle, njima je takvo prenošenje „istine“ imperativ.
Prva činjenica. Ovo je ruska kriza, a ne „ukrajinska kriza“. Ono što se obično naziva „ukrajinskom krizom“ u potpunosti je stvorio ruski autokrat Vladimir Putin. Ukrajina nije stvorila ovu krizu. Nisu je stvorile Sjedinjene Američke Države, niti ju je stvorio NATO. Organizacija Sjevernoatlantskog saveza, koja je, bila je i uvijek će biti obrambeni savez, nije veća prijetnja ruskoj nacionalnoj sigurnosti nego što NATO predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti Bocvane. Tvrdnja da je NATO prijetnja Rusiji velika je laž koja zamagljuje sigurnosnu stvarnost u srednjoj i istočnoj Europi, a to je da su bivši sovjetski sateliti (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska) i baltičke države (Litva, Latvija, Estonija) ušli u NATO jer se boje Rusije, a ne zato što namjeravaju napasti Rusiju. Isto obrazloženje objašnjava ukrajinsku prijavu za članstvom u NATO – u.
Druga činjenica. Ova umjetno stvorena kriza, usmjerena na destabilizaciju i pokoravanje Ukrajine, jedna je od izraza Putinove odlučnosti da poništi povijesnu presudu završetka Hladnog rata. Putin je u tome sasvim jasan već dvadeset godina, a samo budale ili oni koji gledaju kroz ideološki zamagljene leće novog „nacionalnog konzervativizma” ne shvaćaju što se ovdje događa. Putin, stari kadar KGB-a, želi poništiti pobjedu nesavršenih demokracija nad „savršenim“ tiranijama, koja je ostvarena revolucijom 1989. godine i raspadom Sovjetskog saveza 1991. godine. Taj veliki strateški cilj nalazi se u hladnim srcima nedavno objavljenog saveza između Putinovog kleptokratskog režim u Rusiji i genocidnog režima Xi Jinpinga u Kini – najava koja su ova dvojica opakih ljudi dala neposredno prije održavanja Zimskih olimpijskih igara. Putin i Xi ne žele ništa manje od temeljnog preuređivanja međunarodnih odnosa u kojemu njihovi represivni režimi igraju najznačajniji ulogu. U nastojanju tirana za globalnom hegemonijom, Ukrajina i Tajvan dobivaju uloge Austrije i Čehoslovačke kasnih 30-ih, a ako te zemlje padnu pod režimima tirana, onda će se to nastaviti na drugim zemljama.
Treća činjenica. Trenutna ruska agresija u Ukrajini potkrijepljena je lažnim prikazom povijesti, uključujući kršćansku povijest. Putinova tvrdnja da Ukrajina nije prava država potkrijepljena je još jednom velikom laži, kojom se tvrdi da je Rusija jedina nasljednica iz procesa pokrštavanja istočnih Slavena 988. godine, a time i jedini legitimni čuvar onoga što Putinovi ideolozi i apologeti nazivaju „ruski svijet“. Ipak, Ukrajina, njezine pravoslavne zajednice i Ukrajinska grkokatolička crkva imaju barem jednako snažno pravo na to povijesno nasljeđe kao Rusija i Ruska pravoslavna crkva. Oživljavanje ruskog imperijalizma danas možda i nije toliko iznenađujuće; jer stare navike teško umiru. Ali uloga Ruske pravoslavne crkve u podržavanju Putinovog falsificiranja povijesti i njegovih novih imperijalnih planova nanose veliku štetu Kristovom cilju za zemlju koja se oporavlja od pustošenja ateizma koji je sponzorirala država. Mitropolit Hilarion, glavni ekumenski dužnosnik Ruske pravoslavne Crkve, nedavno je od predsjednika Putina primio „Orden svetog Aleksandra Nevskog“ zbog „velikog doprinosa razvoju međunarodnih i međukonfesionalnih odnosa“. Poštenije bi bilo kada bi se preformulirala svrha nagrade, tj. da se dijeli zbog „služenja ruskoj državi i trenutnom režimu u Kremlju”.
Četvrta činjenica. Ruska agresija na Ukrajinu cilja na sve, uključujući i djecu. Hibridni rat Rusije protiv ukrajinske demokracije uključio je oko tisuću lažnih prijetnji bombama koje su ispraznile škole diljem Ukrajine od početka godine – deset puta više od stope lažnih prijetnji bombama u 2020. i 2021. godini. Kakvi ljudi namjerno zastrašuju stotine tisuća djece i njihove roditelje u nastojanju da destabiliziraju susjeda koji ih ne ugrožava? Isti ljudi koji su ubili Borisa Nemtsova i otrovali Alekseja Novotnyja, koji se miješaju u izbore drugih zemalja i koji u javnosti lažu s drskošću zbog koje bi se čak Joachim von Ribbentrop zacrvenio.
Ukrajinska grkokatolička Crkva, koja je s velikim učinkom radila na obnovi civilnog društva u današnjoj Ukrajini, zamolila je svoju subraću katolike za molitvenu potporu. Ta hrabra Crkva ne zaslužuje ništa manje i zapravo joj dugujemo puno više; i to ne samo Ukrajinci.
George Weigel
